Morat ću izvršiti neke korekcije u odgoju

[bundevica]

ili ću prekrižiti neke "prijatelje". U čem je stvar?
Od početka učim djecu da se ne tuku, ne smiju nikoga drugog izazivati, rugati se, udarati, gurati...Ako ih netko dira, nek me zovu, nek mu (joj) kažu da prestane (dozvoljeno je i vikanje "Prekini!"), a u vrtiću nek se obrate tetama.
Problem je što izgleda da neki naši prijatelji svoju djecu uče "udari prvi, pa te neće nitko dirati". (npr. 4-godišnjak nas dočeka s "ako ne budeš dobar, istući ću te!"- znači, dobio je upute)
Kad nam dođu gosti sa djecom, pazim i ako je potrebno opominjem svoje da se ne guraju, da daju igračke..., a ako je potrebno i sankcioniram ih.
Kad smo mi u gostima sasvim druga priča: stalno moje netko gura, lupa, uzima igračke...a mame, ma ne bi ni pogledale, a kamoli opomenule. A ja glupača i dalje nemoj se tuči, nemoj ovo, nemoj ono
Pa kad moji vrate ja (još veća glupača) mojima držim bukvicu, a ovim malim izazivačima nitko ništa ne govori.
Mislim da ću i ja svojima dati vrlo jasne upute kako da se igraju i kako da se brane ili ću prekinuti neka druženja.
Ima li tko sličan problem i kako ste to riješili?

[Moover]

zašto ne daš djeci da se tuku??? :?

[bundevica]

zašto ne daš djeci da se tuku??? :?

a čuj, ovi mali prijatelji se non stop mlate (npr. jedan je neki dan uzeo reket i išao za mojima i udarao po guzici), pa šta da im kažem pred roditeljima mlatni i ti njega?
veći je problem što se moji znaju tući (međusobno su izvježbali ) i stalno ih smirujem i kontroliram da ne bi nekog ozlijedili, a za to vrijeme oni dobivaju po njuški, jer to drugim roditeljima ne smeta i ponašanje njihove djece

[Mukica]

pa ak je neka opasna makljaza poberi svoje i odi doma
ak je neka igra, pusti nek se igraju

ja stalnodoma imam na dvoristu hrpu klinaca iz sela plus jos nasih domacih 4 (2 moja i 2 od buraza) i oni se svako malo po makljaju

i onda, ako se umijesamo ja ili buraz (jer oni dolaze tuzakat: on je meni ovooooooo... ona je meni onooooooo) na kraju se pokrkamo buraz i ja, a oni se za 15 min igraju ko da nis nije bilo iako su se maloprije skorodo krvi pocupali

pa se ja vise opce ne mijesam
velim im ljepo: "opce me NE ZANIMA!!" nestanite!"

[bundevica]

pa da, lijepo je meni MM rekao, pusti priče, nek vrati, pa svi tako rade :/
par puta je Karlo vratio i bilo je i razbijenih noseva, ma nikako nisam za to, nije to valjda rješenje?

[liam]

pa da, lijepo je meni MM rekao, pusti priče, nek vrati, pa svi tako rade :/
par puta je Karlo vratio i bilo je i razbijenih noseva, ma nikako nisam za to, nije to valjda rješenje?

na zalost je jedino rjesenje.ja sam poput tebe svoju djecu ucila da se ne tuku ali morala sam promijeniti politiku jer su uvijek bili zrtve pogotovo kada bi drugi klinci vidjeli da oni nece vratiti tek onda bi ih napadali.pa sam razmislila malo i shvatila da se moraju braniti i sada ih tako ucim jer sto kada se nadju negdje bez mene s tim malim grubijanima,mogu im napraviti svasta dok bi mozda netko reagirao jer bas ni u skolama nastavnici na to ne obracaju paznju,pa onda bolje da se sami zastite

[VGmama]

Ne znam da li je itko već pisao na ovoj temi, moja preporuka je knjiga "Braniti se riječima" vrlo je zanimljiva i poučna, sa primjerima kako dijete naučiti reči NE, DOSTA ... Iz vlastitog primjera govorim da je vrlo važno dijete ohrabriti na način da kad ga netko štipa, gura, grize... da se odmakne i da kaže "pusti me", "prestani", "nemoj mi se rugati" i tome slično te da potraži pomoć roditelja ili odgajatelja u vrtiću, bilo za sebe bilo za prijatelja. Dijetetu treba objasniti da nije tužibaba ako traži pomoć, ono samo štiti sebe. Tužibabe su nešto drugo. Tu razliku treba naglasiti. Znam da je teško kada vam dijete skoro svakodnevno netko gura, štipa..., ali što prije nauči se obraniti na način da kaže čvrsto "prestani" to će biti bolje za njega.

[Strobery Shortcake]

Moja je djevojčica, učim je istim stvarima kao ti, i stalno imam osjećaj da samo ja ružim svoje dijete. Nisam još našla rješenje problema

[Mukica]

ni ja ne dam svojima da rjesvaju stvari makljazom, ali ne branim im da vrate ako budu napadnuti
ja reagiram kad oni prvi napadaju, nikad ne sjedim i gledam kak moje dijete zlostavlja neko tudje

[Strobery Shortcake]

Ali drugi roditelji sjede i ne gledaju kako njihova djeca zlostavljaju drugu

[mama_jos_malo]

Ponavljam stalno: Ljude i životinje se ne udara.

