 |
|||
pomoć...zanima me da li se beba prestane micati nekoliko dana prije poroda ili to i nije neko pravilo...mene par dana dijeli od termina a bebica ful aktivna???...i još nešto...ako ima koja studentica, da li je mogla polagati ispite dok je bebica još mala... :D
Gdje god smo čitali, pisalo je da se, pred kraj, beba manje miče jer nema prostora...
:D Sad sto ovakvih smajlića :D
Ja sam mislila da imam aliena u trbuhu! A i sama sam tako izgledala!
ja sam polagala pripravnički ispit dok je mali imao 3. mjeseca, ali ne preporučujem. ti trenutci su predragocjeni da bi se trošili na gluposti.
tako sam citala i ja..ali moja sestra kaze da to nije nikakvo pravilo..ja svaku vecer lazne trudove..i kad pomislim TO JE TO situacija se smiri ...zanimalo me da li postoji neki znak pa da budem sigurna
ja sam planirala napisat diplomski... pa eto, ima već 7 mjeseci a nisam još ni počela....
ali znam cure koje su ko lude davale ispite, makar ja to nikad ne bih uspjela
Meni je sutra termin, a nema nikakvog znaka da bi se ista moglo desiti u skorije vrijeme. :shock:
Nema znacajnih kontrakcija, cervikalni cep je jos tu, nema praznjenja crijeva....., a bebac je razigran i sav mi je stomak razvucen.
Sto je najgore MM je uzeo godisnji, pa se nadam da ce se bebica roditi dok je on slobodan.
Termin je sutra- stize cura, samo ne znam kad :D
Sve sto bih pitala- pitali su mnogi prije mene.Korisno je citat vasa iskustva i misljenja.
Zivjele Rode!
Snorki mogla biš lijepo sada sama sebi davati savjete....ili pitati ponovo ako si zaboravila za slijedeći put....
ja sam poslije poroda govorila da sam komotno mogla zavrsit ginekologiju, koliko sam citala ( a posebno pitala) o trudnoci. 8)
Moja najbolja prijateljica je ponovo trudna. Vec ima curicu od osam godina, te se napokon odlucila za drugo (htjeli su ranije, ali te proklete finansije...). I nevjerovatno ju je strah porodaaaaaa. :shock: Kao da vec to jednom nije prosla. Onda je ja, ovako friska, nazovem pa je hrabrim
Zato zene, koga je strah, nek pise, ili nazove
Snorki ti si moj idol
Ovako, meni je naj gore bilo kad je doslo do izgona i sto Apricot kaze pritisak na debelo crijevo, to mi je bas nezgodno bilo jer sam mislila da cu napraviti nered i tada bi u zemlju propala.
Mene nista nije boljelo osim kad se beba spustila skoro do izlaska i to je trajalo 3 min. i ostalo nista.
Al ja sam imala eiduralni porod.
e kod mene ti je išlo sve nekako drugačije nego sam čitala. Što me je najviše boljelo?. Dva truda na kojima sam promašila disanje. Njih se fakat sjećam
Meni su prirodni trudovi bili podnošljivi, sve dok mi nisu dali drip. Sam izgon je bio olakšanje u usporedbi sa trudovima nakon dripa. Ali s obzirom da su mi drip dali odmah nakon dolaska u bolnicu, odnosno 2-3 sata od početka mojih trudova, ne znam da li taj drip ima veze sa jačinom boli kod trudova. A čini mi se da ima. Nisam točno brojala, ali nekako imam osjećaj da žene koje spominju podnošljive porode u većini slučajeva nisu dobile drip. A one koje spominju nepodnošljive bolove su uglavnom dobile drip. Jesam li dobro uočila statistiku?
Na kraju - zašto drip? Pa valjda nas je priroda napravila takvima da su nam maternice sposobne u većini slučajeva same istisnuti dijete van. I ja mislim da bih lakše podnijela da su trudovi trajali duže, a bili podnošljiviji, nego porod u roku 8 sati sa dripom.
inače ima veze,tako su meni rekli na tečajuValentina prvotno napisa
ja ispadam iz statistike jer je meni bilo jednako NEbolno,ne znam
a zašto drip_samo da se ubrza porod,
a moj ginić bi ti rekao: pa nećeš se telit cili dan tamo
a zašto ne drip,jer ti može upropastit bebu u porodu :/
prvi put 13 sati nesnosnih bolova, stravično, užasno....
drugi put sat i pedeset minuta stravičnih bolova...prekrasno iskustvo, predivno nešto, iako sam se na kraju onesvijestila i ne siječam ser baš svega ali jedno prekrasno iskustvo....
uh, sto me sad prepade sa tim onesvjescivanjem.
Dosta zena kaze da se onesvjestilo na samom kraju, ili su toliko bile malaksale da prilikom tiskanja nisu mogle drzat noge
Hajmo malo vise pricica sa drugog poroda. Osjecam se ugrozena sa ovim prvorotkama
Snorki, blago tebi ti si već jednom to prošla pa ti je sada ipak puno lakše. Doduše, nakon ovog topica bih išla odmah u rađaonu, osjećam se tako hrabro i moćno. Isti osjećaj sam imala dok smo bili u Petrovoj na tečaju, možda se ja ne bojim boli nego bolnice i svega onog što se dešava izvan moje kontrole????
E a što ako se onesvjestim?
probudit će te
valjda
Da, u biti nakon prvog iskustva, i bez obzira što ga nisam baš lijepo opisala, niti ja se ne bojim toliko boli, koliko svega što se dešavalo izvan moje kontrole, odnosno bez da me je itko išta pitao ili mi objasnio ili tražio moje dopuštenje ze nešto.
Sada znam kako to ide, pa ću pokušati to spriječiti davanjem Plana poroda i neću im potpisati onu famoznu "dozvolu za sve", i zadatkom koji će dobiti MM da me zastupa (u slučaju da se ne budem mogla sama boriti za sebe).
Da li trebam spominjati da se već dvije godine nakon toga osjećam uvrijeđena i bijesna na cijelo zdravstvo što mi je netko nešto radio bez mog stvarnog dopuštenja. Možda je čak sve i moralo biti tako kako je bilo, ali sve se događalo bez moje privole i nisam bila upoznata sa prednostima, manama i detaljima zašto je nešto možda nužno, pa sada mislim da bi sve bilo 50% bolje da sam imala kontrolu.
A zašto nitko nije tražio moje dopuštenje za ništa: pa dali mi tu dobro poznatu Izjavu da potpišem u kojoj dozvoljavam svima sve. A kada sam tražila sestru kod prijema da mi objasni što je sad to, i zašto bih to potpisala, čudno me pogledala i rekla: pa to svi potpisuju, nije mi jasno što vi sad hoćete, samo potpišite a doktor će vam poslije objasniti ako vas nešto zanima. Naravno doktor mi nije ništa objasnio, ja sam ga zaboravila pitati, a nisam bila dovoljno informirana da znam da li poslije te "bjanko mjenice" uopće mogu što izvoljevati.
I mislim da bi ta Izjava za sve - mogla biti posebna tema za raspravu.
draga snorki,šta se toliko brineš,ne može biti gore nego prvi putHajmo malo vise pricica sa drugog poroda. Osjecam se ugrozena sa ovim prvorotkama
ja sam na prvom porodu molila boga da umrem jer sam mislila da više ne mogu podnositi taj užas (moji trudovi +drip+ručno otvaranje+cijeli dan i noć) al me to nije spriječilo da ponovno zatrudnim nakon 8mj.
a drugi porod je bio ko pjesma,ja sam bila u elementu,sve je išlo kao po špagi,svojim tokom i nakon poroda sam se osječala super(mada ni ovaj nije puno krače trajao,al barem nij bilo nikakvih med.intervencija)
Da iskoristim priliku i zamolim sve: pišite svoje Lokacije u Profilu, ako nije neki problem. Kada pročitam nešto lijepo, uvijek idem gledati lokaciju pisca, a kada vidim da je nema, razočarano zaključim da to sigurno nije bilo u mom gradu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom