e ljudi neznam šta ću jako me strah poroda neznam kako da nemislim o o tome kako da se smirim jel im još takvih košto sam ja da se boje
 |
|||
|
|
|||
strah od poroda
e ljudi neznam šta ću jako me strah poroda neznam kako da nemislim o o tome kako da se smirim jel im još takvih košto sam ja da se boje
je l ima koja da se nije bojala!?
ajd to je sve normalno i prirodno.
lily, a cega te strah?
boli?
da nesto nece biti u redu?
nepoznatnog?
ili nesto cetvrto?
ja te razumijem. u svojoj prvoj trudnoci bila sam preplavljena strahom od poroda tj. boli sve negdje do sestog mjeseca. i onda sam si rekla 'to dijete mora izaci iz mene, na ovaj ili onaj nacin, prestani brinuti'
i kao da se desilo cudo!
ja sam inace imala bolne menstruacije i ti porodjajni bolovi tijekom prvog porodjaja su bili nesto malo jaci i porod je prosao super.
druga dva poroda su mi bili prekrasni, ali zato sto sam se fokusirala na ono sto je pozitivno u jednom tako posebnom iskustvu za zenu - vlastita snaga, intuicija, nestrpljivost da zagrlim svoje cedo.
nisam mislila o problemima, nisam se zamarala hoce li porod dobro proci, kako je bebica itd..
ako ti je trudnoca uredna, uzivaj u njoj i sanjaj o porodu kao necem sto traje jako jako kratko i omogucuje ti da upoznas to cudesno bice koje nosis pod svojim srcem.
think pink i ne brini.
Pročitaj malo priče s poroda, saznaj što više. Najviše se bojimo onog što ne poznamo.
Nije tako strašno, zapravo je super, ja bi rodila još 100 puta.
bojim se bolova joj sam da sve prođe ok čitala sam priče bol je i ljepih i ružnih tak da na kraju neznam ni sama šta da mislim ali beba mora izać bilo kako bilo
Kakav divan post. Sejvat ću ga. I moj je strah napola iracionalan, napola realan. Ali, naravno, intezivan. Zato volim čitati tekstove o porodu u kojima se navode pozitivna iskustva i stavovi... hvala ti!momze prvotno napisa
lily, a cega te strah?
boli?
da nesto nece biti u redu?
nepoznatnog?
ili nesto cetvrto?
ja te razumijem. u svojoj prvoj trudnoci bila sam preplavljena strahom od poroda tj. boli sve negdje do sestog mjeseca. i onda sam si rekla 'to dijete mora izaci iz mene, na ovaj ili onaj nacin, prestani brinuti'
i kao da se desilo cudo!
ja sam inace imala bolne menstruacije i ti porodjajni bolovi tijekom prvog porodjaja su bili nesto malo jaci i porod je prosao super.
druga dva poroda su mi bili prekrasni, ali zato sto sam se fokusirala na ono sto je pozitivno u jednom tako posebnom iskustvu za zenu - vlastita snaga, intuicija, nestrpljivost da zagrlim svoje cedo.
nisam mislila o problemima, nisam se zamarala hoce li porod dobro proci, kako je bebica itd..
ako ti je trudnoca uredna, uzivaj u njoj i sanjaj o porodu kao necem sto traje jako jako kratko i omogucuje ti da upoznas to cudesno bice koje nosis pod svojim srcem.
think pink i ne brini.
Stvar koje sam se najviše bojala kod poroda (i još se bojim) je što nije pod mojom kontrolom i što ovisim o drugima (nepoznatima).
Kao žešći control freak, svaka situaciju u kojoj se iole osjetim bespomoćnom u meni stvara osjećaj panike.
Moj porod je zaista bio OK - nije bolilo jako, akcija je trajala sat vremena. No prvi dio poroda je protekao u takvoj histeriji koju bolničko osoblje nije nimalo "ublažilo" stavovima pojedinaca.
O da, i ja se bojim poroda.
Bojim se nepoznatih ljudi, nepoznate situacije, boli...uz to rađat ću u Grazu pa se bojim da za neke njemačke izraze neću znati što znače
Bojim se i tih 5 dana nakon poroda do odlaska doma...
Ma uglavnom svega me strah.
ja se nisam bojala, ni prvi put ni drugi.....
uistinu, prvi puta sam bila jako sigurna u sebe i svoje tijelo, i znala sam da budem ja to sve super odradila (al opet se nisam nadala takvoj brzini - manje od pola sata..)...
a drugi me puta nije bilo strah s obzirom na prvi....
Ono što je mene dodatno osnažilo je čitanje ove teme:
http://roda.hr/forum/viewtopic.php?t=25493&start=0, a imaš na istom mjestu i 2.dio
Mislim da se bojimo jer nas je u jednu ruku strah nepoznatog, pogotovo te nepoznanice do kud i koliko bol ide i hoćemo li je moći izdržat.
Mene nije bilo strah prirodne boli uzrokovane prirodnim trudovima, ali me bilo strah stavljanja na drip i trudova koji onda na njemu idujer nekako sam vjerovala da će moje tijelo to znati odratiti jer je tako programirano, a ja mu trebam olakšati tako da se ne uplićem u tu fiziologiju i da što više mogu ispraznim mozak od svega. Ujedno, ritam prirodnih trudova je meni bio takva da između svakog truda ide olakšanje.
Ono što nije loše znati, bar je meni tako bilo, a to je dio kojeg se možda naviše žene boje je da kad krene tiskanje, onda se bol prepolovi, tj. meni je samo tiskanjebilo skoro pa bezbolno. Iscrpljujuće jest, ali da me bolilo, ne sjećam se da je.
Imaj samopovjerenje u svoje tijelo i sebe, pokušaj ići u tom smjeru i nadam se da će snaga koja je u tebi skrivena, isplutati i učiniti da ti porod prođe što brže, prirodnije, bezbolnije i ljepše
bas sam htjela otvoriti tocno ovakvu temu.
mene ceka drugi porod i moram priznati ludo me strah.
Nije me strah boli, to znam da mora tako biti i da ce proci, strah me je nekoliko vrlo konkrentnih stvari:
- da stvari ne podju po zlu (krive dijagnoze koje mogu biti fatalne)
- infekcije koja moze dovesti kasnije do vraga
- carskog reza (infekcije koje se moze usput pokupiti i ostalih komplikacija)
- opce anestezije
- da ne zakazem psihicki
Mene je isto bilo strašno strah poroda, frendica me uvjeravala ma nije to ništa strašno, gore je otići k zubaruI bila je u pravu, priroda se za sve pobrinula, samo mi ljudi često kompliciramo bespotrebno.
Porod više ne gledam kao nešto čega se bojim, nego kao most koji me dijeli od moje bebe
tako je i kod mene, trudna sam 7mjeseci, i znam da rodit moram ,ovako ili onako....
bolit mora, a koliko ne znam....ako sam preživjela komplikacije nakon operacije žuči..provela 2 tjedna na analgeticima i povremeno na opiodim analgeticima bez da su mi smanjivali bol...valjda budem preživjela i porod....
mene jedino strah rezanja i pečenja dolje
Evo, ja se isto bojim
- bojim se da ću od silne boli popustiti i pristati na njihove intervencije
- bojim se da mi ne uvale nešto protiv bolova što će me više ošamutiti nego mi pomoći
- bojim se da će im biti teško klečati ispod mene na stolčiću pa da će me nagovarati da se popnem na krevet
- bojim se da će me nagovarati na epiduralnu, a epiduralne se bojim kao vraga pa me strah da mi ne skoči andrenalin pa da mi onda prestanu trudovi i onda mi uvale drip - još jedna stvar koje se užasno bojim
- bojim se carskog reza, ali toga se toliko bojim da uopće ne razmišljam o tome već sam uvjerena da do toga neće ni doći
ja se pak nisam bojala poroda,fokusirala sam se u mudrost svoga tijela i intuiciju, majku prirodu, no sad iskreno pomalo se bojim sljedećeg poroda.
Svaki porod je sam po sebi jedinstven i poseban kod mene je slučaj bio takav da se nisam otvarala i na kraju sam imala carski rez nakon 20 sati tijekom kojih sam čula i vidjela svašta.
