Nadam se da ću ovaj put uspjeti objasniti što želim reći, bez da pri tom povrijedim ikoga (jer očito više ne znam procijeniti što je uvredljivo, a što ne). I unaprijed se ispričavam na stvarno predugom postu (ali kad moram biti jasna

).
Dakle, iz osobnog iskustva pišem da znam kako je teško podizati dvogodišnjakinju i uopće, saginjati se sa stomkom u kojem nosim dijete čija je masa jučer procijenjena na 4100 g. Nije lako, stalno slušam “nemoj je dizat”, ali kad mi M. kaže “mama nosi me molim te”... popuštam. I dižem je. I vjerujem da ja to mogu i da time ne štetim ni drugoj bebi ni sebi. Jednako kao što mi je dosadilo gledati prevrtanje očima (jer je valjda ostalima dosadilo uzaludno prigovaranje) kad M. pita “malo ću, molim te”, a ja je uzmem i podojim.
Mi drugu bebu očekujemo vrlo skoro, a i većina naših prijatelja je ove i prošle godine dobila drugo dijete. I svi uspijevaju i ničija starija djeca ne pate zbog dolaska mlađih. Naprotiv, bratska ljubav ja jako očita već od prvih dana. Nekima je lakše, nekima teže, imamo dva prijatelja na brodu i znam da njihovim ženama nije lako jer su dosta vremena same doma, jedan par ima djecu među kojima je razlika svega 11 mjeseci, ovo starije upravo prohodava, a stiglo mlađe. Ali opet, svi uspijevaju, svatko nađe način kako se organizirati i nikome ne nedostaje ljubavi (možda samo malo vremena

).
I evo upravo su to razlozi zašto i dalje, ma koliko god pokušavala, ne mogu shvatiti traženje “utjehe” zbog dolaska drugog djeteta. Istina, možda je lapsus, brzopletost, krivi izraz... Ali, iz daljnje komunikacije vidim da ti mamal uopće ne prihvaćaš drugačija mišljenja. Vrlo si grubo vrijeđala forumašice koje si, kao i mene, jednostavno zbunila traženjem
utjehe.
Bilo ja na forumu dosta tema sličnih ovoj, ali u nijednoj nije bilo drame ni vrijeđanja. Uostalom, evo pogledaj:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=80298
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...light=#2164529
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...t=7668&start=0
Mame traže savjete ili podršku, dobiju odgovore, što im se sviđa prihvate, što im se ne sviđa ne private... I to je to. Ne vrijeđaju nikoga samo zato jer im se nečiji odgovor ili prijedlog nije svidio.
Stoga bi ti ja na kraju dala savjet za koji mislim da će ti najviše koristiti kad stigne prinova (ali i općenito) – nauči se slušati ljude oko sebe i budi tolerantnija. Naravno, ne moraš učiniti kako ti drugi kažu, ali ne moraš niti planuti ako kažu nešto što ti se ne sviđa ili te ne razumiju.
Sve ostalo će se riješiti, tvoja djeca će ti najbolje pomoći da svi zajedno budete sretni i organizirate se tako da nitko ne bude zakinut. Trebaš ih samo slušati.
I da ti još malo približim zašto ne razumijem traženje “utjehe” i tvoj način komuniciranja, molim te pročitaj ovdje barem priču od BHany, jedne predivne, sretne i hrabre žene...
I kad završiš sjeti se koliko si tek ti sretna.
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...er=asc&start=0