 |
|||
ma Muca ne brini toliko, ništa strašno
mene je kod pokretanja ove teme zanimalo zašto se kumstva/prijateljstva raspadaju
al možda kumstvo nema veze, kak se kaže, tako je valjda suđeno
Moram priznati da iako sam bila, ne skeptična, nego u strahu, od uroka valjda,
ipak sam za Helenu izabrala kumu za koju me bilo strah da kumstvo ne pokvari prijateljstvo al evo dobro je
i sad znam da i bude
Muca, ja bih rekla da se radi samo o tome kako ćeš ti djetetu prezentirati stvari. Zašto bi dijete uopće moralo osjetiti da joj nedostaje neka tamo kuma?Muca prvotno napisa
To će se dogoditi jedino ako ćeš ti potencirati taj nedostatak, inače ne.
Brat i ja imamo iste krsne kumove. To su več onda bili dosta stariji ljudi, i još uz sve to su živjeli u Rijeci. Vidjela sam ih ukupno 3 puta u svojem životu. Kum je umro prije par godina, a kuma je još živa.
Nikada nisam osjetila da mi nedostaju, ili da je to neki problem.
Lažem, jednom u životu je to bio problem, prilikom moje 1. pričesti. Župnik je rekao neka dođu i krsni kumovi.
Bila sam tužna jer moji nisu došli, ali ne toliko tužna da bi to bio neki stvarni problem, ili trauma, ili nešto slično.
Ja bih ti ipak savjetovala da se ti prije svega pomiriš s time, a onda lako za dijete, jer neće osjećati tu netrpeljivost, ili što več.
Ne potenciraj ono što ne treba.
Ma ni ja nisam ne znam kak povezana s mojom krsnom kumom,
mislim, vidimo se, evo došla mi je oboje klinaca pogledati,
čestitamo si blagdane - kako kad
u glavnom u kontaktu smo ali nikakve obaveze
ALI ja nju smatram kao maminu prijateljicu, a ne moju
Sada krsni kumovi i Lukini i Helenini obožavaju klince
i klinci njih (dobro Helena je još mala) pa kuma obožava nju
edit
i potpisujem Anemonu
Posljednje uređivanje od kahna : 31.12.2010. at 10:33
ja sam svojoj kumi samo rekla da se udajem i to je bilo to. kasnije mi je tek palo na pamet da pitam hoće li mi biti kuma, pitanje je bilo suvišno.
doduše mi smo imali malo, skromno i romantično vjenčanje, bez velikih stresova i obaveza, ni za nas ni za ostale. od kume smo dobili prekrasan ručno rađeni poklon u kojem je sudjelovala cijela njezina obitelj. danas se ona i muž međusobno zovu kumo-kume, ali ja to često i smetnem s uma. ona je i dalje za mene prijateljica, cimerica...i da se nisam udala za svog muža udala bi se za nju.(jedino se uz njih dvoje osjećam svoja i oni znaju kako dišem i razmišljam bez potrebe za riječima).
a kum nam je bio prijatelj od muža, s kojim nije visio svaki dan, ali jedino je s njim mogao o svemu razgovarati, bez tabua. ne živimo u istom gradu pa će nas život sigurno i razdvojiti. ali baš zbog njih (i naših obitelji) je naše vjenčanje bilo predivno. i to je ono što ćemo pamtiti. ne očekujemo ništa više...
ma jesam.....trebalo mi je dugo....ali jesam...nisam shvatila zašto je napravila to što jest, ali sam nekako prihvatila....uz brdo knjiga....
ali eto...gledam slike sinoć....i tek tada vidim da je sve to bilo puko odrađivanje i lupam glavom o zid, zašto to nisam prije osjetila, predvidjela...........
no što je tu je...nisam izgubila prijateljicu, jer ona to meni nije bila, već ja njoj, tako da žaliti nemam za čime
e sad. ja jesam praktični vjernik, pa meni to puno znači....i ima dublju komponentu u cijeloj priči....no tek sam kasnije shvatila da toj osobi vjera ne predstavlja ništa sve dok nije potrebno prikazati se tu i tamo u 'tom nekom svjetlu'
hvala ti na lijepim riječima i razumijevanju
p.s. i velim, ne bum više o tome. nije vrijedno spomena. sve sam rekla.
Posljednje uređivanje od Muca : 31.12.2010. at 13:18
Ja nemam pojma je li moja krsna kuma živa ili mrtva. I nije da me to baš nešto dira.