K. učim da se ne udara, ne gura, da se ne maše pred licem nikome ni sa čime, ali...

Veliko Ali, zamjetila sam da moram iznad nje k'o kobac stajati u parku da ne bi nekog gurnula, udarila. :/ Ponavljam da se nikog ne smije udariti i da nju nitko ne smije udarati. (u obitelji nije nikad nitko ni pec-pec primjenio)

Nema (još) braće/sestara pa da je mogla doma "vježbati". U parku je skupila te "zakonitosti".
Sama je zaključila da će stradati ako ne vrati ili se ne nametne.

Učim je da jasno izrazi ako joj nešto ne odgovara, u smislu ne čupaj me, to me boli, ili ja ne volim da mi diraš kosu/špange...

Ali zna "klepiti" i to mi se nikako ne sviđa. Uvjerena sam da će moje ponavljanje o ne udaranju i glasnom izricanju namjere, ipak uroditi plodom.

[Indi]

pa da, lijepo je meni MM rekao, pusti priče, nek vrati, pa svi tako rade :/
par puta je Karlo vratio i bilo je i razbijenih noseva, ma nikako nisam za to, nije to valjda rješenje?

Nekako sam trenutno mišljenja da kao što je ispravno učiti djecu da se ne tuku, jednako je ispravno učiti ih da je u redu braniti se, tj.uzvratiti napadaču u situacijama kad su sami opetovano napadnuti i izazvani, a na lijep način ne ide. Ipak trebaju napadaču pokazati svoje osobne granice koje ovaj očito ne poštuje, a na lijep način ne razumije.

[Ninči]

Kad se sjetim sebe kao djeteta- nikad nisam prva udarila, ali braniti sam se znala. Mislim da ću tako učiti i svoje dijete. Sasvim mi je u redu da vrati ako ga je netko udario prvi. I kod takvih "tuča" ne mislim se petljati. Jedino bih uskočila ako mi dijete gađaju kamenjem ili rade nešta drugo što je opasno po zdravlje. I naravno-to ću učiti i svoje da ni po koju cijenu ne rade, nego da se obrate u takvom slučaju starijima ili da se maknu od takve djece.

Jer vratiti mislim da je u redu. Ipak su to djeca i sad se potuku, za pola sata opet sve u redu-igraju se dalje. A uvijek pomislim-što kada ja ne budem tu i što kada ga recimo na školskom igralištu netko danas-sutra lupi i nema nikoga starijeg da mu se obrati? Da mi se dijete ne zna braniti i da bude žrtva nečijeg iživljavanja? Ne dolazi u obzir. Samo nek oni vrate ako ih netko lupi i svi sretni i zadovoljni.

[Tashunica]

ah, tako sam i ja svoju stariju učila da se nikada, ali NIKADA ne tuče i ne samo to nego i pristojno ponašanje, i dobar dan i laku noć i molim i hvala i oprosti i i i... pa je već u vrtiću grebala nosom o pod, a ja bila ustrajna, a u školi su je svi vukli za taj isti nos kako god se ko sjetio da sam ja rekla dijete ako te netko maklja - vrati, imaš dovoljno veliku i jaku ruku, ali nikada prva.

ponekad je to u njihovom malom svijetu stvar borbe za opstanak. kad su djeca vidjela da će ona samo reći nemoj me tući ili eventualno reći teti ili učiteljici, debelo su to iskorištavali. kad je jednom pokazala zube više je nitko nije taknuo.

[Bubica]

Nekako sam trenutno mišljenja da kao što je ispravno učiti djecu da se ne tuku, jednako je ispravno učiti ih da je u redu braniti se, tj.uzvratiti napadaču u situacijama kad su sami opetovano napadnuti i izazvani, a na lijep način ne ide. Ipak trebaju napadaču pokazati svoje osobne granice koje ovaj očito ne poštuje, a na lijep način ne razumije.

zar se osobne ranice mogu pokazati samo fizickom agresijom?

moj sim ima skoro 9 godina, od pocetka imam stav kao i bundevica - fizicka agresija nema oopravdanja. Nikada mu nisam rekla da vrati udarac. Do sada nije imao nikakvih problema zbog toga, konflikte rjesava bez agresije, uspjesno.

U situaciji koju bundevica opisuje - ja bi sama prisla djeci (djeca su manja, je li tako) i naglasila da je udaranje neprihvatljivo. A druzenja u kojima je netko namjerno razbio nos mom djetetu, pa ako se to i ponavlja, bi prekinula, ne bi svoj sustav vrijednosti prilagođavala masi.

[majoslava]

nije u redu tuci se, i ne moze se odgajati djecu s tom devizom, i istovremeno razlikovati napad i samoobranu, ok je vratiti ako te entko lupi...
djecu treba nauciti da kontaktiraju odrasloga ako ih netko zlostavlja, buduci da fizicko obracunavanje nije u redu. ako lupis nekoga ko te lupio, nisi bolji od onoga tko te lupio...

to je naravno teorija...
u praksi, i s tom teorijom, moja djeca lupe jedan drugoga kod kue,medjusobno, ali ne tuku se s ostalom djecom

[clumsy mom]

I mi moramo nešto poraditi po tom pitanju jer se moji ne tuku ni međusobno a naročito ne sa drugom decom. Padnu svađe ali tu se sve završi.

