 |
|||
ivy, da li si nekom uljepšala dan - makar i svojim komentarom na forumu? ako jesi - eto ti lijepe stvari koju MOŽEŠ napraviti, i čemu se možeš veseliti. ako (još) nisi, sad imaš priliku
ništa mi neće ovi daaaaaan pokvariti... vapšuvarivari...
(pa ni to što cijeli dan šepam i tropnem na prvu stolicu koju vidim
Ja ti nisam od one spike It's gonna be alright, aliii-bit će!
it IS alright...Svimbalo prvotno napisa
gonna be = gone with the wind
Ma ovo nije mantra, to ja ajvici kakti dižem moral
je, uljepšala sam dan frendici kad je postala svjesna da nije samo njen život koma
ne znam točno kako mantrati, ali kad sam u krizi, koliko god teško bilo, znam da me sigurno čeka bolje razdoblje, u kojem sam sretna, zadovoljna, u kojem mi sve ide od ruke i sve je na svojem mjestu. Kad mi je najteže, u smislu da tonem i nemam zraka, a onda mi npr. netko na poslu još malo pogurne glavu prema dnu, sjednem, udahnem, i sjetim se da sve sigurno mora doći na svoje. Nevolje prolaze, dobre stvari se pamte.ajd prosvijetlite me - kako, KAKO u krizi mantrati na pozitivu??!
Bit' će bolje, možda je to mantra koju tražiš.
loli, hvala ti na ovom postu
ma nema na čemu. danas sam baš nešto dobre volje. :D
i prije nego što bi pomislila
hvala cure (i sorcie
(jutros sam se otkočila, ah kako lijepi dan)
A ja koliko god se trudila, danas ne mogu smislit nijednu dobru mantru. Neki mi je dan danas, da bi mantrala samo: Ovaj dan če brzo proći!
Nemam neku odredjenu mantru. Ali GODINAMA imam obicaj tapsati sama sebe po ramenu! Ne samo kad napravim nesto dobro, nego i kad se spremam napraviti nesto dobro. I kad nesto fulam, opet se tapsam... A trebalo mi je puno godina da to naucim i da prestanem sama sebe kritizirati (izgled, postupke situaciju itd. )vidm tamo da vas je dvadesetak otvaralo temu, a niko da napse neku mantricu
jel mislite da ne zasluzujete dobre stvari?
ili mislite da je to mantranje besmisleno? :/
U medjuvremenu nasla i literaturu u kojoj je to lijepo opisano:
Knjiga Louise L. Hay koja se zove Kako iscijeliti duh i tijelo
Unutra pise "Volite sebe, jer to zasluzujete...!"
I to je istina. Ako se nesto lijepo ne dogodi danas, bude se sutra!
meni je omiljena u zadnje vrijeme - Djeca će odrasti...i bit će lakše.
8)
Jel' vam funkcionira to mantranje? Ako je netko dobio na lotu otkad je počeo budem se i ja priključila
Ova je knjiga mojoj mami promijenila život. To je njena Biblija.
Nije moj stil, ali je knjiga odlična.
ja sam dobila poziv na intervju za posao.
pa sam danas išla prijateljici po poklon,
i usput uđem u trgovinu s cipelama tek tolko da vidim šta ima,
i u dvije minute izađem sa savršenim cipelama za intervju
(a bojala sam se da ću ih tražiti cijeli tjedan jer imam ogromnu nogu i u životu nisam kupila normalnu, finu salonku)
jedva čekam u zg pronaći the suknju i the košulju 8)
a ljubav.. samo što nije
Možda sam zato tako dobre volje. Naš trogodišnjak je jutros u 5 prvi put u svom životu otišao sam na wc, da nas nije zvao. Čuli smo male korake, puštanje vode...:D sreća moja mala
sve više sam uvjerena kako je lažna ona izreka malo dijete mala briga...
To samo da me nagovoriš da se i ja pridružim "kultu" mantranja
ma mantranje je prebanalno (pogotovo za loto!), kod mene je to način razmišljanja, svjetonazor
PRIČA O DVA GRADA
Putnik koji se približavao gradu zapitao je neku ženu koja je sjedila uz cestu:
''Kakvi su ljudi u ovom gradu?''
''Kakvi su ljudi u gradu iz kojeg dolazite?''
''Užasni '', odgovorio je putnik.'' Zli, nepouzdani, odvratni u svakom pogledu.''
''Ah'', žena je odvratila, ''otkrit ćete da su i u ovom gradu isto takvi.''
Tek što je ovaj putnik otišao, pojavio se drugi i također pitao kakvi su ljudi u gradu u koji dolazi. I opet je žena pitala o ljudima iz grada koji je putnik napustio.
''Bili su divni: pošteni, radišni, čak pretjerano velikodušni'', kazao je drugi putnik.
Mudra je žena odgovorila: ''Takve ćete naći i u ovom gradu.''
moram priznati da me danas do suza nasmijala jedna tema (vrlo brzo zaključana) i da sam se prisjetila koliko je smijanje važno u životu
(ok, možda je malo nezgodno ovako pričati jer je otvaraćica topica, recimo, imala problem)
Da jadna baš je imala Pravi problem
pokušat ću prenijeti dio diskusije koju sam danas imala sa svojim prijateljicama, i baš me zanimaju vaša mišljenja i razmišljanja.
dakle, ako sam dobro shvatila, sve što nam se događa ima dobru stranu.
i ono što percipiramo kao loše, jednom će se pokazati kao dobro.
e pa sad, čemu onda dozivanje dobrih stvari?
ako su ionako sve koje nam se dese, u suštini - dobre - za nas.
npr jako sam željela jedan posao, javila se na natječaj i maštala, maštala, maštala. i inače sam vizualan tip, tako da se one vizualizacije kod mene stvarno razvijaju kao od šale
ok, preboljela sam ja to već
ali me zanima, ako sam to tako silno htjela i željela, ako je sve išlo kao po špagi, zašto onda to nisam i dobila?
i bolje da nisam - ispalo bi da mi je šef neki luđak? imala bih užasnu plaću/uvjete/kolege? ne bih mogla dobiti neki drugi posao koji je kao stvoren za mene i čeka me iza ugla? ili?
zimus sam recimo imala sličnu situaciju.
nisam bila zadovoljna poslom i vibrala sam si dobre i razumne šefove.
i super plaću koja stiže na vrijeme. i dobila sam oboje!
ali taj posao koji sam dobila, ispao je na drugi način "nedobar" za mene
i kad sam ljetos odlazila s njega, pao mi je kamen i sa srca i s ramena.
da se razumijemo, meni je čaša uvijek napola puna
ja nisam pozitivna jer je to korisno, nego jer se ljepše osjećam.
i dobre stvari u svakodnevici tražila sam i prije cijelog ovog medijskog booma oko zakona privlačnosti.
ne promišljam o samoj svrsi pozitive, nego ..
nabacite i vi koju
moja mama bi mi kad bih bila potištene zbog nekog događaja uvijek rekla "Tko zna zašto je to dobro"
ja duboko vjerujem da sve što nam se dogodi, bilo dobro ili loše, utječe na nas i da je na nama samo odrediti predznak tog utjecaja
meni su roditelji usadili poriv da svaki taj utjecaj okarakteriziram kao pozitivan i zahvalna sam im na tome
sad baš gledam i vidim da sam napisala isto što i ti, melange
ali ipak volim sanjariti...
a u kontekstu zakona privlačnosti, misliš li da time možeš "odrediti" buduće događaje tj njihov predznak tj da im predznak sigurno bude pozitivan?
jer ono o čemu ja mozgam, mi stvaramo svoju stvarnost/budućnost? ili nam je sve već određeno - dobro i loše - ali na kraju uvijek dobro za nas?
malosamsezaplela
da se razumjemo, ja ne razmišljam o tim stvarima kao o "zakonima"
dat ću ti primjer:
od početka imam probleme u dojenju, soor mi se uporno vraćao gotovo 4 mjeseca
dakle, dojim svoje dijete kako sam oduvjek sanjala, samo što nije onako kako sam sanjala, jer trpim bolove pri tome
i cijelo vrijeme sam sanjala o danu kada će bol prestati i vjerovala u to, osobito kad su svi drugi prestali vjerovati
taj dan je došao, možda zato jer sam vjerovala u to, ali i da nije, ja bih svejedno nastavila dojiti i vjerovati, naprosto zato što moram vjerovati
u tom slučaju bih rekla da je to iskustvo koje me osnažilo, obogatilo, bez obzira koliko je dugo bol trajala
pokušavam reći, ne ulazeći u raspravu o tome jesu li neke stvari unaprijed predodređene, da je moja dužnost vjerovati da će sve biti dobro
u suprotnom bih pomislila da se dogodilo loše jer nisam vjerovala
e sad, što je prije, kokoš ili jaje, ne znam.
a i nije važno, zar ne?
Mislim da nam dobre misli ne garantiraju apsolutno ništa, ali se sigurno bolje osjećamo kad imamo takve nego loše u glavi. Opet važno je znati što želimo i na koji način to želimo dobiti, jer nam se može veoma često odbiti o glavu, jer nam nije dano sudbinski nego smo to dobili na uštrb nečeg drugog.
Postoji mogučnost dobijanja svega što želimo, imam mnogo frendova iz cijelog svijeta koji se ozbiljno bave šamanizmom i svakavim takvim stvarima, neki od njih su čak bliski sa tvorcima "Secret" filma, ali meni nikad ne bi palo na pamet upustit se u to jer kako vjerujem da postoje dobre sile vjerujem da postoje i one ne tako dobre. Da dam primjer, ljudi bez problema mogu hodati po vatri i žaru, tzv. Firewalk, ali ja sam uvjerena da nas ništa dobro ne vodi kroz vatru, ako me kužite. Ne jer sam neka zatucana, nego jer detektiram zlu energiju kao kakav visak, tijelo mi apsolutno poludi u blizini nečeg zlog i lošeg, tako svaki put kad sam u blizini firewalk-a, gdje hrpa ljudi vjeruje da drže svoju sudbinu u rukamai oni to mogu, mantraju, pjevaju i osječaju se apsolutno u transu, ja osječam užasnu vibru i točno mogu osjetit da se tu ničega dobroga ne događa, iako su oni svi sretni i veseli i imaju High Spirit. Kad pričam o tome sa svojim frendovima koji se bave šamanizmom, hipnoterapijama itd. oni su sigurni da je to moja osobna stvar i da sam ja specifična biljka za koju sigurno nije dobro prakticiranje nikakvih alternativa, ali da mnogim drugim ljudima full to paše i stvoreno je za njih. Ja pak mislim da, kako sam več jako dugo u tom "spiritualnom" svijetu, mogu bolje od nekih koji tek koračaju svoje prve korake u njemu, odrediti što je dobro a što ne tako dobro...
Anyway, mislim da je mantranje tj. ovo naše dozivanje dobrih stvari svaki dan, bezazleno, osječamo se dobro radi toga i neće prouzročiti ništa loše, ali malo dublje ulaženje u prizivanje stvari smatram da može biti ponekad i jako opasno.
Zato nekad ne razumiješ zašto ti se nije dogodilo ono što si toliko željela, jer si to zaista tako jako željela i vizualizirala itd. a ja sam sigurna da postoji razlog, koji nam često nije nikakva utjeha, ali negdje gore, taj razlog ima apsolutnog smisla...
pa o ovome ja govorim, ne ulazeći u čaranja i baranja, da li je smisao već negdje određen? znači, ja želim nešto što je zapravo loše za mene. i ne dobijem to, jer samo se dobro događa. i iako ja to gledam kao loše što nisam to nešto dobila, to je zapravo dobro. po tome će mi onda dobro ionako doći, jer je dobro, "prizivala" ja to ili ne (?)
čude me i one situacije gdje si uuuuvjeren da nešto nećeš dobiti ili da se nešto neće dogoditi, i skroz si negativan ili te strah paralizira - i ono desi se skroz suprotno
htjedoh pitati, kako misliš dužnost? vezano za dojenje ili općenito?
Ja mislim da nam se događaju i loše i dobre stvari, i to nikako ne znaći da su sve stvari dobre, jer neke stvari su očito loše, nego je to upravo taj bumerang efekt, nekad nas strefi nešto loše i ni sami nismo svjesni zašto ili kako, i to zaista nikako nije dobro ali je nešto što smo "morali odraditi". Ili ti ga kako se sad popularno zove Karma.
Ali mi smo ljudi apsolutno sebe nesvjesna bića i vjerujemo da zaslužujemo samo dobro i da smo jako dobri i super i ovo i ono, a nikad ne promislimo da zapravo i nismo tako super, i da neke stvari dođu upravo kao produkt toga da nismo svjesni koliko smo zapravo neispravni.
To ne znaći da ja mislim da nisi dobila posao jer si loša, ili jer je to sigurno dobro za tebe a toga nisi svjesna...vjerujem da moraš naučit nešto iz toga, nešto se može naučit iz svake sekunde života. I ideš dalje...i da ja vjerujem da je sve negdje več određeno...
općenito.htjedoh pitati, kako misliš dužnost? vezano za dojenje ili općenito?
za sve buduće događaje ja imam samo pozitivne stavove. naučila sam tako funkcionirati
Ja ne prizivam dobre stvari. Ali kao i betty blue OČEKUJEM dobre stvari. I to vjerojatno otkad znam za sebe. Možda moraš biti takav čovjek...
Ako se dobre stvari ne dogode, i ja pomislim "Tko zna zašto je to dobro" ili "Za sve postoji razlog, čak i ako ga ne vidimo".
Ti su mi stavovi puno puta u životu pomogli, a pomažu mi i dalje. Nastojim tako učiti i svoju djecu. Stariji to lijepo usvaja i često se vide rezultati, a za mlađega ćemo vidjeti...
Eh, da - bitna stvar: Moja baka je govorila da Bog pomogne onome tko si sam pomogne. Znači, nije dosta mantrati nego treba aktivno raditi na tome da se dobre stvari dogode. Za moje sinove-osnovnoškolce to znači da peticu dobiju ako su učili, a ne ako su mantrali. Vrijedi to bome i za nas, odrasle. Mantra bez svjesnih napora i poduzimanja svega što treba i što možemo da nam se snovi ispune ne služi ničemu.
e super što si ovo napisala, jer je bio dio paketa kojeg sam gore počela opisivati.
po "tajni" je dovoljno zatražiti nešto i onda dalje samo vjerovati i dobiti. ask, believe, receive.
po njima je čak kontraproduktivno tražiti način kako da dođeš do nečeg jer tako svemiru šalješ signale da to nešto nemaš - i kao rezultat, zbilja nemaš.
ja sam isto malo praktičnijeg svjetonazora. nikako ne volim sjediti skrštenih ruku (prijateljica me zove "odma odma odma odma", jer čim mi nešto padne na pamet, odmah bih ja to išla rješavati) i volim vjerovati da ako npr zatražim 5kg manje, da će do mene doći neka super dijeta ili će mi se u susjedstvu otvoriti teretana ili slično.
baš da ću se preko noći otopiti -
Secret je
A vjerujem da bi izreka bila bolja na ovaj način: Bog če ti pomoć da pomogneš sebi!
Može i tako... Nema neke bitne razlike. Štos je u tome da ja mislim kako ne mogu očekivati (ili zahtijevati
[quote="Peterlin"]
Ako se dobre stvari ne dogode, i ja pomislim "Tko zna zašto je to dobro" ili "Za sve postoji razlog, čak i ako ga ne vidimo".
Ti su mi stavovi puno puta u životu pomogli, a pomažu mi i dalje.
Potpis.
Potpis.
svako zlo za neko dobro !
U jednom preteškom vremenu u mom životu dok mi je većina ljudi govorila -zašto se baš to zlo moralo dogoditi,stvarno nemate sreće - jedino sam ja razmišljala drugačije, tko zna što bi se uistinu dogodilo da nismo imali sreće !
Od tada tako razmišljam ,kad mi bude teško,pomislim da ipak imamo sreće ...
Ah pa sve je to u stilu što te ne ubije, ojača te.
Ako te nešto gadno strefi, pa se ne prepustiš očajavanju, već se koprcaš, misliš i razbijaš glavu kako ćeš izvući iz toga, sigurno ćeš iz toga izaći jači!
Može i mantranje biti dio toga (iako za mene osobno ne
To naravno u situacijama gdje dosta toga ovisi o nama. Tamo gdje smo nemoćni, ili mislimo da smo nemoćni, ja osobno bih učinila koliko mogu, a za ono što ne mogu molila Boga da preuzme ostatak tereta.
NO, ne mislim da je sve loše što se trebalo dogoditi zapravo dobro za nas. Eventualno ako se to dogodi jedanput, pa nam to bude kao neki "eyeopener", i dobro promislimo što nas je dovelo u tu situaciju i to promijenimo.
Ali ako nas ista stvar/situacija lupa po glavi više puta/često, onda pak nismo spremni za novi "level".
znam da sam rekla da se necu javljat, ali kad ne mogu odoljet
http://www.net.hr/zdravlje/page/2009/10/16/0146006.htmlPozitivno razmišljanje zapravo šteti
Pozitivno razmišljanje je sasvim sigurno loše za vaše zdravlje. Fokusirajte se na dobro, ali sagledajte i crnu stranu života, ističe se u novoj knjizi, u kojoj se nerealni optimizam okrivljuje za lošu situaciju u svijetu.
Pozitivnim razmišljanjem ne može se liječiti ni rak ni druge ozbiljne bolesti. Zaokupljanje pozitivnim mislima, samopouzdanjem i uvjerenjem da naše misli na neki način određuju našu budućnost zapravo je opasna opsesija koja ne dovodi do sreće i ispunjenja, nego daleko prije do razočaranja i neuspjeha, tvrdi se u novoj knjizi Bright-Sided: How The Relentless Promotion of Positive Thinking Has Undermined America.
Apsurdno magično razmišljanje
"Postoji nada... što je čežnja. Postoji optimizam, što je normalan prirodni osjećaj da će stvari proći dobro, a postoji i pozitivno razmišljanje, što je disciplina, način samoprisile da mislimo pozitivno – jer ako očekujemo da će stvari proći dobro, po ovoj apsurdnoj teoriji tako će i biti", kaže Barbara Ehrenreich.Autorica Barbara Ehrenreich ide toliko daleko i kaže da pozitivno razmišljanje u svojoj najekstremnijoj formi može biti djelomično odgovorno za financijski krah SAD-a.
Budući da su pozitivno razmišljanje i neosnovani optimizam toliko 'zarobili' Amerikance, svatko tko se usudi reći: "Samo malo, je li to stvarno ispravno?" smješta se među otrovne negatore.
Teorija koja stoji iza ovog vala pozitivnog razmišljanja naziva se "zakon privlačenja" – ukoliko razmišljate optimistično i pozitivno, privlačit ćete optimistične i pozitivne ljude i situacije. U suprotnom, ako ste zaokupljeni mračnim i lošim mislima, to će vas i zadesiti.
Zbog opsesivnog pridržavanja ove teorije, u SAD-u otpuštaju ljude koji razmišljaju o negativnom ishodu, a zviždači koji ukazuju na greške su negativci.
Barbara Ehrenreich počela je sa skepsom gledati na moć pozitivnog razmišljanja nakon što joj je dijagnosticiran tumor dojke. Na nizu web-stranica je nalazila 'pozitivne' poruke u kojima oboljeli gledaju na tumor kao nešto što je njihovom životu dalo smisao. Posebno ju je razbjesnila ideja da iz svake loše situacije nikne nešto dobro. Pisci takvih utješnih knjiga idu do takvih ekstrema da i smrt člana obitelji opisuju kao dar Božji koji nas jača, daje mudrost...
Zaokupljanje samopouzdanjem može biti nedostatak
Međunarodna studija je pokazala da su američki učenici koji su imali najlošije rezultate iz matematike bili najuvjereniji u svoje matematičke sposobnosti. Pozitivno razmišljanje, po mišljenju autorice, ne tjera nas da samo slavimo situacije poput bolesti ili smrti, nego nam usađuje lude ideje da sretni ljudi ne obolijevaju, što očito nije istina. Naporno meditiranje i vizualizacija stanica tumora kako bi ih pobijedili pozitivnim mislima mnoge oboljele samo dodatno iscrpljuju.
"Postoji nada... što je čežnja. Postoji optimizam, što je prirodni osjećaj da će stvari proći dobro, a postoji i pozitivno razmišljanje, što je disciplina, način samoprisile da mislimo pozitivno – dakle, ako očekujemo da će stvari proći dobro, tako će i biti", komentira apsurdnost ovakvog razmišljanja Barbara Ehrenreich.
Brojne knjige i životni treneri koje angažiraju pojedinci ili kompanije maltretiraju nas i zatrpavaju pozitivnim pranjem mozga i usađivanjem neutemeljenih optimističnih pogleda na život, koji na koncu moraju dovesti do razočaranja, tvrdi autorica.
No, ovo pozitivno razmišljanje psiholozi već odavno nazivaju "magičnim razmišljanjem", samozavaravanjem i iluzijom. Istina, ljudi koji pretrpe nesreće i štete trebaju se fokusirati na dobre stvari, ali odgovorni psiholozi će ih potaknuti na realistično razmišljanje, a ne na magično razmišljanje.
Razlika je ako nakon neke nesreće poput potresa razmišljamo da barem još imamo život, zdravlje, prijatelje... ili ako razmišljamo da ćemo vizualizacijom i pozitivnim razmišljanjem o magičnoj, novoj kući takvu i dobiti.
Zanimljivo je da u trenutnoj situaciji, kad imamo najveći broj gladnih u povijesti, rastuću nezaposlenost i nove bolesti, caruje ovo neutemeljeno pozitivno razmišljanje. Primjerice, u SAD-u broj mrtve novorođenčadi i broj djece koja raste u siromaštvu veći je nego u većini drugih razvijenih zemalja. Pozitivno razmišljanje, tj. ignoriranje negativnih pokazatelja ima svoj udjel u tome, ističe autorica.
Ivarice,
I da, ovo mi je zanimljivo a propos samoocjenjivanja (radila sam neko vrijeme kao netko tko je odabirao kandidate za rad u turizmu i ocijenjivao znanje jezika). Redovito su briljirali oni koji bi naveli da znaju kao prolazno, a bili loši oni koji su navodili odlično. Ja sam mislila da je to do našeg (evropskog) obrazovnog sustava koji te taman, ako si u nečemu izvrstan, dovede do onog stadija "znam da ništa ne znam" i ispusti. A sad vidim da je to i kod Amera slučaj, onda to valjda nije do sustava, nego do stava di je samopouzdanje lakše nabildat kad se ne zna koliko je materija duboka...
I o autoironiji i ironiji kao super aspektu koji pomaže humorom dosta toga proći bi isto raspravljala, vidim da takvih ima još, iako smo u manjini danas (rekao bi Davor bljuc na takve stvari - tipa Dežulovićev tekst na rak), ali meni se to čini autohtoni način da se neke stvari prežive, zašto bi bio lošiji od penso positivo, mislim se ja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom