Citiraj AndrejaMa prvotno napisa
Da, razumijem te, dojmove je potrebno srediti.
Kada dođe vrijeme za odluku i kada nećeš moći drugačije i ako budu išla u vrtić, kakav će onda biti tvoj stav?
Mislim, ono što mene zanima je - kakav je osjećaj ostavljati djete nekome kome ne vjeruješ? I zašto ne vjerujovati? Zbog razlike u mišljenju, zbog loših postupaka, zbog loših iskustava (tuđih, svojih)...?
I ja smatram da bi MM ponekad možda trebao drugačije postupiti, odnosno da bih ja drugačije postupila. Ali to nema veza s tim vjerujem li ja njemu ili ne vezano za postupke i odgoj naše djece! Pa tako mislim i o tetama.
Možda, malo previše kompliciram oko svojih stavova oko djeteta, znam ga ga nitko ne može čuvati kao roditelji.
Osobe kojima vjerujem po tom pitanju su: naravno, djetetov tata (on je malo ležerniji od mene, ali znam da će sve napraviti kako treba), moji mama i tata (mama ga čuva več više od godinu dana i sve radi kako treba), šogorica i brat (s njima živim u istoj kući i puno puta su njihova djeca kod mene i oni isto tako najbolje poznaju navike i potrebe mojeg djeteta i mogli bi ga pričuvati).
Drugim osobama ne želim ostaviti dijete jer ili se razlikujemo u mišljenjima o odgoju, prehrani, i sl. ili ne poznaju dovoljno moje dijete da bi željelo s njima ostati.