Međutim, u petak smo recimo bili na jednom rođendanu i Boris je preplakao jer se jedan dečak navrzao na njega i mlatio ga čim ja okrenem leđa. Na kraju sam svoje dete uzela kod sebe a ovom malom (prilično nepedagoški ali od besa više nisam znala šta ću) rekla da ću ja njega istući ako već njegova mama ne može ustati i smiriti svoje dete

Posle smo im do kuće mm i ja držali predavanje kako imaju svako pravo vratiti udarac, da mogu slobodno da zaborave ono ''NEMOJ ME TUĆI '' ako taj neko ponovi udarac i nakon toga, da nije lepo prvi udariti ali da je još manje lepo da ti propadne druženje sa decom jer si prepitom pa nekom to odgovara da te maltretira...

A tog malog znamo odavno pošto ga stalno srećemo na rođendanima kod prijatelja, čak ide i u bratsku sobicu u vrtiću. Mali napasnik koga ne vaspitavaju roditelji već prababa što meni naravno uopšte nije opravdanje niti njemu niti njegovoj majci koja je svaki put čula zbog kog moje dete plače ali se sa stolice mrdnula nije jer je mali ''eto takav i šta mu ja mogu''

[MGrubi]

zar se osobne ranice mogu pokazati samo fizickom agresijom?

m.

obrana nije agresija
ako ti netko krene zaljepiti pljusku, šta češ napraviti?
a) dignuti ruku da blokiraš udarac
b)namjestiti obraz

ako odrastaš u divljem okruženju (kao što je moje selo) gdje se djeca 'odgajaju' udarcima onda je 100%-tni pacifizam ka bumerang
mene su učili da se ne smijem nikako tući , ni pod razno
u školi su me matletirali, tukli ...
matletiranje je prestalo tek kad sam uzvratila na isti način: potukla sam se

djete treba znati da ima pravo na samoobranu, da ima pravo uzvratiti i da mu to pravo nitko ne može oduzeti
triba znat pokazat zube
ako živiš u divljem okruženju

[mrč]

slažem se s MGrubi

sve to jako lipo zvuči u teoriji,no neki od vas kao da su zaboravili kako je ponekad teško biti dijete,kako dica znaju biti okrutna....

kako oni koji idu tetama i učiteljicama automatski budu označeni kao tužibabe i cinkaroši i po kratkom postupku ih izoliraju iz društva,a djeca su socijalna bića i imati društvo u kojem si prihvaćen njima je vrlo bitno

također,neki se drže tog fizičkog kontakta ka pijan plota..pa ponekad treba i zube pokazat...ne čini te automtski agresivcem i primitivcem ako se znaš izborit za sebe...

ditetu koje se ne zna obranit samopuzdanje u društvu pada na nulu

[aleksandra70vanja]

i ja sam svoju učila da ne počinje prva, da ne vraća, ako je tko udari da mu kaže da prestane, da se makne, da kaže teti, meni....

uglavnom se toga držala
bili smo u parku i jedan dečko iz vrtića ju je pljunuo
onako baš zahračkao namjerno
i ona je to išla reć njegovom tati
i ovaj je maloga umlatio u sred parka
svi smo se grozno osjećali
a V je ispala tužipiz-da
znam da ona nije kriva radi agresije tog oca, on malog vrtinjakne svako toliko, ali je u dječjim očima ona ispala kriva

moram priznati da sam promjenila ploču
i dalje smo na tom da ne udara prva
ali ako je netko namjerno udari kažem joj neka vrati

[Tashunica]

zar se osobne ranice mogu pokazati samo fizickom agresijom?

m.

obrana nije agresija
ako ti netko krene zaljepiti pljusku, šta češ napraviti?
a) dignuti ruku da blokiraš udarac
b)namjestiti obraz

ako odrastaš u divljem okruženju (kao što je moje selo) gdje se djeca 'odgajaju' udarcima onda je 100%-tni pacifizam ka bumerang
mene su učili da se ne smijem nikako tući , ni pod razno
u školi su me matletirali, tukli ...
matletiranje je prestalo tek kad sam uzvratila na isti način: potukla sam se

djete treba znati da ima pravo na samoobranu, da ima pravo uzvratiti i da mu to pravo nitko ne može oduzeti
triba znat pokazat zube
ako živiš u divljem okruženju

potpis.

ja sam okrenula ploču kad mi je dijete došlo doma sa potpuno razderanim obrazom. mali ju je namjerno gurnuo, ona rekla učiteljici i još ispala tužibaba, a mali ispao eto sirotan koji ju je slučajno malo gurnuo.
sva sreća da sam tada rekla vrati ako te netko pipne, jer je nakon toga bilo nagovaranja da se penje uskim požarnim stubama na krov nekakve zgrade ili će dobiti batina i nagovaranje da ide skupljati krhotine stakla ili će bit batina na što se ona postavila pipni me i dobit ćeš svoje i neka je.

ja sam protiv agresive, ali sam i protiv toga da mi dijete netko sustavno maltretira.
moja je sreća da imam dijete koje mi apsolutno sve kaže i da sam na vrijeme saznala za sve što se događalo inače bi završilo bog zna kako.

