i ja svako toliko izaberem the best of pa razvijem. Otkad su digitalci ušli u igru, slika se puno i previše, i tko bi to sve razvio, uostalom ljepše su onako na velikom LCD ekranu. Ali ne možeš ih pokazati ako ne upališ komp, i veći problem - na kompu nema mjesta a cd-ovi nisu trajni. Pa ipak ne bih htjela da jednom ostanem bez svega toga. I ja imam neku rodbinu koja je u ratu izgubila kuću, kao i sve slike, onda je moja mama tražila fotke koje su nekad znali nama poslati da im vrati bar to malo da imaju koju uspomenu...

Treba to gledati s druge strane: sve slike u digitalnom obliku shvaćam kao pokusne, a one koje su baš dobre razvijem. Prednost je što me više ne prži kao prije s analognim da svaku lošu sliku moram razviti. Ima ih dovoljno da mogu izabrati samo dobre.