 |
|||
Iskreno se nadam da je ovaj post iznad samo šala. :/ Uvredljivo je razmišljanje da nastavnici biraju neke izdavače zbog rokovnika, premda ne otklanjam mogućnost da je nekima obećano svašta nešto. Ja nikad ni kemijsku nisam dobio, niti sam tražio. 10 kn za kemijski/rokovnik mogu i iz svog džepa dati.
šala malaispričavam se ako sam nekog uvrijedila
ali i mene zanima zašto se biraju udžbenici na način da su svi nakladnici podjednako zastupljeni, a nitko ne odgovara na to pitanje
Nije to pravilo... Zapravo, možda je ako se gleda škola kao cjelina. (Baš gledam popis - npr. moja djeca nemaju baš ništ od ŠK osim izbornog stranog jezika, pa ne znam da li svi učitelji/nastavnici vode računa o tome).kajsa prvotno napisa
šala mala
ali i mene zanima zašto se biraju udžbenici na način da su svi nakladnici podjednako zastupljeni, a nitko ne odgovara na to pitanje
A odabir udžbenika trebao bi imati svrhu da bolja rješenja opstanu, a lošija budu povučena. Prema tome, ne vidim baš razlog za jednake udjele različitih nakladnika OSIM ako se želi sačuvati mogućnost izbora. Ne znam. S druge strane, učitelji i ostali koje znam nisu se nikad okoristili nekim darovima od nakladnika... Ta priča (ako uopće postoji) ne može se odigrati na toj razini. Netko te udžbenike odobrava, a to nisu učitelji koji ih biraju. Ne bi me iznenadilo da postoji neka uputa s više razine da se vodi računa o zastupljenosti svih nakladnika.
Da ne bi bilo zabune, nastavnici se sigurno neće okoristiti izborom nekog udžbenika, ali škola (ili možda negdje i ravnatelj- ne znam, ali me ne bi čudilo) dobije određenu opremu od nakladnika koji su zastupljeniji.
Nije to nešto s čime će se ravnatelji hvaliti, jer je nezakonito.
hmm, ja se dobro sjećam besplatnih putovanja u Zagreb na Chagallovu izložbu o njihovom trošku (Profil) gdje je stotine profesora odlazilo na izlet i bivalo gurnuto u predavanja i prezentacije novih udžbenika...
konkretno znam da su se neki moji kolege "okoristili" digitalnim fotoaparatima kao zaslugama za naručivanje njihovih kompleta...
također, naš ravnatelj se ne želi petljati u izbor izdavača, kao ni eventualnih poklona - ostavlja to na dušu profesora!
po ovome ispada da ukoliko je ravnatelj/ica podmitljiva osoba onda se pača prof. u izbor udžbenika.
Mislim da se ni škola, ni ravnatelj, a nastavnici ponajmanje neće nešto okoristiti, sve su to samo mrvice.
No, da je to ok, nije.
Mala laia me podsjetila, i kod nas je Profil nudio neke izlete dok sam ja još radila-po Istri, čini mi se.
Ma, sve je to da ti se život smuči i baš mi je drago da tih besplatnih udžbenika na taj način više nema, još bi se roditelji trebali organizirati i ne kupovati ih uopće dok im je cijena i kvaliteta takva kakva je.
Ja imam već nekih 6-7 god iste udžbenike i sve udžbenike koji počnu stizati krajem godine stavljam na hrpu-ionako su iz godine u godinu sve gori i trudim se ne gledati ih i ne živcirati se oko toga
Tvrdnja da je 'stotine profesora odlazilo na izlet i bivalo gurnuto u prezentacije udžbenika' naprosto nije točna. Imala sam prilike vidjeti pozivnice za Profilove konferencije iliti stručne skupove, a na kojima točno piše raspored događanja te svi koji se odazovu takvim, posprdno nazvanim 'izletima' bivaju obaviješteni o predavačima, temama, prezentacijama te eventualnom zabavnom sadržaju ( izložba, predstava, koncert). Nitko, dakle nije gurnut, jadan, prevarom u nekakve zakulisne igre pod krinkom izložbe ili čega već, nego je itekakao upoznat s programom.