[daisy may]

i ja sam se ovaj vikend našla u sličlnoj situaciji,

jedan mali isto star ko i moja curica 3g, stalno ju je navlačio, potezao, gurao a ona mu nije nijednom vratila već mu je samo govorila;
namoj me tući, nemoj me gurati, nemoj biti zločest moraš biti dobar...
njegova mama nije reagirala nijednom.... :/
pa sam onda ja nju morala maknut od njega i stalno sam joj govorila, neidi blizu njega...
kad joj je htio uzet neku igračku, rekla sam joj naka mu je dade (samo zato da je opet ne udari ili nešto....)

pa je onda ispalo da je moja mala zločesta jer ja nju stalno neš opominjem!!! :shock:


ja sam definitivno odlučila prestat odlazit na takva druženja, nevidim drugog rješenja.....

isto ju je tako nedavno neki dečkić ugrizao za nogu u igraonici, a ona je onako suznih očiju došla do njega pogladila ga po kosi i još mu dala pusu u obraz......

[Maya&Leon]

veliki X na MG i mrč - od riječi do riječi identično razmišljamo

[marta]

Bundevica, ako su ti to ljudi koje bolje poznajes, mozes napraviti i to da uzmes tog cetverogodisnjaka sebi u krilo, pa se tvoji igraju na miru. Glupo, al radi i ne moras pilat svoje klince, nego upilas onog koji treba dobiti pilanu.

Obicno reagiram, ako vidim da roditleji ne reagiraju ili ne vide ili ne kuze ili se prave da ne vide, bez obzira sto nije moje dijete. Kakve to uopce veze ima? Pa falabogu jos nismo dosli do toga da se tudjoj djeci nit obracat ne smijemo.

[cappy]

Ali drugi roditelji sjede i ne gledaju kako njihova djeca zlostavljaju drugu

Da , ovo nikako ne mogu razumjeti , pogotovo kad se radi o rodbini ili prijateljima .Tj.mislim da gledaju ali se prave da ne vide.

[daisy may]

Ali drugi roditelji sjede i ne gledaju kako njihova djeca zlostavljaju drugu

Da , ovo nikako ne mogu razumjeti , pogotovo kad se radi o rodbini ili prijateljima .Tj.mislim da gledaju ali se prave da ne vide.

da, kod nekih naših prijatelja se podrazumijeva da dijete tak dugo nije zločesto, i ne maltretira druge dok ga se ne opominje....

[Maya&Leon]

Bundevica, ako su ti to ljudi koje bolje poznajes, mozes napraviti i to da uzmes tog cetverogodisnjaka sebi u krilo, pa se tvoji igraju na miru. Glupo, al radi i ne moras pilat svoje klince, nego upilas onog koji treba dobiti pilanu.

meni moj četverogodišnjak ne želi sjediti u krilu niti 1/2 skunde, a kamoli da ga probam izuzeti usred igre, pa kako onda može reagirati tuđe dijete, ma kako ga dobro poznaješ?

plemeniti pokušaj - ali mislim neizvediv

[Maya&Leon]

isto ju je tako nedavno neki dečkić ugrizao za nogu u igraonici, a ona je onako suznih očiju došla do njega pogladila ga po kosi i još mu dala pusu u obraz......

o malo predobro

[Bubica]

obrana nije agresija
ako ti netko krene zaljepiti pljusku, šta češ napraviti?
a) dignuti ruku da blokiraš udarac
b)namjestiti obraz

dignuti ruku da blokiras udarac nije isto kao i uzvratiti samar.

Naravno da nije djetetu dovoljno braniti da uzvrati udarac nego ga treba uciti kako konstruktirvno rijesiti sukob ili potraziti pomoc odraslih. Price o tuzibabama su mi skroz suplje, ja sam tetama jasno dala do znanja da je njihova duznost pomoci klincima da rijese sukob, radi se o predskolskoj djeci, koga bi trebali upitati za pomoc ako ne nas? Onda se cudimo kada istrazivanja u skoli pokazu kako mali djece trazi pomoc od nastavnika ili roditelja kada budu izlozena bulingu ili nekim drugim oblicima nasilja.

[babyboys]

meni je ideja neudaranja nikada i ni u kojim uvjetima jako bliska-u teoriji.
u praksi se pokazala kao loša.

ja sam oduvijek objašnjavala i učila svoju djecu da se ne tuku, da se sve riješi razgovorom, da nek kažu meni.... i T me slušao, pa je u roku odmah proglašen tužibabom jer je za sve išao teti u vrtiću i nitko se danima nije igrao s njim, a i dalje su ga maltretirali i rugali mu se.

i onda smo okrenuli pkloču - kad te netko lupi ili maltretira - vrati istom mjerom.
niukada ne smije početi prvi, nikada, ni u najgorem scenariju ne smije udariti djevojčicu i dječake nikada ne smije udarati ispod pojasa.

kad je mali dobio zeleno svjetlo da pokaže zube, maltretirnaje je stalo, čak dapače, jedan je od omiljenijih u razredu.

tako da ja mislim da je stvar u mjeri - divljaštvo i nasilništvo ne, ali ne ni vječna žrtva svima.

