Ništa od svega toga na žalost,e da bar nikad se nismo ni odlučili na postupak,nitko ne zove ni javlja niista od kraja studenog kada nazovem drski su i samo gledaju da me skinu,svašt mi se vrti i prolazi kroz glavu a ništa dobro,samo znam da se ovo neće završiti kako oni misle,onda se čude ljudi kada netko napravi neku glupost.Pa ne može se tako netko igrati sa ljudima i sa njihovim osjećajima.Sve to tužno zvuči ali mislim da se to ne može zamisliti pa da čovjek može reći:"e znam kako ti je" slušao sam i sam prije priče od ljudi što ne mogu imati djecu,bilo mi je žao ali nikad mi nije ni blizu bilo kao do sada.i sve što to vrijeme dalje prolazi kao da je gore i gore.vidis tudju djecu kako trče,skaču,igraju se ,ljudi po facebooke sa radošču objavljuju slike svoje djece a ja imam samo sliku djeteta koje je SKORO bilo moje dijete