I još nešto, u svim drugim sferama poslovanja, darovi za klijente, poslovne partnere- večere, skupa putovanja, poklon bonovi, karte za koncerte smatraju se normalnim, i nitko ne govori o mitu i korupciji, a zbog olovaka i rokovnika digli se svi na noge. Zar stvarno mislite da su profesori, iako potplaćeni, tako nisko pali? Pa da, bit' će da zarađuju preprodajući digitalne fotoaparate kako bi skucali kraj s krajem. [/quote]
Tko zna, vjerojatno ima i toga. U svakom žitu ima i kukolja, ali iskreno sumnjam da se radi o većini.
Kod nas su do sada puštali učiteljima i nastavnicima potpunu slobodu. I tko se zbog toga dignuo na noge OVE GODINE kad udžbenici nisu besplatni - roditelji! Zašto? Zato jer ima puno ljudi s više djece u istoj školi, a ne mogu koristiti knjige od starije djece. I moj mlađi može od starijeg koristiti samo 2 udžbenika i to za izbornu (njemački i vjeronauk).
I kako sad? Puno nas bi radije da se postigao neki dogovor na razini škole, barem za neko suvislo razdoblje od 4 godine (iako promjena uvijek mora nekoga zadesiti - kakve sam sreće, baš bi moglo mene) i da se iste knjige koriste dulje razdoblje. Ali da bi se to moglo, knjige moraju biti napravljene tako da nisu za jednokratnu upotrebu (bez naljepnica, praznina za upisivanje, radnih listova za izrezivanje i koliko toliko solidno, da se ne raspadnu).
Ali kako naš narod kaže (ili je to Držić bio??? Nemam pojma, sve me sram): Taj se još nije rodio koji bi svima ugodio...
Kako god bilo, država je živjela iznad standarda koji si može(mo) dopustiti. I sad svi to plaćamo. Odabir udžbenika samo je jedna sitna kap u moru.
Nadam se iskreno da će se stvari uskoro ipak promijeniti na bolje. Ne samo zbog moje djece, nego i sve ostale.
pa poanta je da nitko nije gurnut/jadan u ništa bez da svjesno nije pristao biti dio istoga!Imala sam prilike vidjeti pozivnice za Profilove konferencije iliti stručne skupove, a na kojima točno piše raspored događanja te svi koji se odazovu takvim, posprdno nazvanim 'izletima' bivaju obaviješteni o predavačima, temama, prezentacijama te eventualnom zabavnom sadržaju ( izložba, predstava, koncert). Nitko, dakle nije gurnut, jadan, prevarom u nekakve zakulisne igre pod krinkom izložbe ili čega već, nego je itekakao upoznat s programom.
a i sama kažeš da si VIDJELA pozivnice, ali nisi i bila, ili...
i smješno je tako nešto nazivati stručnim skupom... (no, nerijetko se boduju kao takvi!)
Naravno da sam bila na stručnom skupu, zato me i vrijeđa kad netko govori o tome kao o nečem 'nemoralnom'. I sama sam sudjelovala kao predavač na brojnim aktivima i konferencijama, te znam koliko sam truda, znanja, vremena i energije uložila u svoje radionice, koje su mahom ocijenjene kao izuzetno korisne za rad u nastavi-konkretno engleskog jezika. Utvaram si da ljudi koji su me slušali nisu došli zbog sendviča i poklon vrećice s blokom, kemijskom, bookmarkom i posterom, već zbog želje za usavršavanjem i stjecanjem novih spoznaja iz metodike nastave stranog jezika.
i mene.Vrijeska, baš si me nasmijala.