[trudnjača]

[quote="babyboys"]meni je ideja neudaranja nikada i ni u kojim uvjetima jako bliska-u teoriji.
u praksi se pokazala kao loša.

ja sam oduvijek objašnjavala i učila svoju djecu da se ne tuku, da se sve riješi razgovorom, da nek kažu meni.... i T me slušao, pa je u roku odmah proglašen tužibabom jer je za sve išao teti u vrtiću i nitko se danima nije igrao s njim, a i dalje su ga maltretirali i rugali mu se.

i onda smo okrenuli pkloču - kad te netko lupi ili maltretira - vrati istom mjerom.
niukada ne smije početi prvi, nikada, ni u najgorem scenariju ne smije udariti djevojčicu i dječake nikada ne smije udarati ispod pojasa.

kad je mali dobio zeleno svjetlo da pokaže zube, maltretirnaje je stalo, čak dapače, jedan je od omiljenijih u razredu.

tako da ja mislim da je stvar u mjeri - divljaštvo i nasilništvo ne, ali ne ni vječna žrtva svima.[/quote
Potpis,pogotovo na zadnju rečenicu.
Meni se srce stegne kad moj malecki dođe iz vrtića i kaže da ga je neko dijete udarilo iz tko zna kojih razloga,a kad ga pitam što je on napravio,kaže da ga je rekao teti,dakle,nije vratio udarac. Ja bih nekako više voljela da se nauči braniti i to mu u takvim situacijama i kažem:nemoj nikoga udarati,gurati,štipati i sl. prvi,ali ako tebe netko udari,gurne,štipne...onda i ti njega.

[Maslačkica]

zašto ne daš djeci da se tuku??? :?

a čuj, ovi mali prijatelji se non stop mlate (npr. jedan je neki dan uzeo reket i išao za mojima i udarao po guzici), pa šta da im kažem pred roditeljima mlatni i ti njega?

Mojoj sestri je dopizdilo da roditelji ne reagiraju na to kada njihovo dijete udari njeno, pa je onda koristila i to.... jednostavno kada bi se dijete njoj obratilo ona bi rekla - udari i ti njega - da vidiš drugačije reakcije roditelja...
Ovako, ono što sam ja vidjela oko sebe sa djecom je to da roditelji više ispile sa tim neudaranjem i ne mogu kontrolirati djecu stalno - što je meni u neku ruku ok - pa ovo što Mukica spominje - pomakljaju se i onda su poslije ok... i većina ljudi se ne ljuti kada drugo dijete vrati njihovom...
Oprostite, ali isto tako, ovo koje mlati ako nikad nije bilo ni udareno ja sam 100% ubjeđena da ne zna šta je to....

I da, treba se braniti, a ako to preraste u maltretiranje, treba i udariti, tj. vratiti udarac. U velikom broju slučajeva djeca koja maltretiraju onda sjašu sa djeteta.

Moj nećak mi je pričao kako su bili ispred zgrade i kako ga je jedan prijatelj ošamario i da je on njemu vratio. Nećak ima 12 godina - i šta sam mu trebala reći? Nisi ga trebao, nego si mu trebao okrenuti drugi obraz. Isto tako, nema tu "nemoj se igrati s njim", svi se oni igraju zajedno i nema odvajanja nekog posebno.
Ono što je meni bilo smiješno i što me malo "zasmetalo" je što se moj nećak išao njemu izvinjavati što ga je ošamario... bilo mu krivo...


Možda moj odgovor djeluje ono - agresivno - nisam za agresiju, ali nisam ni za to da se dozvoli mlaćenje.
Naravno da je opcija da se makneš, braniš, verbalno iskažeš negodovanje itd, ali to stvarno ne pali uvijek. E onda postoji to da se jednostavno odvojiš, i dijete, iz situacije, ali dokle i to?
Ne znam... nisam pametna...


Jučer sam baš pitala jednu mamu na koji način hendla situaciju kada joj se djeca pomakljaju, između sebe. Odgovor je bio da im se kaže da se ne udara itd. ali nema kazne ili nešto... jer će se oni uvijek makljati. Ono što sam ja vidjela da se ta djeca baš i ne makljaju nešto posebno, prije bi rekla, rijetko...
Nekako mi se sviđa taj pristup, jer sam dan prije toga pristustvovala kada je mama kaznila dijete što je drugo dijete povukla za kapuljaču i to je bio lom i onda se nastavilo kažavanje i objašnjavanje kroz jedno 15min. gdje je dijete bilo skroz isfrustrirano... po meni nije bilo potrebe za tim takvim...
A onda se pitam, a koja bi bila prihvatljiva metoda?
uh... uh....

[Balarosa]

Uvijek mi je aktualna ova tema, pisala sam nešto slično već u više navrata ovdje. Ja sam romantično uvjerena da su dijete puno samopouzdanja i čvrsto i odlučno ne izvrsna zaštita od nasilnika te da u nikakve fizičke obračune ne treba ulaziti. MM tvrdi da živim u bajci, da nemam pojma kako je to biti dečko, da je izbjegavanje sukoba poziv nasilnicima. Istina je da on ima previše iskustva s maltretiranjem i da za to dosta okrivljuje svoju mamu koja je imala isti stav kao i ja i zbog cega se on nikad nije "smio" obraniti. Dosli smo do nekog kompromisa - ako te netko udari prvo jako i glasno viči:"Ne udaraj me, ne smiješ me tući!", a ako ne pomogne udari i ti njega nazad.

Jučer smo bili na jednom rođendanu i dolazi mi T:"M. me udario." Izverglam ja njemu ovo gore i pratim ga pogledom kako odlazi "u borbu". Stane kraj M. i ovaj opet krene rukom po glavi. Tin zaviče:"Nemoj me udarat!", M. stane, 5 sekundi tako stoje mirno i onda Tin meni, preko cijelog dvorišta:"Mama, da ga sad udarim?"

Eto, nije lako dijete naučiti pravilima. A neku se djecu može valjda učiti do sutra da vrate ili ne vrate, ne može se valjda ni protiv prirode. MM s početka priče ima brata kojeg su isto učili pa je taj bio u svakoj tučnjavi, i prvi i drugi i zadnji.

[Maslačkica]

"Mama, da ga sad udarim?"

[cappy]

A neku se djecu može valjda učiti do sutra da vrate ili ne vrate, ne može se valjda ni protiv prirode.

Slažem se s ovim.D.mi neki dan priča kako ga je prijatelj E.podrapao po nozi i kaže : Hoćeš da ti pokažem kako sam ga udario ? Ja klimnem glavom, a on nakon par sekundi premišljanja , digne ruku i opali mi šamar da me lice zapeklo , pitam ja njega s nevjericom : Tak si ga ošamario ? , a on odgovara : Nisam , ali budem drugi put ! ( A ja sam sigurna da neće . )

[Tashunica]

balarosa
tin je genijalac.

nemojte zamišljati da svi roditelji odgajaju djecu kako vi svoju odgajate, neki su doslovce miljama daleko od toga.
iz mog iskustva, balarosa, tvoj muž je u pravu, bilo kakav pokušaj izbjegavanja je ponekad stvarno poziv "nasilniku" da ide dalje, jer misli da ima pred sobom slabića.
kad "slabić" uzvrati stvarno ispada da dobije nekakvo poštovanje s druge strane, ili možda strah :/

[mala_bubica]

ja sam protiv tučnjave ali ako je potrebno, ako se nju tuće-zašto ne? iako nismo još došli u takvu situaciju...

djeca se trebaju znati i obraniti, ne?

[MGrubi]

kad je mali dobio zeleno svjetlo da pokaže zube, maltretirnaje je stalo, čak dapače, jedan je od omiljenijih u razredu.
.

kadkad mi se čini da se djeca ponašaju ko primitivno pleme: izoliraj i izbaci najslabije
poštovanje dobivaju oni koji se znaju brinuti za sebe i obraniti se, tj. jaki

[pomikaki]

Ne stignem sada čitati sve, pa se ispričavam ako je već rečeno.
Nisam za prekidanje druženja, osim u slučajevima izrazitog maltretiranja.
A nisam ni za to da se udariti ne smije nikad i ni u kom slučaju. Svakako da sukob treba riješiti mirno, ako je moguće. Ali ako dijete netko napada, a nema u blizini nikog tko bi pomogao i pacifistički pristup ne pomaže, slobodno neka odalami. Mislim čak da je to i prilično normalna pojava u dječjem svijetu. Treba odrasti dok se nauče sva pravila ponašanja, ali ne može u međuvremenu svakom glumiti žrtvu.

Činjenica je, da živimo u okruženju kakvom već živimo, i da je miroljubivo i dobro odgojeno dijete iznimka. Ja ipak želim da moje bude takvo. Ali ne želim ni da zbog toga bude izolirano od svojih vršnjaka, pa makar bili nemiroljubivi i neodgojeni. Moje dijete, nadajmo se dobroćudno i pacifistički nastrojeno, morat će se znati i ponašati i braniti se i kriznim situacijama, nije realno očekivati da se nikad nikakvi incidenti ne dogode.

[Anci]

obrana nije agresija
ako ti netko krene zaljepiti pljusku, šta češ napraviti?
a) dignuti ruku da blokiraš udarac
b)namjestiti obraz

dignuti ruku da blokiras udarac nije isto kao i uzvratiti samar.

Naravno da nije djetetu dovoljno braniti da uzvrati udarac nego ga treba uciti kako konstruktirvno rijesiti sukob ili potraziti pomoc odraslih. Price o tuzibabama su mi skroz suplje, ja sam tetama jasno dala do znanja da je njihova duznost pomoci klincima da rijese sukob, radi se o predskolskoj djeci, koga bi trebali upitati za pomoc ako ne nas? Onda se cudimo kada istrazivanja u skoli pokazu kako mali djece trazi pomoc od nastavnika ili roditelja kada budu izlozena bulingu ili nekim drugim oblicima nasilja.

Potpis na Bubicu.
Mislim, i pravo razlikuje te dvije stvari : jedno je obrana, drugo ovo vraćanje, tj. prekoračenje.
Jedno je uloviti ruku koja kreće prema tebi, a drugo je vratiti šamar.

Ne znam, ja imam 5-ogodišnje i 2.5-ogodišnje dijete.
Jednom je starija imala nekakav problem u vrtiću kojeg je uspješno riješila s "Nedam da me tučeš".
Nama su i takav "sustav" obrane na roditeljskom objasnile i tete. Uče ih kako postupati i sad i u odrasloj dobi. Da pokušaju riješiti problem ili potražiti pomoć.

S drugom djecom se dobro snalaze, jedino se njih dvije međusobno časte vraćanjem. I tu opet, kad vidim da je jedna klepila drugu, razmičem ih i kažem kratko što ide, ali ne učim vraćanju.

