Moji roditelji su napravili nešto slično.
Ima dobrih strana ali i loših.
Budite na čistu sa sobom je li to ono što oboje zbilja želite.
Računajte da će trebati puno rada, i učenja na vlastitim pogreškama. Idite malim koracima, ne mora biti sve odjednom.
Prije svega, nemojte odmah računati da ćete moći imati prihode od organski uzgojenog voća i povrća. Potrebno je par godina da se sve to uhoda, i pitanje da li će vam uspjeti sve što posadite.
Recimo ako radite vino, prvo napravite malu količinu, ako propadne da nije velika šteta. Kad budete iskusniji i kad vam to bude išlo lakše vidjet ćete hoćete li htjeti napraviti veću količinu. Što se vina tiče, ja bih od toga prvo odustala, jer je jako teško uzgojiti lozu za vino bez prskanja raznim sredstvima. Jedino neke poludivlje vrste možeš uzgojiti na ekološki način, ali od njih ne možeš raditi vino. Ako već postoji vinograd na zemljištu koje kupujete, šteta je iskrčiti ga, ali zbilja nisam sigurna hoćete li uspjeti imati vino bez pesticida (nedavno sam čula za jednog vinara koji navodno obrađuje vinograde na starinski način, pretpostravljam da koristi bar sumpor i modru galicu - ali morala bih pitati ljude koji ga znaju za detaljnije podatke da ti mogu reći više, znam samo da traži puno više posla, naravno).
Kokoši možete slobodno odmah nabaviti 10-tak (imali ih 4 ili 10 dođe vam na isto što se tiče brige oko njih, još ako vam dođe kakva lasica i potamani pola jata...). Ako ste u mogućnosti, umjesto nesilica nabavite neke domaće, šarene, jer nesilice nesu više ali nemaju instinkt da sjede na jajima (ponekad hoće, ali rijetko) pa ih ne možeš razmnožavati.
Ako uzgojite vlastiti čaj (misliš na zeleni?), imat ću par pitanja za vas .
Jedna stvar koju bih vam posebno istaknula: možda je vama dosta socijalizacije, ali vašem djetetu nije. Mislim da je za dijete svakako bolje da odraste na selu nego u gradu, ako stvari pojednostavimo. Ali ima tu raznih podtema. Vidjela sam na jednom topicu da razmišljate i o homescoolingu. Razmislite dvaput... vaše dijete će biti stranac u vlastitom zavičaju, moguće je i da će ga djeca susjeda odbijati jer je drugačije i jer ćete vi uvijek biti predmet tračeva njihovih roditelja, ako ne bude išlo ni u školu bojim se da će vam imati za reći par stvari kad odraste. Ne sumnjam nimalo da bi dobilo kvalitetnu edukaciju, ali djetetu je u nekim razvojnim fazama zbilja potrebno svakodnevno druženje s vršnjacima, pripadnost nekoj grupi. Vama je toga dosta jer ste to nadrasli, ali dijete ne može preskočiti te faze bez posljedica u razvoju - koje ne moraju biti nužno tragične, sve što doživi ostavit će bolje ili lošije posljedice, da se razumijemo - ali ovo govorim iz vlastitog iskustva, nije uvijek ugodno biti stranac gdje god se nalazio, i nije ugodno djetinjstvo provoditi bez prijatelja.