škola nema pravo odlučivati po kojem će se udžbeniku raditi, jer smo jedini stručni za odabir udžbenika kolega i ja koji taj predmet predajemo.
isto tako, katalog udžbenika ne sastavljaju nastavnici, već ih odobrava Ministarstvo.
ja ću reći kako je u mojoj (osnovnoj) školi. već 4. generaciju koristimo istog izdavača za engleski jezik (Algoritam), a prošle sam se godine napokon riješila ŠK iz talijanskog, jer je udžbenik bio katastrofalan...i hvala Bogu na zdravoj konkurenciji i na tome da djeca mogu učiti iz "poštene" knjige.
od izdavača sam dobila: hrpetinu platnenih vrećica (i podijelila tetama kad idu na plac), nekoliko kemijskih olovki i formulara za raspored. najvrednije što sam ikada dobila je prekrasan diary Oxford University Pressa...i to samo jednom.
TV i DVD kupio mi je Grad Rijeka, kao i sve ostalo što imam u razredu.
to nisu stručni skupovi i ne boduju se. nikada!
ja koji puta, ako mi se predavač čini zanimljivim, odem na takvo predavanje u organizaciji ŠK, a uopće ne radim po njihovim knjigama...čisto sam za svoj gušt išla na predavanje o Irskoj. da sam barem i put do Dublina dobila
Onaj tko misli da se tako olako mijenjaju udžbenici ne zna što je i koliko je zahtjevna priprema za nastavu. Ma kakav digitalni fotoaparat mi može zamijeniti noći koje provodim za računalom?
I ne vidim zašto se ne bi organizirali seminari na kojima bi se učitelji upoznavali sa novim udžbenicima? Na osnovu čega da ja zaključim koji je udžbenik bolji ako ga sama ne prolistam? Nije li to praksa i u drugim strukama?
pa naravno! kako drugačije saznati što se nudi...I ne vidim zašto se ne bi organizirali seminari na kojima bi se učitelji upoznavali sa novim udžbenicima? Na osnovu čega da ja zaključim koji je udžbenik bolji ako ga sama ne prolistam? Nije li to praksa i u drugim strukama?
no, razgovor je krenuo u smislu - potplaćeni profesori, ravnatelji se okoristili i sl., pa sam samo htjela reći da je onako kako si sami napravimo! ako u hrvatskoj ima otprilike 400.000 roditelja osnovnoškolaca i srednjoškolaca, onda je jednostavna računica da se svi pobune i takve stvari se ne bi događale! ali, znamo gdje živimo i kako ljudi kod nas reagiraju, pa neka onda svatko podnese teret šutnje! ili, naravno, pokuša to konkretno promijeniti.
nemam ja ništa protiv profesora koji su si poboljšali nastavu sa pokojim tv-om, dvd-om, fotićem...rade ljudi kako znaju i snalaze se u onome što im država (ne)pruža. smeta me samo kada krene priča/kukanje da je za sve netko drugi kriv!
jednako su krivi oni koji donesu zakon, kao i oni koji ga slijepo provode.
tako barem mislim ja!
nikada je zaista presnažna karakteristika svega što prolazi kao stručni skup! i neistina! na mom popisu za napredovanje ima ih nekoliko koji su se bodovali u rangu kao i svi ostalito nisu stručni skupovi i ne boduju se. nikada!
žao mi je što nemam pored sebe tu specifikaciju stručnih skupova u organizaciji različitih nakladničkih kuća prošlih godina, a nisu na listi skupova koje organizira Agencija i time se ne boduju maksimalnim brojem bodova kao ovi na državnoj razini...
slažem se ja da ima ss koji su za pohvaliti i zaista vrijedni za posjetiti bez obzira u čijoj su organizaciji, i neki se boduju, a neki ne. uvijek!
ja se samo bojim ovog scenarija - počela je školska god., roditelji su se snašli kako-tako, nešto je naravno uđbenika i naručeno-kupljeno od izdavača (nije sve nabavljano razmjenama), školska godine ide, prolazi prvo pol. - tko još priča o skandalu s uđbenicima, prošlo 2 polugodište - tko se još i prisječa tog skandala, pa pred kraj ljeta - BUM - opet ista priča, Vlada je učinila NIŠ (kaj opet?!), izdavači su opet istjerali svoje i roditelji naravno opet nadrapali. I opet se manje bude upisalo djece u 1 razred.
