ne želim pobačaj
Drage moje, opet vas trebam. Prošlo je mjesec dana kako smo saznali da sam trudna (8. tj.)
MM je u sve lošijem stanju, a uz njega i ja.
Da podsjetim, zatrudnjeli smo na njegovu inicijativu, te je nakon potvrđene trudnoće imao napadaj panike. Odmah je krenuo na psihoterapiju što još ne pokazuje rezultate, pa je pokušao doć i do psihijatrice koja nam je bila bračni savjetnik. Zbog sukoba interesa ona ga je odbila i proslijedila kolegici koja mu je dala lijekove, još uvijek ne djeluju.
Paralelno uz sve to ja prolazim torturu, pokušavam slušat psihologicu i "ne slušat" što mi on trenutno govori, al postaje nemoguće. Počeo je inzistirat na pobačaju, jer će inače poludit, sav naš trud oko veze i na kraju i uspjeh i bliskost koju smo postigli opisuje kao nedovoljnim da bi nam veza uspjela i da dijete ne smije patiti. Danas smo trebali otić na godišnji al neće jer me pokušava nagovorit na pobačaj. Znam da je to isključivo moja odluka al vrlo je teško bit smiren i razuman u ovoj situaciji. Plačem svakodnevno i pokušavam sabrat od naše veze šta se da. Pokušavam ga umirit i uvjerit da se ne može o tome odlučivat kad si psihički rastrojen i da već sutra može požalit čak i da pristanem (što nema šanse). Ne znam više kako dalje i da li ću mu moć ovo oprostit.
 |
|||
Odgovori s citatom
)
aleksandra70vanja prvotno napisa
)
).
.