Kao što Anemona kaže, sve ovisi o tome kako ćeš prezenitrati cijelu stvar djetetu.
Evo primjera.
Ja sam tu svoju kumu jedva poznavala (Bože, pišem kao da je umrla, a nemam pojma...) i bilo mi je svejedno. Kao predškolsko dijete nisam ni znala što to znači.
Moji su se starci iz sela preselili u grad i tako se vjerojatno udaljili od mnogih svojih prijatelja pa i kumova. Ja sam s 2,5 godine otišla kod tete (samo na jednu zimu i ostala do faksa, ali to je druga, bolna priča), a ta je teta uvijek potencirala kako moja kuma ne pita za mene, kako me nikada ne pozove, kako mi nikada ništa ne pokloni (to je zapravo bila bit svega, valjda je očekivala od nje nikakvo milošće, kako kod nas u Slavoniji kažu). I onda sam ja jedno vrijeme postala opterećena time. Ne previše, ali sam bespotrebno o toem morala razmišljati. Da mi nije sve to pričala, nikom ništa. Mo'š mislit. Ako je takva, neka je...
Muca, kako si ti to predstavila, čovjek bi rekao da pričaš o djetetovom ocu. Nemoj se opterećivati takvim glupostima.
Krsni kum moje djece već 6 godina ne čestita ni rođendane ni ne pita za djecu. I neće.... A boljeg kuma nismo mogli ni zamisliti i sigurna sam da smo dobro odabrali. Nažalost, čovjek je obolio i umroi moja djeca će odrasti i neće ga pamtiti. Ne čekamo da nas njegova žena nazove - uvijek mi nazovemo nju. Nikad se ne zapitam kako je mojoj djeci bez kuma, zapitam se kako je njegovoj djeci bez oca.
danas je opet naša kuma pobjeglaod nas vidjevši nas u jednom tegovačkom centru.
ja ne mogu izbjeći te slučajne susrete, ali voljela bih ju pitati zašto to radi.
a i dijete me pitalo zašto kuma bježi od nas.
Pa nazovi ju i pitaj, nema telefon?
Ili ju pozovi kod sebe na druženje (bez djeteta) pa nasamo razjasnite probleme.
Ili se nađite na kavi, pa popričajte.
Ako dramiš u rl kao i ovdje, onda je kužim.
muca a zašto ju jednostavno ne nazoveš i pitaš zašto bježi od vas?
Jeste se posvađale ili ste jednostavno s vremenom izgubile kontakt?
Muca, sori, nisam si mogla pomoći.
nismo se posvadile, zato mi i nije jasno njeno ponašanje.muca a zašto ju jednostavno ne nazoveš i pitaš zašto bježi od vas?
Jeste se posvađale ili ste jednostavno s vremenom izgubile kontakt?
Ako se niste posvađale, ja bi ju onda definitivno pitala u čemu je problem.
Eto drugi put kada ju tako "sretneš" a ti fino hop pred nju.
Ili možda jednostavnije nazvati telefonom i pitati u čemu je problem.
Jer problem sigurno postoji, samo ti najvjerojatnije ne znaš za njega, jer nekako mi je previše čudno da te žena samo tako počne izbjegavati
nažalost, promijenila sam telefon, a njen nije bio na memorijskoj kartici.
a na posao ju neću zvati, jer nisam tip osobe koji ljude ometa na poslu .
meni više nije žao,ali mi nikaknije žal kak joj nije žao kumčeta koje, kad gleda slike s krštenja, pita za nju.
no, eto, neću više ja o tome.
vidim da ima puno gorih stvari.
nadam se mojim sljedećim dobrim nalazima, jer me 'ostavila na cjedilu' taman kad sam radila biopsiju.
no dobro.
želimjoj svako dobro. zaista i isrkeno...i jako mi fali, ali mi je naša zajednička frendica rekla da 'ionako nije htjela biti kuma,ali da se to ne odbija' citiram.
sve sam rekla.
to je istomeni rekla za svoje drugo kumče meni (o njenoj mami) tak da taj sinopsis znam napamet,da mi je bar prije to rekla, ne bih je nikad pitala da bude kumamom djetetu....
jednostavno ću djetetu rećida ju je kuma zaboravila, što je i istina, jer ako ne čestitaš kumčetu rođendan, štoje to nego upravo to?
toliko od mene na tu temu.
a o ljudima po kojima sam ja slušala njena pljuvanja, sad su si super, to me posebno pogodilo, jer ja nisam čovjek koji ima 9470773 mišljenja o nekome.
ali jednom iz prćije - uvijek iz prćije - reče moja mama i bijaše u pravu.
kasnije nek se ona opravdava zašto nije djetetu čestitala rođendane lagala,lagala, lagala.
p.s. imam i back up plan.