I oni znaju da će se malo ljudi buniti, malo ić na livade razmjeniti, malo kupovati preko njih i opet budu trljali rukice.
moj je prijedlog da se već sada šalje na sve moguće načine poruka Vladi da sljedeće god niko ne plaća knjige - slat djecu u školu bez knjiga i amen.
Osnovat udrugu ili šta ja znam...... NEŠTO trebamo poduzeti.
Al da se kupuju svake god nove knjige i to po 4-5 iz jednog predmeta pa to je pljačka čista. Al to već svi znamo. Pa koje je to bacanje novaca, uništavanje šuma - to im je valjda smiješno, ni ne znaju kaj je ekologija. Koja svijest čovjeće! Pa australopitek ima veći nivo svijesti od naših političara a i izdavača.
Dobra tema
Dobra tema. Dobre su čak i zablude jer se onda ima prilika čuti i istina. Prvo, nastavnici ne dobivaju mito za odabir udžbenika, nikakve osobne darove ni usluge. Čak i kad bi to htjeli, a vjerujem da većina ne bi, izdavači ne bi imali nikakva interesa davati pojedinačne "nagrade" - to im se ne isplati - premala bi im bila zarada ako bi svakoga mitili. "Nagrade" katkad dobiva škola: besplatno tiskanje školskog lista, laptopi i druga nastavna pomagala i sl. Nastavnik ili stručno vijeće u školi odabere udžbenik najčešće po svojoj volji, a onda ih izdavač vrbuje da uzmu više njegovih izdanja pa će siromašna škola dobiti to i to. Budući da su svi užbenici iz ponude odobreni za upotrebu, neki učitelji i ravnatelji pristaju na taj kompromis: imat ćemo udžbenik koji nam nije baš po želji, ali moći će unaprijediti nastavu jer će imati kakvo novo nastavno sredstvo koje škola inače ne može kupiti. To je žalosno i nedopustivo, slažem se sa svima. Zato bi trebalo zabraniti bilo kakav oblik reklamiranja udžbenika, sve besplatno što izdavači daju - čak i edukativne postere, besplatne primjerke udžbenika i priručnika za učitelje, tzv. stručna usavršavanja s uključenim izletima, akvizitere koji obilaze zbornice i nude udžbenike, Za sve bi se to trebalo pobrinuti nadležno ministarstvo: da učitelji škole budu opskrbljene svime što je potrebno za nastavu, uključujući i primjerke svih udžbenika koji su odobreni te za sva stručna usavršavanja. Na jednom skupu godišnje u svakoj županiji mogli bi se predstaviti svi udžbenici (svaki u 10 minuta). I točka što se tiče upoznavanja učitelja s ponudom. Evo školi primjerak svakog odobrenog udžbenika (daje ga Ministarstvo) pa odlučite. A kad odlučite, dobit ćete od Ministarstva primjerak tog udžbenika za koji ste se odlučili te prateće materijale potrebne za nastavu. A još bi neusporedivo bolje bilo da se tržišna utakmica izdavača potpuno ukine. Zamislivo je zašto to nitko ne spominje. Udžbenici bi se trebali izrađivati javnom nabavom. Autor napiše udžbenik (goli tekst s napomenama o nužnim grafičko-likovnim zahtjevima), nudi ga Ministarstvu. Ministarstvo odabire sve što je dobro, kvalitetno, pa i novo (radi stalnog razvoja), a zatim sve preuzima: javnim natječajem bira najpovoljniju ponudu za opremu udžbenika i tiskanje i ta tvrtka izravno Ministarstvu odgovara za kvalitetu uveza i grafičke pripreme i rokove, s financijskim posljedicama ako to ne ispoštuje. Cijena udžbenika vrtoglavo - pada, a ne raste. Udžbenik koji sad košta oko 100 kn, mogao bi koštati između 30 i 50 kn, a bilo bi jednako