Iz djetinjstva pamtim pakiranja kao nešto nevjerojatno zabavno - za djecu, i istovremeno nevjerojatno stresovito - za mamu
Kasnije sam se u životu istrenirala u pakiranjima za dvodnevne i višednevne planinarske ture. Toliko sam se dobro istrenirala da me više ništa ne može izbaciti iz takta.
Kad smo dobili trećeg člana obitelji, neko vrijeme me bilo strah hoće li nam sva prtljaga stati u auto (dok smo još nosili na put kolica, putni krevetić, paket pelena, i slične kabaste stvari). Kad sam se uvjerila da hoće, više se ne uzrujavam oko toga.
Ne radim popise (pokušala sam, ali vjerojatnije je da ću nešto zaboraviti staviti na popis, nego u kofer).
Uglavnom - rekla bih da je sve to stvar prakse.

Veća mi je muka raspakiravanje po povratku, ali samo zato što su koferi puni prljavog veša.