Posljednje uređivanje od Muca : 17.01.2011. at 19:44
hvala ti.
pokušat ću poraditi na tome da manje dramim.
u bolesti kaošto sam ja,vjerovatno bi i ti.
Ne znam za tvoju bolest i žao mi je zbog toga!
Komentirala sam tvoju priču o kumi djetetu.
Ja za svoju kumu isto ne znam. Kažu da se udala za nasilnika koji joj je zabranio svaki kontakt sa "njenima". Niti ime joj ne znam. Za njeno dobro, nadam se da je sve izmislila i da se na taj način pokušala riješiti kumstva kojeg nije htjela. To mi je daleko ljepši scenarij, nego da trpi brutalno maltretiranje već gotovo 30 god.
Često sam čula da se takve stvari dogode. Iz osobnog iskustva, zasad smo još uvijek svi dobri, ali nismo birali tipične kumove.
Npr. prvo se nabrzinu vjenčali u vjećnici , samo roditelji i sestra i kumovi. Pošto smo znali da ćemo raditi i svadbu htjeli smo da ovo bude vrlo intimno, zaista je bilo predivno. MM je svojoj frendici iz srednje šk. bio kum na vjenčanju u vjećnici u ZG jer smo i unaprijed znali da nećemo moći ići izvan HR na njenu svadbu. Tako je njegov kum bila ta ista frendica kuma s kojom sam se ja u međuvremenu "pofrendila" i ona je jedna od rijetkih ljudi s kojima se zaista ugodno osjećam , a da su mi došli u život preko posrednika. (mislim nisam ju direktno ja izabrala za prijatelja, ali to je postala). Ja sam izabrala sestričnu koja je jedina od rodbine koja je bila rodbina/frendica i za sad je i dalje tako. Za g. dana imali smo svadbu i kume su bile iste. Moja je single, ali vidimo se i same i dođe vidjeti klince, a MM-ova ima 4-o djece i ugl. se vidimo na dječjim rođendanima, i još nekoliko puta g.(čak nekad i nas 2 same s najmanjim curama popijemo kavu dok pošten puk radi).
Za E. prvo zvala frendicu koja me odbila, jako sam se bila naljutila jer je i ona tad bila trudna i do jednog trena smo sve prolazile zajedno(znamo se 20 g...), e tek sam kasnije saznala zašto je to tad odbila. To je i meni i njoj bilo pred kraj trudnoće, pa sam ja i rodila i nisam se time previše bavila. Pošto nisam zlopamtilo i dalje smo se nastavile družiti i kad sam saznala njen razlog mogla sam to oprostiti i E. ima predivnu kumu koja nema klince i jako smo dobre frendice i sumnjam da će to puknuti.
Kuma odbijenica je sad kuma mojoj T. i obožava svoju kumčicu, puno se družimo kao i zadnjih 20 g, a naše "velike" cure su najbolje frendice.
Iako su se moje veze s mojom krsnom itd. kumom raspale i iako sam se opekla i začudila pucanjem nekih dugogodišnjih prijateljstava ja sam nepopravljivi optimist i ne odustajem lako od ljudi. (možda zato što nisam imala zaista loših iskustava, tipa da me neko jako zezne ili namjerno povrijedi)
ja sam bila kuma jednoj djevojčici baš iz tog razloga što se kumstvo ne odbija, to je bio jedan mlađi braćni par koji se "zaletio" u sve u životu pa tako i u kumstva. Jedno vrijeme sam bila uzorna kuma ali kako su me njihovi nezdravi odnosi počeli zamarat na kraju i odražavat se na moj život jednostavno su zahladili odnosi. Istina da kad god se sretnemo na ulici ili negdje popričamo ispozdravljamo se i to je to.
A moja kuma vjenčana, frendica koja se odselila u drugi grad, totalno drukčiji život vodi ali svejedno smo si najbolje još uvijek i ne prođe ni dan da si makar poruku ne pošaljemo.
ja sam nepopravljivi optimist i ne odustajem lako od ljudi
Tako je i kod mene.