kvalitetan ili kvalitniji. Ovako kako je sad, izdavači zarađuju na roditeljima ili na državi (ako su udžbenici besplatni za roditelje). Drugo, odabrani udžbenici trebali bi biti vlasništvo škole, (odnosno Ministarstva), a škola bi onda davala učenicima udžbenike na posudbu. Treće, nema viška paralelnih užbenika. Tu tvrdnju o "viškovima" guraju dva-tri najmoćnija izdavača koja se žele riješti konkurencije. Sjetite se samo udžbenika u vrijeme kad je postojao samo jedan udžbenik za jedan predmet - dosadno, suhoparno, nemotivirajuće, za mnoge učenike i neupotrebljivo za samostalni rad. Ovako, otkako ih ima više, postali su djeci pristupačniji, zanimljiviji, i sve su bolji. Ne želite valja to zabraniti i opet ih okameniti. Onda zabranite i različite vrste kompjutora, kompjutorskih programa, telefona, televizora... - jedan radi. što će nam ostali i sve drugo raznovrsno... Da je škola vlasnik udžbenika, roditelji ne bi imali nikakvih problema. Četvrto, ne slažem se ni s idejom da u svakoj školi bude jedan udžbenik. Gdje je to provedeno tako da stručno vijeće u školi odabere jedan užbenik za sve paralelke, događa se nerijetko da se slušaju stariji učitelji, a njima se često ne da birati nešto novo jer to znači da moraju mijenjati nastavne pripreme koje su napisali još 1969. Novo (ne pomodno, nego suvremeno u skladu s promjenama u društvu i pedagogiji, didaktici i metodici) tako ne prolazi. Ako škola raspolaže s različitim udžbenicima, to može biti samo dobro, a ne suvišno, a to bi bilo moguće ako bi udžbenici bili jeftiniji. A nasljeđivanje se ne bi moralo odvijati izravno (da roditelji traže darovatelja udžbenika), nego preko škole. Smiješno je kad u medijima govore kako jadni nastavnici imaju problem s odabirom jer navodno ima previše toga, i po osam za svaki razred. A nitko nije jadan jer u dućanu s cipelama ima 56 modela ili što je u knižarama 20 različitih kuharica. Nije učiteljima teško odabrati, naprotiv, svatko želi što bolju ponudu, jedino je problem što izdavači neprekidno šalju neželjene i nenaručene materijale, i to svake godine sve iznova - tone knjiga koje se vucaraju po zbornicama. Promijene tri reda i dvije slike i šalju opet sljedeće godine. Da ih šalje Ministarstvo: evo, to su vam odobreni udžbenici, odlučite se pa ih dajte u školsku knjižnicu i nećemo vam ih slati sljedeće tri-četiri godine, problem bi bio riješen. A stručna usavršavanja koja organiziraju izdavači (pa i na izletima, kako čujem) su suvišna. Stručna usavršavanja da, dobrodošla su, ali ne u organizaciji izdavača. Za to se Ministarstvo i stručna vijeća trebaju brinuti i uglavnom brinu. Bilo bi toga još, samo čini mi se da je i ovo uzalud napisano jer do nadležnih neće ni doći. Pozdravljeni!
možda nije niti nužno da odmah dođe do nadležnih... stvar je u tome što mi sami (korisnici i roditelji) nismo dovoljno upućeni u problematiku pa se argumentirano niti ne možemo pobuniti.
dražesni pupoljci, dugačak je tvoj post pa ću mu se vratiti kasnije.
A evo što je kod moje kćeri još bio problem.
To je srednja škola. Svaki profesor samostalno odlučuje koje će udžbenike koristiti. U vrijeme kada su objavili koji udžbenici trebaju kojem razredu još nisu točno znali koji profesor će predavati kojem razredu.