Al nismo tu da strašimo jedni druge, draga lily24 sve će biti dobro, samo se fokusiraj u pozitivnom smislu na sam susret sa svojom bebicom, što manje panike to bolje.i vidjet ćeš kakvu sreću ćeš osjetit :D
pinguica, iskreno najbolje ništa previše ne planirat, hoću reći treba znat što želiš ali ne dozvolit sebi da se razočaraš ako ne bude kako si zamislila jer stvarno i uz najbolju ekipu sklonu prirodnom porodu nekad se mora intervenirat u nekim situacijama ja sam bila takav slučaj i stvarno iskreno ništa nisu forsali.
Od srca ti želim potpuno prirodan porod bez ijedne intervencije,evo kako sam ja razmišljala.
Evo, ja se isto bojim
- bojim se da ću od silne boli popustiti i pristati na njihove intervencije
- bojim se da mi ne uvale nešto protiv bolova što će me više ošamutiti nego mi pomoći
ovo sam mislila isto kao ti al to nešto spasmexa i dolantina što su mi dali,bome sam tražila nakon 10ak sati trudovai mene nije nišrta ošamutilo,vrlo malo samo da mi malo olakša- bojim se da će im biti teško klečati ispod mene na stolčiću pa da će me nagovarati da se popnem na krevet
ja sam bila na lopti i hopsala, na krvetu samo pomalo,jkad bi mi bilo dosta kreveta je bi izmislila da moram na WC
- bojim se carskog reza, ali toga se toliko bojim da uopće ne razmišljam o tome već sam uvjerena da do toga neće ni doći
progutala sam brdo literature o porodu jedina tema koju nisam ni pogledala je bila CR i čik pogodi završim na CRal nema veze, druge nije bilo, bilo je više razloga al ja sam u svojoj glavi nakon nekog vremena prihvatila da je tako trebalo biti jer fakat beba nije mogla van da sad ne objašnjavam sve u detalje
Ja idem u PR pa me zato još više strah carskog reza jer mi se čini da im se tamo nekako češće događa da žene završe na carskom. Od same pomisli na carski mi se zavrti u glavi tako da ne bih podnijela nikakvu literaturu u vezi toga, to mi je kao da čitam literaturu o automobilskim nesrećama. Svakome se može dogoditi ali dok se ne dogodi ne želim se baš zamarati s time, poslije ću se tješiti da je moglo biti gore i da je dobro da je bebica živa.
Hvala ti
Prvi put me uopće nije bilo strah jer nisam imala pojma što me čeka. Sad me pošteno strah, iako se tješim da sam puno jača nego prvi put i da se medicinskom osoblju neću prepustiti tako lako.
oooo ..... mene je isto frka....hvala Bogu nisam jedina
kad sam bila na hitnoj u rađaoni prošla sam hodnikom jer sam tražila WC a kad sam čula da se jedna ženica derala svakih par minuta ja sam se preznojila u trenu i mislila sam si "ova još nije ništa ja sam valjda 100% gora koja sam jaki alt u zboru....možda i doguram i do visokog C"
uglavnom jako me je strah boli i krvarenja...uh
ne boj se.
sve ti to izgleda i zvuči gore nego što jest.
vjeruj mi... ja sam plakala kad bi slušala krikove iz rađaone.
plakala sam i dok sam ja bila u rađaonici i jedna je žena iz druge sobe vrištala , a taman mislim da je ona bila u vremenu "izgona"... i ja se jadna prestrašila pa šta ona tako vrišti zar je moguće da to tako boli ajme meni šta me čeka sad za kojih sat-dva i ja počela plakat...i kaže meni muž "oči ti suze. jel te peku?"
ja mu rekoh :"glupane plačem od muke"
i došlo je i moje vrijeme izgona. nit sam vrištala nit sam plakala.
očekivala sam nešto puno puno gadnije od onoga što sam doživjela...
ako ti death of art kaže da nije strašno...e onda stvarno nije strašno.
ne boj se.
ja mu rekoh :"glupane plačem od muke"
baš si me nasmijala
mislim da bi i MM meni postavio isto pitanje ...
Često me pitaju jel se bojim poroda.
Ne bojim se poroda, vjerujem sebi i svojem tijelu, vjerujem da će na kraju sve biti u redu, na ovaj ili onaj način.
