hvala dubi i rozalija,
evo danas sam zvao pošto je jučer 28. bilo mjesec dana od očevog potpisa,
socijalna radnica onako u čudu zbunjena kao šta je zovem i onda kad sam joj rekao da zovem da je prošlo mjesec dana na to ona veli:" a,da moram provjeriti datume,moramo čekati pravnicu da se vrati,a vraća se tek 6. bez nje kaže ne mogu ništa" i kada sam pitao što sam ju usmeno pitao i što sam pismeno zamolio (na koje mi nisu ništa odgovorili) pitanje je bilo da malena bude kod nas dok sada bude išao postupak posvojenja,rekla je da ništa ne zna dok se to ne pokrene.evo svi znate cijelu situaciju od početka,mislim da će se svatko složiti da bi i najsmirenija i nastabilnija osoba oboljela na živce zahvaljujući njima,i to jadno dijete se pati u tom domu a i mi.Nakon svakog razgovora sa njima toliko sam bijesan bacam i lupam po firmi dodje mi da skačem ko ludjak da plačem od muke i cijeli dan se osječam usrano zbog njih,strašno me to ubija u psihu,a ona jednostavno u razgovoru "ne zna,vidjet ce i mozda "i to uvijek tako otresito i samo da me što prije "skine".
nadam se da ću se još toliko strpiti a kad sve to prodje čuti će me,samo tako