Meni se zgražaju svi osim moje familije i najbližih. Narošito sad kad N ima više od dve godine, to im je stvarno tu mač. Ja sam sebe zatekla masu puta da se kao nešto pravdam, ali sad mi je svega preko glave i odgovaram kratko i odbojno.
Inače čak i naša pedijatrica je zgrožena (bukvalno) i govori kako ja malu trujem svojim hormonima, kako to hitno moramo da prekinemo, da je odvedem negde na par dana (u dom valjda???), da uzmem tablete za prekid laktacije, da ako je mala alergična na kravlje mleko da joj dam sojino :? .... Srećom promenili smo je, sad imamo najbolju dr po tom pitanju, ali njen stav je: pa dobro ako vi mislite da tako treba, ali samo da znate u vašem mleku nema više ničega, to je samo voda, ali eto, neke majke ne žele da to preseku nego polako prestaju... To je "najpozitivniji" stav na koji smo naišli...
Uglavnom, baš pre neki dan mi je jedan poznanik najozbiljnije predložio stručnu pomoć (on je pedijatar u penziji) jer to nije normalno, ja sam kao muzara, nasilno održavam laktaciju, moram da portažim pomoć psihologa i za sebe i za dete.... Pa kad je video da ga ne fermam, onda napao MMa: ona vezuje dete za sebe patološki, potreba deteta za dojenjem prestaje sa 11-12 meseci, pa šta je sledeće, pa dokle to tako treba da traje.... MM mu je dosta bezobrazno okrenuo leđa i izašli smo napolje (taj lik je bio kod mojih u poseti), a on je nastavio pros.... mojoj mami koja je isto bila![]()
Od tada sam toliko besna da ujedam kad me neko samo pogleda dok "bolesno i patološki vadim sisu na sred ulice da podojim dete koje već jede pasulj!!!!!"![]()