Rezultat - neke udžbenike smo morali mijenjati.
većina, ako ne i svi udžbenici, stranog jezika su tzv. radni udžbenici. pred par dana pitam učenicu zašto ne rješava zadatak, a ona odgovori: Mama mi je rekla da ništa u njega ne pišem, jer ga sljedeće godine nećemo moći prodati :?
Majka sam djevojčice petog razreda i stvar koja me strašno muči je silno PREPISIVANJE, zašto djeca pored knjiga zadatke moraju prepisivati u bilježnice i onda ih rješavati?
I naravno zašto se pisane provjere ne daju djeci da ih donesu roditeljima na uvid pa se onda vrate u školu, ako već moraju tamo biti pohranjene? Na koji način da roditelji vide gdje im je djete slabije i kako da mu pomognu kad su pisane provjere kod učitelja određenog predmeta, a roditelji imaju informaije kod razrednika?
Zato što djeca uglavnom te testove ne pokazuju ili ih potrgaju a meni su ti testovi bitno zbog vanjske kontrole , a svaki test možeš vidjeti tj imaš pravo na uvid ako dođeš u školu i to tražiš, to što većina roditelja to ne traži tj sad već nešto drugo .
Svaki predmetni nastavnik mora imati jedan sat u tjednu rezerviran za informacije za roditelje.
Ili ja živim u paralelnom svemiru u kojem 3 sata tjedno imam jedne informacije za učenike jedne škole, druge za učenike druge škole i jedan sat za roditelje .
Možda zbog toga da sljedeće godine roditelji mogu prodati/razmijeniti udžbenike.
Ako nije do toga, onda ne vidim neki veliki smisao u prepisivanju zadataka, a i ovisi o zadatku, predmetu.
Moguće je da učitelj/ica ne daje testove da učenici nose doma jer se dogodi da ih neki učenici više nikad ni ne vrate. A ako dođe inspekcija, a testova nema
Ako ne dobiješ sve potrebne informacije od razrednika, odeš do predmetnog učitelja i pogledaš test, pitaš itd.
... a kako ih pohvatati, u koje vrijeme i što napraviti kad kažu ; jooooj pa zar baš sada, znate ja imam sljedeći sat...... A roditelji koji su zaosleni oboje baš i ne mogu svaki dan u školu.
No, ok. hvala na odgovoru - sad znam da je problem inspekcija koja je bitnija od roditelja koji žele pomoće svojoj djeci.
To što roditelji ne mogu ili neće u školu, nije moj problem, već njihov.Zakonska obveza roditelja je da se brine o svom djetetu. KOliko sam ja puta slala pismene pozove roditeljima da dđu na informacije s upozorenjem da će ih se ako se ne odazovu prijaviti CZS.
Vidim da si preskočila moj post u kojem sam napisala da SVAKI predmetni nastavnik MORA imati jedan sat u tjednu za informacije s roditeljima učenika kojima predaje. RAspitaj se u školi.
Ja odsjedim taj sat, nema nikoga. I u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni.
A da izvan tog sata dajem informacije ne pada mi na pamet.
danas odsjedila od 18 do 19 h, navratio jedan roditelj.... a u 12 mjesecu će biti red kao 80-tih za vrijeme nestašica kave
I svi će tražiti veće ocjene. I čuditi se otkud tako loše ocjene.
sory ako si se našla prozvana. Nije mi bio cilj napadati nikoga već sam samo tražila informaciju jer svaka škola ima svoj sistem. Sad znam da je problem kontrola i OK.
Ja osobno ako me nešto interesira idem i pet puta u školu, ali opet napominjem da to moje radno vrijeme omogućava, a sad znam u čemu je kvaka, znam da test ne mogu dobiti na uvid preko kćerke i zna se put pod noge i u lov na profe....
predmetni nastavnici bi trebali sami dati termine roditeljima, preko ucenika ili razrednika?Svaki predmetni nastavnik mora imati jedan sat u tjednu rezerviran za informacije za roditelje.
to je zakonska obveza ili interna odredba svake skole?
kod nas je jedino razrednica dala termine za informacije jednom tjedno (za nas koji radimo 8-16 jednom u 2 tjedna, kad su info. popodne)
Ne živiš u paralelnom svemiru. Kod nas u školi visi na oglasnoj ploči raspored informacija predmetnih nastavnika (još mi ne treba jer su mi djeca u razrednoj) ali to je meni normalno i prihvatljivo. SVI predmetni nastavnici (vrijedi i za izborne predmete - jezik i vjeronauk) to imaju.
A i učitelji dobro vode brigu o tome - u pravilu svaki drugi tjedan imaju informacije u kontra smjeni, tako da svi roditelji (bez obzira na radno vrijeme) imaju priliku doći na informacije. Budući da ima dosta putnika, čak se i o tome vodi računa... Meni je nezamislivo (iako vjerujem da je moguće, ima svega na tom svijetu) da je škola tako zatvorena da roditelji ne mogu unutra... Mi čak pazimo da ne pretjeramo, pa poneki put umjesto na razredne odemo na informacije izbornih predmeta, jer treba imati mjere i s tim. No, bitno je da naša djeca znaju od prvog dana da smo mi najmanje svaka 2 tjedna na informacijama i o tome doma nikad nije bilo diskusije. Kad dođu do predmetne nastave za 2 godine, vidjet ćemo kako će ići i ravnati se po potrebi.
Peterlin je objasnila.Termini informacija su u holu i na web stranicama.
Prošle godine sam napravio tragičnu grešku kada sam dao učenicima pismeni ispit da ga odnesu doma roditeljima na uvid. Jedna majka je nakon toga počela slati pisma po svome sinu u kojem mi je sugerirala kako bi ona bodovala taj ispit, što je u ispitu dobro, što loše, blablabla Ispada da ja pored završenog fakulteta nisam kompetentan za sastaviti i ispraviti pismeni ispit znanja. Nakon nekoliko takvih pisama na koje uredno nisam odgovarao sam pukao i pitao tog malog je li mu mama matematičarka (NIJE), pa ga pitam je li profesor bilo kojeg predmeta (NIJE). Onda sam napisao gospođi pisamce i objasnio joj da, ukoliko se ona smatra dovoljno kompetentnom za raditi moj posao, onda ću joj svaka 3, 4 tjedna slati doma 150 pismenih ispita na ispravljanje (naravno, sve to ufino napisano). U idućem pismu se duboko ispričala na svom ponašanju i priznala da je pretjerala.
Od tada više nikad ne dajem učenicima pismeni ispit znanja da ga nose doma. Ukoliko roditelje zanima gdje im dijete šteka sa matematikom, mogu doći u terminu mojih informacija (ili mogu nazvati u školu i pitati kada sam ja tu ukoliko im moj termin ne odgovara) i rado ću im dati pismeni ispit njihovog djeteta da ga pogledaju. Ali pismeni ispit ostaje u školi. U krajnjem slučaju, i zbog razloga koji je maria71 napisala - pismeni ispiti se moraju čuvati u školi.
Pisane provjere moraju biti arhivirane u školi. Učiteljica mog mlađeg isto je jednom dala djeci da odnesu test doma, a nakon toga joj se pola testova nije vratilo.... Sada - sve možemo dobiti na uvid na informacijama... Pitali su roditelji na sastanku zašto je tako, a odgovor je bio da u slučaju provjere (Prosvjetna inspekcija npr.) učitelj mora pokazati testove.
Ono što NIJE bilo rečeno, a ja si mislim da bi moglo biti u pozadini stvari (i tako bih napravila da sam u prosvjetarskim cipelama): da testove djeca nose doma, pola manje roditelja došlo bi na informacije...
Nu, kako god bilo, MENI se nije dogodilo da mi djeca (za sada) zataje podatke o testovima i inim zbivanjima u školi, čak ni kad je pala dvojka
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom