I ona se bojala i fena i motora i kosilice i zapravo svega što radi jaku buku. Ali sve smo uspjeli savladat osim tog usisavača. Motore smo sretali na cesti, naravno spontano, i to bi opet bila panika, cicanje na sred ceste, drhtanje od straha i tako...ali s vremenom se nekako desenzibilizirala uz neke trikove kao mahanje motoru, vikanje: mi te se ne bojimo, ne možeš nam ništa, tralalala, pa smo onda nosili plišance koji bi se upoznavali s parkiranim motorima i onda se vraćali i objašnjavali njoj kako to nije ništa strašno i tako... Sad smo došli do toga da, kad vidi parkiran motor, zahtjeva da je stavim da ga "malo proba" ...
Fena se isto tako jako bojala, ali smo to skoro na silu rješili jer je nisam mogla pustiti zimi mokre kose (ima puno kose), pa smo prvih 15-ak puta sušili kosu s cicom u ustima, mm bi sušio sebe, mene, opet sve plišance, pa nju. I sad umire od smijeha kad se fenira, bježi po krevetu iz zezancije...
Kad vidimo vani kosilicu sama kaže: neću se ja toga bojati ili traži da stanemo da vidi kako striko kosi travu. Kupovali smo bagere i kamione i slične igračke, to je ok prihvatila i isto joj je tako sad zanimljivo vidjeti vani... Obožava kamione za smeće i pauke. I bušilice je ajde prihvatila.
Ali kad vani čuje išta bučno strese se i odmah razrogačenih očiju pita: mama što se to čuje? A odgovor mora upasti u kategoriju zanimljivih i prihvatljivih proizvođača buke. Ne daj bože da vidi da netko usisava balkon...

Nemam pojma zašto su ti strahovi počeli. Sjećam se da se jednom jako prepala usisavača kad je bila beba od 9 mjeseci (nitko je nije plašio, samo ga je vidjela), ali je onda recimo cijelo prošlo ljeto na moru kod none spavala u sobi tik pored njenog usisavača... :?

Ostaje mi valjda nadati se...

Koksy ovo s kišobranom me oduševilo