Moja vjenčana kuma je tak postala zločesta.Prekinula je s deckom s kojim je bila 10 godina i sad je ljubomorna na sve žive jer su se sve njene frendice poudale a ona je sad solo.Baš mi ide na živce nazove me i jada mi se kad ju probam utješit tak mi arogantno spusti da više nemam šta za reći.Tak se zahlade odnosi jer ja stavrno nemam više živaca slušat njena spuštanja i njenu aroganciju.
Za kumove smo birali ljude s kojima se namjeravamo družiti na duže staze. Ako ti isti kumovi danas-sutra odluče da smo im višak ili jednostavno odluče krenuti "svojim putem", ne vidim razlog za ljutlju. Pa kumstvo je radost, a ne teret ili križ koji si obvezan nositi do groba.
Mi smo sa svim kumovima i dalje u dobrim odnosima. U prvom redu smo prijatelji, a slijedom toga je došlo i to kumstvo koje nije puno toga promijenilo u našim odnosima.
Ne viđamo se i ne čujemo na dnevnoj bazi, ali kad se konačno sretnemo nadoknadimo sve propušteno.
Mm i ja ove godine slavimo 20 godina braka, a naši kumovi su i dalje itekako prisutni u našim životima. Hvala im na tome
naši vjenčani kumovi su nam veoma dobri prijatelji, i nadam se da će to i ostati, jer oni su krsni kumovi i našoj djecimm ih pozna više od 15 godina, a ja otkada sam s njim i zbilja su mi ti ljudi prirasli srcu
Ja sam jednom negdje na ovom forumu , majkemi, već pisala na ovu temu..i opet ću
Da..ja se na temelju vlastitog iskustva, a bome i iskustva iz okoline, slažem sa početnom teorijom.
Moja krsna kuma i njena djeca su bili veliki obiteljski prijatelji..Non-stop smo svi bili zajedno..I onda sam je vidjela 1995., pa nakon toga slijedeći put 1998. i to je bilo zadnje. Poslala sam pozivnicu kad sam se udavala i zvala ih telefonom. Izmotali su se kako već tada imaju neku drugu svadbu. Ok.
Ista stvar je i sa muževim krsnim kumovima (al ajd oni su nam na svadbu došli ).
Za vjenčane kumove smo izabrali ljude koje smatramo prijateljima bliskim po srcu i nadam se da tu neće ništa zahladiti... Doduše, u zadnje vrijeme život nosi svoje, pa se manje viđamo ali se čujemo telefonom, znamo šta se događa u njihovim životima.
Od malog nam krsna kuma je inače "nadobudna" po tom pitanju ( i sad će me ubit ako to pročita
eto ja imam nekao srece sa svojim kumovima. bar za sada ( nadam se da ce tako i ostati)
moja krsna kuma je ujedno i moja teta,pa se tako redovito cujemo, vidimo, dodemo jedna kod druge....
od mm krsni kum je njegov ujak, pa ozdrzaju odnos..cuju se redovito, vidu...
a moja vjencana kuma, je moja prijateljica..ali bas PRIJATELJICA koju znam od 1 razreda osnovne skole. znaci nekih 20-tak godina. i to se jednostavno znalo da ce mi ona biti kuma. i to sto mi je postala, nije niti najmanje poljuljalo nas odnos, dapace. i stavarno sam sretna sto ju imam kao kumu i kao prijateljicu. evo, sad ona bas ocekuje bebaca (curu) i ja cu njoj biti krsna kuma. a kum od mm je njegov prijatelj od d jetinstava, momak je stavrno ok, na mistu, i mm je njemu bio vjencani kuma. imaju stavarno dobar odnos.
i ja sam jednom prilikom bila kuma na krstenju, a znam i razlog zbog kog su me pozvali (nisu imali koga).i to sam prihvatila.nikad nisam bila s tim ljudima nista "extra" ali ok smo. curici ne zaboravim rodenda, odem na proslavu, poklon za Sv.Nikolu, Bozić... zovnem da cujem kako je ..jave se i oni...
a krsni kum od naseg Ivana je divna covjek kojeg sam ja upoznala na fakultetu i koji je upoznao mene i mm. koji na zalost jos nema svoje djece ( a tako se nadamo da skoro hoce) i naseg bebaca jednostavno obozava!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
