nakon dugo gruntanja skontala sam da je stvar u stavu! ili mom ili ljudi oko mene( al sam sad rekla nešto mudro, ha?!), ali stvarno!!

i moj stav je slijedeći: jako je dobro Marques rekao: " Da se mogu vratti unazad vjerovatno ne bih rekao sve što mislim, ali bi sigurno mislio sve što govrim", ja UVIJEK kažem šta mislim, i tu je problem, ponekad je to previše i više to neću činiti, taj drugi dio je definitvno poučan: "..mislio sve što govorim", ! dakle, sve je to ok, ali trebam se skoncentrirati na prvi dio i ne reći svaki put ono što mislim, to je nepotrebno, preemotivno, i naposlijetku razarajuće, ne uvijek, ali ponekad, možda i često..ako je nešto važno!

ljudi vole čuti odobravanja, i za svoje najlošije odluke, iako pitaju šta mislimo o tome nečemu....e tu je vrijeme da prešutim, a ne da dobronamjerno kažem šta mislim.......i naiđem, na otpor, lijepo se nasmiješim, kažem :"...hm da..." i 'pređem na drugu temu, malo manje osjetljivu, neki dobar trač naprimjer..

jako je važno osjetiti momenat KADA reći ono što mislim, e to je umijeće, ali trudit ću se da savladam!

malo sam zapetljala, nadam se da ste shvatili...