Bilo nam je baš lijepo. Uz sve isprike, meni Karlovac gledan onako sa strane uvijek izgleda dosta blizu najružnijem gradu na svijetu, ali iznutra je sasvim druga priča. Prošli smo kroz pothodnik, pojeli super fine "mršave" perece u Gradskoj pekarni pa produžili do kazališta i parka okolo. Malo smo se ljuljali, malo smo šetali, trčali i puno smo vikali:"Ajme, kako lijepo!". U Rijeci zelenih, travnatih površina jednostavno nema i vidjeti onakve travnjake usred grada meni je fantastično. Ili pak krušku i sve one lipe. Poslije smo još bili do konjičkog kluba gledati konje, ali nismo uspjeli do farme sa životinjama pored, bila je zatvorena. Za idući put ste mi dužni informaciju o finim kolačima
