nda. i ja sam mislila da sam prvi put možda nehotice nešto zeznula, pa sam drugi put pomno pratila dijete. rezultati: prvih mjesec-dva, možda i tri dijete samo primjenjuje savjete iz "no-cry sleep solution". ponekad zaspi na cici a ponekad traži da ga se nosi. nositi ga može i tata. tolerira da ga se spusti dok nije čvrsto zaspalo. kad se promeškolji, dovoljno ga je pomaziti i zaspi natrag.
a onda u jednom momentu prestane.
i sve što nije cica izaziva reakciju u smislu "mama, jesi ti normalna?! vraćaj ciku!". uspavljivanje s tatom ne dolazi u obzir. dapače, nakon 7 navečer isključivo ga ja hendlam, u suprotnom žbuka otpada od urlika.
tako da ovu priču o "problemima koji su se dugo tolerirali" svrstavam u rang sa "prespavat će noć kad se pošteno najede".