Bojim se (ne znam jel to pravi izraz ... možda bolje "zazirem od", "strepim od" ...) bolnice, bolničke atmosfere, doktora "lakih" na škarama i ostalim intervencijama (ako nisu opravdane) ... ali tko zna, možda se ugodno iznenadim, niti im dolazim u šape nespremna i neinformirana.
Momze, krasan post
pinguica i ostale cure, nemojte se samo fokusirati na strah od epiziotomije, boli, epiduralne itd...
educirajte se, citajte price cura koje su rodile prije vas, sastavite svoj plan poroda, ako je trudnoca uredna, nemojte odmah trcati u rodiliste cim osjetite prvi trud (da je tako lako radjati, sve bi mi rodile u autu ili doma
i kad sve to iscitate, razmislite, smislite... onda prestanite o svemu tome razmisljati, posebice ako vam je ostalo nekoliko dana do ocekivanog datuma poroda.
i prepustite se mastanjima o svom djetetu, pozitivi...
znate sto je meni pomagalo?
MM i stariji sin su otisli na 10 dana iz stana i ja bi si svako vecer napunila kadu vodom i zavalila se u tu toplu vodu i uzivala u tom, gotovo, bestezinskom stanju.
i onog trenutka kada bi usla u vodu, osjetila bi bebicu, zatvorila oci i mastala o njoj - kako pliva u meni, kako izlazi iz mene, kako pliva u kadi...
vizualizirajte si vas prvi susret i nemojte brinuti. komunicirajte sa vasom bebicom u trbuhu, recite joj da ne brine, da ce sve biti ok i da ju volite.
i sve ce biti ok.
Prije nekoliko mjeseci nisam ni znala za epiziotomiju, drip, dolantin itd. dok nisam počela čitati priče cura koje su rodile prije menepinguica i ostale cure, nemojte se samo fokusirati na strah od epiziotomije, boli, epiduralne itd...
educirajte se, citajte price cura koje su rodile prije vas, sastavite svoj plan poroda, ako je trudnoca uredna, nemojte odmah trcati u rodiliste cim osjetite prvi trud (da je tako lako radjati, sve bi mi rodile u autu ili doma
Zato sam i počela skupljati pare za PR, od slinog straha, već mjesecima radim do 3 ujutro i dižem se u 8 ujutro i evo skupila sam i sad mi je drago jer vidim da su postrožili pravila po bolnicama i više se nemože birati gdje ćeš roditi tako da bi mi se još gore pisalo nego što sam mislila. A ovako, velika doza straha je nestala, ali nešto je ostalo jer i PR ima svoje mane iako puno manje.
Hvala na savjetima i podršci ali još više hvala na ovom forumu gdje sam saznala sve te grozne stvari inače mislim da bih dobila PTSP da me sve to dočekalo nespremnu.
Pripremi se na mogućnost da te u PR isto mogu "recnuti". Mojoj frendici koja je rodila tamo su napravili epizotomiju i rekli joj tek na kraju kad je pitala da li je popucala. Rekli su joj, niste, malo smo vas recnuli. Nije baš bila sretna s tim, ima 3 šava, ali svejedno :/ niti to, niti pritiskanje trbuha smatram da nije bilo potrebno da joj naprave.
Ona je rekla da će iduće dijete roditi u Varaždinu kad je čula da sam ja tamo prošla bez ogrebotine na stolčiću i bez nalijeganja na trbuh, a rodilište je isto tako lijepo i ne zaostaje puno od PR.
Kod mene baš obrnuto - od tuđih groznih iskustva s poroda i priča koje sam slušala sam samo još više paničarila. Najmirnija sam što manje slušam o tim lošim stvarima.
Ovako čim me netko krivo pogleda, mene odmah panika "ajme sad će mi napraviti ono kao forumašici x / sigurno se desilo to i to kao forumašici y.."
Jest' da sam paničarila na prvom porodu, no drugi će mi biti daleko gori. Onda sam bila mlada, naivna
a mene sad zanima zašto ti naliježu na trbuh
čula sam za to ali zašto :?
da beba prije izađe van :? ...ne kužim...
Joj meni, poludila bih da mi to naprave jer sam se stvarno ubila radeći samo da izbjegnem te neke stvari. Razmišljam da kontaktiram nekog pravnika unaprijed i pitam ga koja su moja prava po tom pitanju. Ako na ulazu potpišem da odbijam intervencije da li ih onda imam pravo tužiti ako su mi nešto učinili protiv moje volje.
Ja osobno to ne bih potpisala. Jest da pod (skoro) svaku cijenu želim izbjeći određene zahvate, no šta da život bebe (ili mene) ovise o tome, a dr ih ne može napraviti jer sam ja potpisala i zabranila.
Plan poroda mi je recimo super ideja (ako sam dobro shvatila koncept).
Ja ga pripremam za drugi porod i planiram pokazati Podobniku na kontroli prije poroda.
Iako - ovo će bolje znati pravnice ili moderatorice - mislim da dr smije napraviti nešto ako se radi o životno opasnoj situaciji. no, ponavljam, nisam sigurna za to.
Onda ti kažu vaš život ili život bebe je u opasnosti i ti onda kažeš dobro napravite mi to.
Je, al' ja sam pesimist. Šta ako padnem u nesvijest? Šta ako (a to mi se znalo dešavati, između ostalog na porodu) dobijem napad histerije i odbijam sve živo?Onda ti kažu vaš život ili život bebe je u opasnosti i ti onda kažeš dobro napravite mi to.
Nemam ništa protiv toga da imam plan poroda kojeg se (u idealnim uvjetima) želim pridržavati i ne želim da mi se turaju raznorazne druge solucije.
No, radije se u startu osiguram da je doktor upoznat s mojim planom (što pretpostavljam da se može u PR može za silne pare koje će mi uzeti) i izričito mu napomenem da neću to, to, to i to, osim ako se ne radi o životno ugroženoj situaciji.
I živim u uvjerenju da će normalan doktor / primalja kojoj se unaprijed takvo što najavi poštovati moje želje. naravno, uz plaćanje (tj. privatno), u državnoj bolnici već ne vjerujem u to.
Ako padnem u nesvijest usred poroda mislim da bi završila na carskom zato znam da neću pasti u nesvijest
Nia_Zg znaš li da li je tvoja prijateljica nosila plan poroda u PR ili da li im je bar prethodno naglasila svoje želje? Oni ipak rade ono što misle da je najbolje za mamu i bebu, nemogu znati da mi na to gledamo drugačije ako im ne kažemo.
I ja sam zbog takvih razloga (i strahova) vodila muža na oba poroda. I bome mi je dobro došlo... Sama spoznaja da je on tamo brzo me uravnotežila i prizemljila.
I ja sam vodila muža, ALI su ga pustili tek deset minuta prije samog porođaja nakon što je rekao (naravno, pristojnim vokabularom, on nije kao žena
Tako da se u državnim bolnicama ne treba 100% osloniti na tu soluciju.
Mislim da se preskupo plati porod u PR da bi radili epizotomiju i nalijegali na trbuh bez obzira spominjala im rodilja da to odbija ili ne. Trebalo je samo ostaviti malo više vremena a ne forsirati, eto o tome se radi. Inače nije bilo nikakvih komplikacija da bi se reklo da su to "morali" napraviti zbog života bebe ili majke, imala je prirodne trudove još kod kuće, došla je u PR kad su joj bili već svakih par minuta, otvorena par cm, tamo joj je u predrađaoni puknuo vodenjak kad je davala osobne podatke i brzo nakon toga, u roku sat vremena je rodila. Mišljenja sam da epizotomija u ovom slučaju nikako nije bila potrebna, isto kao ni pritiskanje trbuha.
Potpisujem X
ali budući da oni očito smatraju da je to ok želim se maksimalno osigurati, odbiti u startu sve intervencije, doći što kasnije, napisati plan poroda, muža pripremiti da reagira kada uzmu škare itd.
Tješi me to ako ona nije nosila plan poroda da onda ima šanse za nas koji nosimo, ali baš kao što si rekla, preskup je taj porod da bi se oni ponašali kao i u državnom rodilištu.
Tako je, treba educirati muža da prati što se događa i provjerava hladne glave da li se drže tvojih želja i onda ne bi trebalo biti problema
Ja graktala DOVEDITE MI MUŽA i jesu!I ja sam vodila muža, ALI su ga pustili tek deset minuta prije samog porođaja nakon što je rekao (naravno, pristojnim vokabularom, on nije kao žena
Tako da se u državnim bolnicama ne treba 100% osloniti na tu soluciju.
cure, procitajte malo zakon o zastiti prava pacijenata - kada sam isla sa jednom forumasicom na porod, ja sam si isprintala taj zakon i nosila u rodiliste.
u pravilu, lijecnik bi vas trebao obavjestiti o svakoj intervenciji koju bi trebao napraviti.
uvijek ga pitajte postoji li alternativa tome sto predlaze i sto bi se desilo ako se ne napravi intervencija koju trazi.
Upravo čitam zakon i tek sada vidim da nemamo nikakva prava. Piše da...
...pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja.
Znači oni imaju pravo intervenirati i pri samoj ideji da će nam nešto izazvati trajna oštećenja (a to što njihova intervencija može izazvati ista takva oštećenja nikom ništa). Na sudu praktički moja riječ protiv njihove, mogu mi raditi što god žele i pravdati se mogućim trajnim oštećenjima.
A i pravnike sam pitala, da vidite samo odgovor
Na moje jednostavno pitanje da li ih imam pravo tužiti ako mi naprave epiziotomiju unatoč mom protivljenju rekli su da tu ima toliko uvjeta koji mogu nastupiti da mi nemogu unaprijed odgovoriti (s tim da su odgovorili puno nejasnije od ovoga što sam ja napisala).
Pa nije ta epiziotomija kraj svijeta..... :/
da mi je sestra na prvome porodu rekla da će mi ju sad napraviti, mislim da bi ju šutnula nogom, onako refleksno,
a ovako je on recnula a ja nisam ni znala tako dugo dok me nisu počeli šivati...
Dosta bolnica i liječnika nažalost ne reagira baš pozitivno kad im se donese plan poroda i neki se čak ismijavaju iz toga ili postanu strašno neljubazni :/
Ja sam potpisala ono da pristajem na intervencije, ali sam doktoru odmah napomenula da želim prirodan porod. I on je to prenio doktorici iz druge smjene, kojoj sam i sama to rekla i sve je teklo kako sam željela.
Ali nisu svi porodi isti i u tome je problem. Ali da se može zauzeti za sebe, može se. Ja sam odbila drip i prije nego su mi ga spomenuli, ali da moji trudovi nisu krenuli kako treba, ne znam da li bi imala izbora zbog straha za dijete, jer vodenjak mi je puknuo i voda dosta tekla, pa ne znam koliko dugo se može čekati s porodom...
Porod u vodi i porod na stolčiću ne rade epi, pa treba birati takve položaje gdje nema njihove intervencije i u kojem se najbolje osjećate
Da, nije kraj svijeta. Ali nekako vidim tu epiziotomiju kao pomoć da žena ne pukne previše. A kad te razrežu pa ti rez skroz zahvati čak i čmar (sorry na izrazu, ne znam kako bih drugačije to nazvala), onda se pitaš je li bilo bolje da si puknula. Bilo bi bolje, 100% jer bi barem brže zaraslo prirodno puknuće nego njihovo rezbarenje.
pa epi se radi na stranu, većinom.... :/
ja probala i epi (ogromnuuu..) i pucanje od dva/tri šavića i mogu reć da mi je oporavak od pucanja bio bolniji i dulji....
ma, ja sam samo htjela reći da bi se ja jako bojala epiziotomije da sam bila upozorena i bila bih sva u grču, i nebih se mogla koncentrirati na porod......
a ovako straha nije bilo, nimalo....
I ja. A zaista nisam tip osobe koju se lako ignorira. Prvo nije mogao ući jer sam bila u predrađaoni (logično), pa jer su mi davali epi (razumljivo), a onda više nije bilo nijedne sestre u blizini.Ja graktala DOVEDITE MI MUŽA i jesu!I ja sam vodila muža, ALI su ga pustili tek deset minuta prije samog porođaja nakon što je rekao (naravno, pristojnim vokabularom, on nije kao žena
Tako da se u državnim bolnicama ne treba 100% osloniti na tu soluciju.
