lanajana prvotno napisa
a ja se trudim provoditi načela povezujućeg roditeljstva
Povezivanje ili attachment između majke i djeteta se neminovno događa , povodiš li ti načela takvog roditeljstva ili ne..
Attachment se stvara, prirodno, da li djete spavalo ili ne spavalo među ili sa roditeljima. Dakle, načela bi najbolje bilo a prilagoditi vama, odnosno trenutnoj situaciji, onako kako tebi i tvojoj djeci trenutno treba, odnosno trebati će.
A prioritet neka ti bude da djeci daješ dovoljno pažnje, da si prisutna. Znanstvena istraživanja su pokazala da od cjelokupnog vremena koje provedemo sa djetetom/bebom ako je 30 posto kvalitetno, na što mislim, prisutna mama, primjećuje i odgovara na djetetove potrebe je dovoljno dobro. Dovoljno dobra baza i podloga za sigurno povezivanje o kojem ti pričaš. Pošto nismo strojevi, već samo ljudi, isto tako ne možemo biti savršeni roditelji 24/365. Zato kada nam djete doživi anksioznost, što ga neminovno čeka i u daljnjem životu i socijalizaciji, sposobni smo regulirati djeten apraviti "reparing", odnosno ponovno uspostavljenje kontakta čime djetetu u najranijoj fazi razvoja mozga i osobnosti dajemo osnovu reguliranja, koju će nositi do kraja života....
Pridajemo li previše pažnje izvođenju ili brizi o tome da li smo dovoljno dobri, zabrinuti, ovakvi ili onakvi, znači da nismo prisutni u pravom smislu te riječi, već smo u mislima i razmišljanjima negdje daleko daleko, što je jedna od ključnih stvari u stvaranju nesigurnog povezivanja.
Najiskrenije i najnježnije prema sebi i svojoj dječici...
To je najosnovnije "načelo" u kojem smo svijesni povezivanja i njegovog utjecaja na djetotov život...