[babyboys]

kad je mali dobio zeleno svjetlo da pokaže zube, maltretirnaje je stalo, čak dapače, jedan je od omiljenijih u razredu.
.

kadkad mi se čini da se djeca ponašaju ko primitivno pleme: izoliraj i izbaci najslabije
poštovanje dobivaju oni koji se znaju brinuti za sebe i obraniti se, tj. jaki

da, ali to je okrutna stvarnost.

i da s razumijemo, ne mlati se on i ima hrpu drugih metoda zbog kojih su mu prijatelji prijatelji, ali od kad se zauzima za sebe,nitko se ne dira u njega

[cvijeta73]

moje je mišljenje da je savjet - vrati mu, prilično opasan savjet koji može izazvati kod djeteta još gore posljedice.
govorim o malo većoj djeci, kod manje djece mi je skroz bezveze o tome pričati. tu ne mogu uopće sebe zamisliti da kad M neki dvogodišnjak udari, na način na koji mnogi dvogodišnjaci, uključujući eto i nju (za razliku od J koji nikad nije imao taj poriv dizanja ruke na nekoga), udaraju, da joj kažem vrati mu. ili da čujem takav savjet od roditelja djeteta kojeg je M udarila, vrati joj. ako joj dijete i vrati - bože moj, dok ih ne skužimo, a to je obično vrlo brzo, jer mi je uvijek u blizini, ako se i pomlate, ne sekiram se oko toga. ali, poticati je da vraća, grize, štipa - mi je jednostavno suludo.


zašto smatram to opasnim? J se svakodnevno igra s vršnjacima, plus-minus par godina. on se jednostavno miče od takve, recimo agresivnije djece, koja su - vjerovali vi to ili ne, u debeloj manjini. osim nekakvih blagih, pojedinačnih slučajeva u vrtićkoj dobi, nikad nije bio udaran, niti je udarao. omiljen je i prihvaćen u društvu, nije ni tužibaba. uvijek sam mu savjetovala jedno te isto - makni se od takve situacije. nemoj ništa objašnjavati nikome, nego se makni. ako je tolika frka, potraži pomoć, bježi.

da sam mu savjetovala da im vrati, što bih postigla - ili njegovu frustraciju u smislu, eto - kakav sam ja slabić, i roditelji mi dopuštaju da se tučem, a ja ne mogu, neću, strah me - we.
ili bi dobio batina od njih. ako su jači od njega. a obično jesu. :/

MGrubin slučaj je drugo - ona je već postala žrtva bullinga, posljedice su već tu, to nekako treba prekinuti, taj krug zlostavljanja. u tom slučaju, ne znam kako bih reagirala, opet bi me vjerojatno bilo strah reći mu vrati nazad, strah da ne dobije još veće batine. vjerojatno bih ga upisala na karate.

nisu sva djeca koja se ne tuku žrtve zlostavljanja druge djece. ima tu još puno drugih stvari. nisam ni sama sigurna koje su to, i na temelju čega djeca odaberu dijete koje ne vole, koje zlostavljaju. ali sam sigurna da vraćanje udaraca ne spada u te njihove kriterije.

[cvijeta73]

kad je mali dobio zeleno svjetlo da pokaže zube, maltretirnaje je stalo, čak dapače, jedan je od omiljenijih u razredu.
.

kadkad mi se čini da se djeca ponašaju ko primitivno pleme: izoliraj i izbaci najslabije
poštovanje dobivaju oni koji se znaju brinuti za sebe i obraniti se, tj. jaki

ali kako ćeš toj djeci koja su najslabija savjetovati da vrate udarac? kako, ovim jakima?

[Indi]

zar se osobne ranice mogu pokazati samo fizickom agresijom?

Naravno da ne, napisah, agresijom na agresiju kad konstruktivna i ljubazna rješenja ne pale i drugog izlaza u datoj situaciji nnema, tj. pokupiti batine ili se braniti i spriječiti ih.

Govorim o situacijama u kojima jednostavno druge alternative nema.

Dijete ima pravo na samoobranu i zaštitu samoga sebe u situacijama u kojima drugog izlaza nema i kad je pokušalo izbjeći sukob na drugi način, tj. razgovorom, traženjem pomoći od odraslih, samoboranom bez uzvraćanja itd.

[Serpentina]

Uglavnom je moje dijete to koje mlati
i objašnjavam joj, i kudim je, i trčim za njom i ... nula bodova.

Ispričavam se djeci, ispričavam se roditeljima - stvarno ne znam koji su njezini kriteriji za udaranje, jer ne udara svih i uvijek, uglavnom poznate klince.

Ne znam zašto to radi, ali radi.

Ako se nju udari, potičem (kao i uvijek, uostalom) pacifizam, do sada nikada nije vratila (ako nije prva počela ofkors).
Ukoliko se sama sjeti vratiti (što se uglavnom ne događa), u redu, ako pobjegne, opet u redu.

Nemam problema sa tim da roditelje zamolim da shendlaju svoje dijete ako postane nepodnošljivo ( frendove, od ekipe iz parkića se jednostavno maknemo).

Što bi vi učinili da roditelj vrati vašem djetetu "jer će samo tako naučiti"?

[Balarosa]

Valjda bih mu vratila

Ne znam, ja sam oko ovog totalno pogubljena. Evo, sad čitam cvijetu i sve bih potpisala, tako mi je to pametno i logično da sam isprintala to za novu rundu rasprave s MM. Ali i kad njega slušam mi je vrlo uvjerljiv i počnem se slagati sa svime. Ja sam valjda labilna skroz

Opet, zadnju raspravu imali smo neki dan kad sam mu prepričavala događaj iz parka. Stigli smo na igralište, Tin je jurnuo na karike, uhvatio ih i istog trena su se na njega sjurile dvije curice, gurnule ga i uzele mu karike. Mame ništa, ja blejim k'o ovca er mi je takvo ponašanje totalno nejasno. On me gleda pretužno, a ja se osjećam blesavo jer mi je bezveze prepirati se s curicama od 4 godine. Kažem njemu:"Lijepo zamoli curicu da te pusti!", ljubav moja pristojno zamoli, ova mu se iskezi. Na kraju sam se ipak umješala i rekla da je sad on na redu i tako to. I kasnije on ide na tobogan, a ona jurne na njega sa šibom. Tad sam baš dreknula na nju, a on se sav smrznuo i za ruku sam ga kasnije gore vodila. I zašto sad da se on uvijek makne i povuče da bi izbjegao sukob? Zašto da ne bude na karikama ako želi i prvi je došao?

[pomikaki]

Cvijeta i Serpentina, mislim da govorite o puno manjoj djeci nego što je riječ na početku.
U dobi od 2-3 godine mi je normalno da se djeca malo počupaju (i moja curica od 2 godine kad se igra s vršnjacima dobije koji udarac, ili ga udjeli, i nikom od prisutnih roditelja ni na kraj pameti nije da kaže ovom udarenom da vrati). Teško da se u ovoj dobi može raditi o sustavnom maltretiranju kakvo se javlja kod starijih, pogotovo ako su (kao što bi to trebalo biti) pod nadzorom starije osobe. Ne znam koja bi bila dobna granica do koje se to može tolerirati, ali s vremenom djeca postaju sve više upućena na svoje vršnjake, a sve manje ih je moguće stalno kontrolirati. Uostalom je normalno da polako izmiču kontroli i sukobe rješavaju sve više sami. Tek u toj fazi bih dala savjet da se udarac vrati - ali samo ako nema druge alternative (tj. ako verbalna obrana ne daje rezultate).

[pomikaki]

p.s., pardon Cvijeta, vidim da kažeš da govoriš o većoj djeci.

Na ostatak posta koji sam prije površno pročitala rekla bih da je i meni normalno reći djetetu da se makne od "situacije". Ako može neka i bježi. Ali ako se svaki dan nalazi na meti istih zlostavljača morati će uzvratiti.
Svakakvih bude situacija, već sam rekla da sam kao dijete često bila na meti svakakvim agresivcima, i većinom nisam vraćala, ali sam i danas posebno ponosna na jedan slučaj nokauta agresivca . I mene su odgajali da ne vraćam, valjda, ne sjećam se, a bila sam i takav karakter. Ali taj put me neki klipan krenuo odgurivati, unositi se u lice i udarati. Nisam imala kamo, iza mene je bio zid, a uz njega su bila dva klipana, svaki s jedne strane. Zveknula sam jednom ali pošteno, u vilicu (i još jednom za svaki slučaj sam ga dohvatila u letu). I bila spremna umrijeti sad na licu mjesta ako treba. Hehe... da je imao rep podvio bi ga, isti čas je nestao, skupa s pranjom, i nikad me više nije dotaknuo.

[bundevica]

Da malo pojasnim....moja djeca nisu anđeli, ni približno
Karla je kao 2-godišnjaka zlostavljao jedan malac u vrtiću, sa 3 je to radio još jedan (inače najkritičnija djeca u cijelom vrtiću) i MM je puko film i rekao da je dosta priče i nek mu vrati, ali nikada prvi...bla bla
Karlo je to shvatio doslovno i od žrtve je postao nasilnik, sad je on mlatio sve redom. Dugo mi je trebalo da se prestane nasilno ponašati, puuuno razgovora, objašnjavanja...i sad samo pazim da ne dira drugu djecu, stalno upozoravam i kritiziram, a druga djeca rade šta hoće ( i udaraju ga) i na kraju je on najgori, jer ga se stalno opominje.
Teško je djetetu objasnit kako da se ponaša u kojoj situaciji, da li lupiti dijete kad ti dira malog brata, kad ti namjerno pokida igračke, kad ti kaže da ti je mama glupača, a ti idiot....iskreno ja bih bila jako bijesna da mi to netko napravi i ne znam kako bih se iskontrolirala, a odrasla sam osoba.
A ovo da se više poštuju agresivci je istina, djeca nanjuše slabiće, kao psi.

[sorciere]

Uvjerena sam da će moje ponavljanje o ne udaranju i glasnom izricanju namjere, ipak uroditi plodom.

hoće, al ne onakvim kakvim bi ti htjela. količina maltretiranja će porasti, a samopouzdanje pasti... :?

istu stvar sam ja učila kikicu - dok nije pukla ko kokica i dečku u parku odvalila šamarčinu. više ju nisu maltretirali ni drugi, jer je malac za glavu bio veći od nje.

a kad se upisala na tekvondo - samopouzdanje se toliko povećalo - da ju se nisu ni usudili dirati . oni hrabriji su tu i tamo dobili neki kružni, bočni, ili kajjaznam kakav - tako da je bio mir.