Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 52 od 52

Tema: ili sam u potpunosti poludjela ili je nešto drugo!

  1. #51
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Slažem se s Pomikaki, ne trebaju ti ljekovi, trebaš sa mužem razgovarat da ti pomogne da se oboje bolje organizirate. Kad zbrojiš 2+2 nije tu sad ne znam ni ja koliko posla za dvoje odraslih ljudi. Važno je da surađujete i da si pomažete. Moraš ga naučiti kako se ponašati po kući, kako odrađivati poslove koje inače ti radiš jer se uvijek može dogodit da ih jedan dan on mora odradit. Oni ne znaju masu toga, ja se uvijek šokiram kad mm dođe s pitanjem: A kako se pere pod? ili: Jeli treba i kadu prati ili se ona opere tuširanjem? :shock: i svakakve nebuloze, ali kad mu lijepo sve objasniš, uzmeš vremena da mu utuviš u cocu da ti mora pomoć, e onda nema izbora...

    Evo ja sjedim s nogama u zraku a moj usisaje al dobro to je samo jer sam trudna...inaće svi frajeri bježe od kučanskih poslova ko od vraga...doduše moj je jadničak sve naučio jer sam ja prava rošpija...nekad mi ga bude i žao :/

  2. #52

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Postovi
    10

    Početno

    Citiraj lamy prvotno napisa
    draga bodo, bolje mu je da ti nsi u pravu-koliko sam mu novaca dala
    a draga lore, vjeruj mi shvatila sam i ja da mi je to najveći problem u životu: što nemam svoj život, već živim samo životom bebe-sve se vrti oko nje, ali preeeeeviše.
    sad vodim bitke sa svojim mm-pošto gospodin je naučio da mu ja stalno kuham, perem, radim, brinem se za dijete (mada i on hoće pomoći ali samo ako sam ja tu-ljuti se ako ja hoću negdje da idem a on mora sam biti oko nje) i sl-sad je rat u kući. naravno, pokušala sam mu objasniti i predočiti na jedan super način, ali on neće da shvati. izgleda da mu nije jasno zašto je to problem odjednom da on preuzme dio obaveza.
    znate šta je rekao jučer: morala sam izaći do grada i on je nevoljko, uz određenu grimasu, ostao sa bebicom.
    kada sam došla kuhinja je bila haotična, ručak sam morala baciti jer ga nije završio, dijete je pilo zamjensko mlijeko umjesto da on konkretno nešto napravi itd.
    kad sam sve to vidjela-naljutila sam se, a njegovo opravdanje je bilo-nije imao vremena jer je ona tražila njegovu pažnju :? :? :?
    pa ko mene pita imam li ja vremena za sve to , i meni dijete traži pažnju počitav dan, još gore kad odem na posao eto, muško-šta da vam kažem
    Draga Lamy, sigurno i sama vidis da je rodjenje bebe prekretnica u tvom zivotu. Kao sto su cure gore vec pisale, potrebno ti je i vrijeme za sebe, ali ako ces ici van, onda moras imati potpuno povjerenje u osobu koja cuva tvoju bebicu. Iz tvog primjera vidim, da tvoj muz ne zeli preuzeti tu obavezu na sebe. Ne brini se, nisi jedina. Samo ce vrijeme pokazati da li ce se i on prilagoditi jer trebao bi ti pomoci, da se ti malo odmoris i izadjes na miru. Vazna ti je promjena okoline, ali ako ces ti izaci van i cijelo vrijeme brinuti je li muz nesto krivo napravio, nista od tvog opustanja vani. On namjerno zeli da mu ti ne ostavljas dijete jer ne zeli te obaveze. Naravno da je to krivo.I on je otac, i mogao bi preuzeti bar dio obaveza na sebe. Inace koja je njihova svrha? Mozes li sa njim razgovarati o tome? Ja iskreno ne znam koliko se muski mogu promijeniti razgovorom, ali ti zelim da uspijes u tome.

    Drugo rjesenje je ako nisi sigurna u njega, imas li ikoga drugog, pouzdanog, da ti pricuva bebicu na par sati dok si ti vani?

    Iz tvog posta vidim da si odgovorna, sve bi htjela stici, brines se za zdravlje svoje bebe, i u isto vrijeme zelis stici i pospremiti po kuci, skuhati rucak, spremati ispite itd. Moras znati da sad neces imati toliko energije kao nekad, i da stavis prioritete na svoje mjesto. Najvaznije ti je da se brines za svoju bebu i sebe, i da imate sto jesti, ostalo pusti. TEsko je uciti dok je beba malena, ali moze se. NO za to mislim da ipak moras imati neku dodatnu pomoc.

    Sto se tice lijekova, ja osobno nisam za to, ali imam prijateljicu koja je nakon rodjenja svoje curice pocela uzimati antidepresive (preko lijecnika) i par mjeseci tako, i osjecala se puno bolje. Dakle svatko je slucaj za sebe. Mozda ne bi bilo lose da nazoves psiholosku pomoc, gdje ce ti strucna osoba moci bolje pomoci.

    NAdam se da je sad poslije par mjeseci situacija kod tebe bolja i da je period prilagodbe prosao.

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •