Evo moram...jednostavno moram ovo ispričati. Puknut ću ako ne izbacim to iz sebe.
Moj nećak je krenuo u vrtić sa 3 kao i svi. Do tada uvijek doma i bio je pravi mali anđelak. I govno smo zvali đurica... Nikad ružne riječi.
Krenuo u vrtić i ideeeee priča...
U prvom tjednu već je došao doma pa svaki dan...glupačo...gusko...i da ne nabrajam. I ubrzo jednog dana pita on mene na samo..."teta šta je to pi...(ženski spolni organ)?" Dobro da nisam pala sa stolice. I obavim ja sa njim razgovor..."i zlato tetino to nije lijep izraz, to je ružni naziv za žensku pipicu...to se tako ne kaže...nemoj da te čuju mama i tata...itd. itd"
I prošlo malo vremena ja sam to ispričala već bila ukućanima i mi se svi nasmijali i zaboravili. Došla meni u goste moja vjenč kuma i u vrtu ja joj kažem neka sjedne i proba novu ljuljačku, a ona će meni "ne mogu sjest na tu dasku bez jastuka prehladila sam se dole", mali se igrao nešto oko nas i ni dve ni tri pa ko iz topa "a šta si se prehladila na pi...?"
Popadali smo dole. Znam da nije lijepo i sigurno iritira ako je konstantno, ali meni je ta scena ostala i svaki put se nasmijem kad se sjetim.