Hvala za priču, sigurna sam da će u mnogima pobuditi osjećaj da i one to mogu, ako se nažalost nađu u tako tužnoj situaciji u kakvoj si se ti našla - i pomoći im da i one izađu iz apsurdne situacije kao pobjednice, kao što si ti izašla.

Puno za hrabrost i odlučnost. I ja sam također priču morala čitati u nekoliko navrata, jer su me glupost, prepotentnost i apsurdnost ljudi i situacija toliko uzrujavali da sam se par puta udaljavala da se smirim (podsjećam na potpis pa nisam htjela da naša beba nepotrebno doživljava stres, inače nisam tako krhka biljka ). I samo sam si razmišljala: ajme, kako li je onda tek bilo njoj i njezinoj bebi, nije ni čudo da je mišić ispustio mekonij..

A za drugi porod, znaš i sama da život nosi razne nepredvidljive scenarije.. vjerojatno je najvažnije iz njih naučiti što se može i uživati u lijepim stranama - kojih uvijek ima..