...kako riješiti bacanje stvari. To traje već jako dugo i stvarno me izluđuje. On baca sve što mu dođe pod ruku, koji put je sam čin bacanja igračke/soka/biločega sam sebi svrhom (popraćen veselim smijehom ), nekada zato jer je ugledao nešto što mu je tom trenu zanimljivije, pa se brzo mora riješiti onoga što već ima u ruci.
To bacanje je stvarno, osim što je iritantno, u nekim slučajevima i opasno, jer ne bira kojom će jačinom (lažem, bira da to bude svom snagom ) i u kojem/čijem smjeru to baciti. Svi već imamo masnice od "slučajno" doletjelog kamiona, boce, kocke, a pas ima ozbiljne psihičke poremećaje, i čim on diže ručicu, ona bježi što dalje. Uz pognutu glavu i stisnute oči, kao dijete koje se boji udarca.
Vjerojatno već negdje ima tema, ali bojim se odgovora tipa "to je samo faza, proći će", a meni to više nije dovoljno. Svjesna sam da će s vremenom proći samo od sebe, još nisam upoznala odraslu osobu koja se tako ponaša, ali, vjerujte mi, luda sam od toga!
Pa ako postoji netko tko je to riješio brzo i učinkovito, svi će vam članovi moje obitelji (i djeca u parku, i odrasli u prolazu, i svaka vava) biti jako zahvalni