ma svi su ti strahovi i osjećaji normalni

evo, mi smo upravo prosle adaptaciju, u vrticu, ali, cini mi se da bi te trebale biti jos gore.

Sve je super proslo, dva tjedna smo postepeno upoznavale prostor i tete, obavezno bih joj se javila da idem (u onim fazama kada smo skupa bile u grupi) - pusa, pozdrav, neki jasni znak da mama odlazi koliko god bilo tesko. F je nekih desetak dana plakala na rastaknu, ali bi se brzo smirila, cak se bez problema i uspavljivala, sto doma, bez sisanja ne ide. Kada dodjemo doma znam da sam sat vremena samo njezina, onda me polako pusti pa se mogu i ostatku obitelji posvetiti