recimo, evo kod mene na poslu... šef je muškarac naravno i okružen je ženama, ženama koje "znaju" kako s njim treba razgovarati. jer se s njim mora razgovarati nekim meni nepoznatim i nerazumljivim jezikom. jedino taj jezik i čuje. :/ trebam li spomenuti da taj jezik ne govorim???
i dalje ne razumijem što je loše u ovoj temi i zašto je tako krivo i pogrešno koristiti ženske čari u komunikaciji s dečkima... ja da ih imam, ne bi ih se stidila, dapače!
i ne mislim da sad svaki brak i veza treba bit protkan manipulacijama, ne...
ali da bih voljela doručak u krevet bar za godišnjicu ili rođendan bih. no, ne odnosi se to samo na brak... zar nismo barem jednom lijepim okicama i treptanjem izborile barem bolji komad mesa kod mesara ili lubenicu na placu
:? iskreno?
