marta prvotno napisa
Slazem se da zabrane trebaju postojati, ono sto propitujem je opseg tih zabrana i krutost granica.
Anemona, aj pitaj konkretno, ovako ne znam otkud bih krenula osim sto bih te uputila na knjigu "Continuum concept".
Meni je ideja da djecu ukljucim u svoj zivot i zivot zajednice bez da njima gradim taj neki svijet u kojem bi oni trebali dobro funkcionirati. Vjerojatno sam nejasna, jer ni sama ne znam kako bih jasno izrazila svoje misli, ali uglavnom mislim na pokusaje strukturiranja zivota djeteta na ustrb slobode.
:/
Ne znam što bih konkretno pitala.
Napisati ću u kratko što ja mislim, pa ti pojasni da li smo "na istom tragu".
Moje mišljenje je da u roditeljstvu ne treba "tjerati po svojem", osim u za život opasnim situacijama (npr. ne može se igrati s nožem i točka) i u nekim prioritetnim situacijama (ne može pojesti slatkiš umjesto ručka,...), nego treba čuti i djetetovo mišljenje. Dijete smatram ravnopravnim članom moje obitelji i nastojim se tako prema njemu odnositi.
Banalno primjer:
1. Npr. idemo u dućan i u park, ja sam zamislila da je prvo dućan pa park, a dijete onda izjavi da bi prvo u park. Ok, poslušam ga (ako drugi uvjeti zadovoljavaju - ako nije 5 minuta do kraja radnog vremena dućana) i idemo prvo u park. Mada, ovu opciju da idemo u dućan, a da je 5 minuta do kraja radnog vremena isto izbjegavamo.
2. Isto tako svaka šetnja, npr. ja zamislim rutu, a dijete bi drugi smjer, onda idemo drugi smjer, jer ja gledam da smo u šetnji radi njege, a ne radi mene.
3. Često idemo kod bake i dede, dijete je imalo fazu kad je htio svaki dan kod bake i dede, ok išli smo, pa ima fazu kad bi radije u park, pa idemo u park, pa ima dana kad bi radije na potočić bacati kamenčiće, pa idemo na potočić,...
4. Odlučim da danas peremo kosu, ali ako ne želi, to znači da je umoran i več nervozan, odgodimo za sutra kad ćemo ranije krenuti na kupanac. Nije smak svijeta, ako se kosa opere "tek" sutra.
Ja gledam da je vrijeme od kad dođem s posla, pa do spavanja, moje vrijeme posvećeno djetetu i tu mi je logično, ako nemamo nekih neodgodivih obaveza, da poštujem njegove želje.
Nemam puno krutosti i moranja vezanih uz dijete, nego samo nekoliko:
- branim stvari opasne po život
- bitno mi je da je sit i da nije žedan (jer je inače nervozan)
- bitno mi je da spava po noći
- prije je bilo bitno i dnevno spavanje, sad ga izbacuje, pa ako je umoran spava popodne, ako ne, onda zajedno ležimo sat vremena i imamo neku "mirnu zabavu" da se ipak malo odmori
- ima tu još nekih bitnih sitnica, ali ostalo je opcionalno i podložno dogovoru.
"razmazeno" dijete
Odgovori s citatom
kod nas umor nije faktor, u to sam sigurna. skuzila sam da, kad ja odem u sobu hraniti malu, da je sve ok (dok god se neko bavi s njim), al kad ja dodjem i sad bi se malo i njemu posvetila, da se igramo, on plane (samo ponekad, cesto se lijepo poigramo). frustrira me i to sto cijelo vrijeme netko mora bas biti usmjeren na njega. evo, npr. jucer mi je seka pomogla s njima (jer je MM na sluzbenom putu), ja sam hranila Lorenu, oni su se igrali, seki je zazvonio mob, ona se javila, i to je uzrokovalo Lovrino urlanje od 5min.
), kako da mu se obracam u toj situaciji.
. Nek malo pati 8) 
. Ja sam ih pintlala pune 3 godine.