Ma ja nisam protiv epiziotomije ako je vidiš da treba pa je napraviš. Ali kod mene je slučaj bio da sam već pukla cijela kad su me još i zarezali. Pa mi stvarno nije bilo jasno zašto su me još i rezali kad sam već bila pukla. A da nisu nalijegali na trbuh i na silu izvadili dijete iz mene, vjerujem da ne bih ni pukla...ali to je već druga tema. I nije me strah ni epiziotomije ni pucanja (iako bih rado da je što manje šavova), ali me je strah tog dripa, nalijeganja na stomak i da ću doći prerano u bolnicu.
Stvar je u tome što se ta epi radi prečesto i većinom zbog njihovog požurivanja poroda. Možda bi se više i oni potrudili da ne puknemo kada bi mi kao pacijenti imali više prava.
Tu je jedna cura na foumu napisala kako je s tatom bila (zaboravila sam u kojoj državi) u inozemstvu i tamo su ih u bolnici pitali i objasnili svaku intervenciju.
Mom tati isto, u Španjolskoj, na poslu mu nešto palo na prst i zgnječilo mu jagodicu, a oni su ga brže bolje prevezli helikopterom i maksimalno se potrudili da tu jagodicu sačuvaju. Kad se vratio u HR doktor mu je tako nervozno skidao zavoj, kao u stilu što sad se on mora gnjaviti tu sa takvom sitnicom, da zašto mu jednostavno nisu odrezali taj dio prsta :shock:
Hoću reći, mi smo sad trudne pa pričamo o određenim stvarima kao što je epi, ali stvar je u tome da je naše zdravstvo u svemu takvo, od A do Ž i ako šutke budemo prihvaćali svaku takvu intervenciju bez da nam se objasni, opravda i ponudi alternativa uvijek će nam tako biti. A i našoj djeci.
mene užasno strah naših Bogova, pardon, Doktora
Pinguica, bez uvrede, ovo zaista kažem u najboljoj namjeri.
Mislimda imaš vrlo loš stav. Ti si u startu već uvjerena da će napraviti nešto protiv tvoje volje, raspituješ se o mogućoj tužbi i imaš generalno dosta negativno mišljenje.
Ideš u PR rodilište (ja isto). Platit ćeš za svoj porod. Za očekivati je da će ti posvetit više pažnje i mogućnosti izbora nego kod socijalnog doktora (ovo govorim na temelju usporebde usluge pregleda u Viliju i pregleda kod soc. gin.).
Ne znam jesi li bila već kod Podobnika ili nisi - moj plan je da im unaprijed jasno i izričito dam do znanja što želim (znači ne u stilu "sve ću vas tužiti" nego "ne želim to i to osim ako se radi o životno opasnoj situaciji").
Također, uvijek ima negativnih iskustava, tako i PR. Ipak na topicu o PR primjećujem da je veći dio cura koje su tamo osobno rodile zadovoljne - a meni je to ipak malo vjerodostojnije nego kad mi netko napiše "čula sam od frendovog brata ženine šogorice" ili kad pročitam u onim novinama za 3kn (ubijte me, ne mogu se sjetiti).
Izričito napominjem da se tu ne osvrćem na nikoga.
na kraju - Podobnik ima svoje rodilište i naplaćuje paprene cijene ženama za malo bolju uslugu i veću mogućnost izbora (ovako to ja vidim). I budimo realni, da nudi istu uslugu kao u bolnici (tj. da uopće ne poštuje želje pacijentica) zar ne misliš da bi već propao? Mislim, zašto bih dala njemu 20ak tis. KN da me izmaltretiraju kad mi to na SD naprave džabe?
Ponavljam, bez uvrede, samo mislim da će Ti biti puno lakše s malo pozitivnijim stavom.
kad dođem pred doktora, bilo socijalnog ili privatnog, ja sam manja od makovog zrna, nisam ovako nabrijana, inače plačem zbog svake sitnice i mislim da mi na porodu kažu krivu riječ da bih suze ronila, zato radije šutim i pravim se da im sve vjerujem (obično reagiram prije ili poslije, kod kuće, ne snađem se u pravom trenutku kao neki)
ali baš zbog toga želim da me sustav štiti, a ne da se ja moram boriti na licu mjesta za svoja osnovna prava
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom