Morat ću izvršiti neke korekcije u odgoju

[MGrubi]

njezini nju bi trebali naučiti da nije uredu otimati igračke
on treba nači način, ti mu ponudi rješenja
jedno od riješenja u sukobu je i 'režanje' tj. podizanje u stav spremno na borbu

kad naletiš na divljaka ne vridi ti diplomacija, dobiješ toljagom po glavi


bila sam svjedok jednom jačem incidentu na prepunoj plaži
dečko je bacao kamenje u moru (veličine šake) , njegovi nisu reagirali na to, kamen je pogodio curicu od moje rodice, u glavu, išla je krv, išli su na šivanje
dok je prevoz stigao moja rodica (svaka joj čast) je očitala bukvicu tom malome, pošteno se izderala na njega, no pazi ovo: njegovi nisu ga ukorili nakon što su vidili šta je napravio
i zato je rodica očitavala poštene bukvice koje su išle i na adresu tih roditelja

[sasa]

pa da, to i je tema topica. meni je jedini prihvatljiv način verbalno izražavanje, kada druga strana ne reagira ja uskačem jer ne želim da moj dvogodišnjak dobije dojam da to ništa ne znači... i da puno bolje funkcionira čupanje iz ruku. ali me frustrira kada mi se zbog toga prigovara i kada se aludira da se on ne zna izboriti za sebe. jer neki klinci ne reagiraju na riječi. doista. ali ja ne mogu zbog njih mjenjati svoja osnovna načela.

[MGrubi]

2-godišnjak?
on je još mali, imaš pravo da ti trebaš uskočiti

ja se zaboravim pa gledam iz kuta 3,5-godišnjaka, a to je velika razlika u dobi

[andrea]

sasa, i moj bojan je duuugooo bio takav i ja sam postupala slično kao i ti; prvo sam pustila da sam rješava situaciju, kako zna i umije, ako nije išlo (a obično nije ), a on baš naperio na to šta mu se hoće uzet, onda sam se znala lagano umiješat i dogovorit se sa drugim djetetom

ne znam jel sam dobro radila il nisam, al to mi se činilo nekako najbolje, naročito kad sam uvidjela da bi svaki put izvisio za nešto

ali s vremenom je i on naučio, postao je uporniji i naučio se lijepo zauzet za sebe; sve nenasilno

nemam vremena sad, al sjeti me te teme kad se vidimo

[MGrubi]

ali me frustrira kada mi se zbog toga prigovara i kada se aludira da se on ne zna izboriti za sebe. .

ili te frustira što se ti ne znaš obraniti od takvih komentara na pristojan način?

[mikka]

i šta smo naučili? tko je jači tlači. katastrofa.

to je, nazalost, i istina i trenutni poredak u nasoj i zemljama kao sto je nasa. mozda i nije dobro uljuljkavat klince u neki preposten svijet koji ustvari ne postoji.

[MGrubi]

i šta smo naučili? tko je jači tlači. katastrofa.

to je, nazalost, i istina i trenutni poredak u nasoj i zemljama kao sto je nasa. mozda i nije dobro uljuljkavat klince u neki preposten svijet koji ustvari ne postoji.

neka oni odrastu u poštene ljude, ali neka budu spremni da se izbore u sredini u kojoj su rođeni

[sasa]

ovo stoji što mikka kaže, ja sam svjesna da nas teren i nije najbolji za razvijanje verbalnih vještina i nenasilnog riješavanja sukoba, i da nam okolina pokazuje da drukčije stvari prolaze. ali, šta to znači? na koga da se ugleda? da onda odustanem i od drugih načela u ime većine? to jednostavno nije opcija. mogu ga odgajati jedino po svom sustavu vrijednosti. sve drugo je bez srca i samim time ne valja. i istina je da me frustira sto ne znam sto odgovoriti na takve insinuacije, jer s jedne strane ne mislim se petljati u odgoj tuđe djece, dovoljno mi je moje, a s druge, imam osjećaj kao da se moram ispričati jer je moje dijete pristojno.
otandrea, kad ćes do dalmatinca?

[andrea]

za cca tjedan dana, idemo na more sutra, javim ti se

[sasa]

zavidim ti, javi se obavezno

[mikka]

ma dobro, necu se ni ja povinuti zakonima vecine. samo primjecujem da su stvari takve kakve jesu. mozda je dobro to natuknuti klincima, da znaju kakva je situacija, ali opet ponavljati da je nenasilno rjesavanje sukoba buducnost

[debeljucka]

kod nas je pravilo ovakvo:

- tužakanje odnosno prijavljivanje učiteljima, tetama, mamama se ne radi jer ne podnosim niti da meni neko dolazi tužakat moju djecu niti im dozvoljavam da to one rade.

kad mi dođe klinac tužit P. odkud ja znam je li to zbilja tako ili ne...uvijek svako ima svoju priču, pa sam to zabranila i ne želim biti dežurni policajac.

Pa da, bolje je imati što manje posla sa svojim i tuđim klincima!?!

što se tiče situacije kad neki klinac udara moje dijete a njegov roditelj to gleda i ne reagira - ja se potrudim dovoljno glasno reći : "Pa vrati mu, šta trpiš da te lupa!"

:?

sa I. mi se čini da će prije ona biti od one djece koja tuku sve oko sebe, jer iako joj je tek 14 mjeseci već šora sve redom.

Da li je to pozitivno ili negativno?

[debeljucka]

Ispričavam se na prethonom postu trebalo je izgledati ovako:

bleeda (napisa):
kod nas je pravilo ovakvo:

- tužakanje odnosno prijavljivanje učiteljima, tetama, mamama se ne radi jer ne podnosim niti da meni neko dolazi tužakat moju djecu niti im dozvoljavam da to one rade.

kad mi dođe klinac tužit P. odkud ja znam je li to zbilja tako ili ne...uvijek svako ima svoju priču, pa sam to zabranila i ne želim biti dežurni policajac.

Ja napisah:
Pa da, bolje je imati što manje posla sa svojim i tuđim klincima!?!

bleeda (napisa):
što se tiče situacije kad neki klinac udara moje dijete a njegov roditelj to gleda i ne reagira - ja se potrudim dovoljno glasno reći : "Pa vrati mu, šta trpiš da te lupa!"

Ja napisah: :?

bleeda (napisa):
sa I. mi se čini da će prije ona biti od one djece koja tuku sve oko sebe, jer iako joj je tek 14 mjeseci već šora sve redom.

Ja napisah:
Da li je to pozitivno ili negativno?

[pomikaki]

ja bih potpisala medin post, ono svidjelo mi se jer dopušta razne alternative u različitim situacijama,

i mislavu u ovome

roditeljski posao je zbilja težak, vječito vaganje i balansiranje.

[enci]

s dijelom gore napisanog se slazem: svijet zasad funkcionira po principu "tko jaci, tlaci" (fizicki ili verbalno), nastojim ne ici u krajnost i branit im obranu, odgojit ih da sukobe rjesavaju pregovorima, nekorpulentne gradje su pa se nadam da ce im samopouzdanje ojacat treniranje borilackog sporta...

ali mislim da nije u redu opominjati tudju djecu dok su im roditelji u blizini. roditelji bi sukobe trebali rjesavati s roditeljima, djeca s djecom. pri tom ne mislim na opominjanje djece prijatelja koja su mi povjerena na cuvanje ili zajednicko nadgledanje njihove igre u kojoj ih sve opominje onaj koji prvi primjeti da se ukazala potreba.

cemu bi naucila svoje dijete ako bi njegov sukob rjesavala ja "jaca" (opominjanjem, uzimanjem igracke...) tudjeg "jaceg" djeteta, umjesto pregovarajuci sa "jacim" roditeljima tog djeteta?

[sasa]

gle, ako moje dijete netko preskače na toboganu za red, a roditelji nisu blizu, ili mu čupa stvari iz ruke, ja kažem jasno i glasno, (nakon v. kojeg se izignorira) da to nije u redu, da idemo po redu ili da mu ne uzima igračku iz ruke. ne mislim po parku tražiti druge roditelje i moliti ih da oni to kažu. isto tako ne mislim da ja provodim zakon jačega nego ga baš suprotno ne dozvoljavam. jer sva ta djeca jako dobro znaju da se nije u redu gurati po toboganu i preskakati nekog ili da nije u redu čupati stvari iz ruku. ali koriste priliku. baš zato što su jači- uvjetno, jer neki su doduše i manji- ja ne dozvoljavam da se to događa jer smatram da moram zaštititi dijete i od takvog ponašanja i od poruke koja iz toga slijedi. naravno, uvijek se djeci obraćam pristojno kao što bih htijela i da se mom netko obrati ako se nađe u takvoj situaciji, i naravno, ako su roditelji blizu očekujem njihovu intervenciju. doduše, ako ista izostane (desilo se jednom) ja interveniram, njezno i pristojno, pred njima. jer mi je poruka koju saljem svom djetetu, bitnija od nelagode koju će drugi roditelj mozda osjetiti.

[sasa]

gle, ako moje dijete netko preskače na toboganu za red, a roditelji nisu blizu, ili mu čupa stvari iz ruke, ja kažem jasno i glasno, (nakon v. kojeg se izignorira) da to nije u redu, da idemo po redu ili da mu ne uzima igračku iz ruke. ne mislim po parku tražiti druge roditelje i moliti ih da oni to kažu. isto tako ne mislim da ja provodim zakon jačega nego ga baš suprotno ne dozvoljavam. jer sva ta djeca jako dobro znaju da se nije u redu gurati po toboganu i preskakati nekog ili da nije u redu čupati stvari iz ruku. ali koriste priliku. baš zato što su jači- uvjetno, jer neki su doduše i manji- ja ne dozvoljavam da se to događa jer smatram da moram zaštititi dijete i od takvog ponašanja i od poruke koja iz toga slijedi. naravno, uvijek se djeci obraćam pristojno kao što bih htijela i da se mom netko obrati ako se nađe u takvoj situaciji, i naravno, ako su roditelji blizu očekujem njihovu intervenciju. doduše, ako ista izostane (desilo se jednom) ja interveniram, njezno i pristojno, pred njima. jer mi je poruka koju saljem svom djetetu, bitnija od nelagode koju će drugi roditelj mozda osjetiti.

[enci]

dakle slazemo se da dijete treba zastititi i da je poruka koju pri tom saljemo djetetu vazna.

btw, nisam mislila na nelagodu koju bi stvorila roditelju nego drugom djetetu.

[sasa]

nisam shvatila, misliš da je u redu da im se obratim ili ne? i ako ne, što bi ti uradila?

[enci]

ako vidim da moje dijete ne uspjeva rijesiti sukob i nasilje, zamolim roditelje da upozore svoje dijete koje cupa igracku, gura se na toboganu...

nekad je to komplicirano, ne znas tko su roditelji, nema ih u blizini, i dalje ignoriraju, nasilje vec ozbiljno ugrozava zdravlje mog djeteta... ali svakako nastojim da mi to bude prva reakcija.

[sasa]

ok. ali meni drugo dijete ne mora ozbiljno ugrožavati v. zdravlje- dovoljno je da da ga na ovaj način koji sam u više navrata opisala vrijeđa. mislim, šta je tebi stvarno bolja opcija ništa ne govoriti, iako nema roditelja blizu da dijete upozore?? zato da tom drugom klincu koji radi očigledno "krivu" stvar ne bude neugodno? a tvoj klinac se osjeća kako? ne kužim...i ne kužim šta je sporno u obraćanju djetetu pristojnim tonom pogotovo ako njegovi roditelji nisu u blizini, a u svrhu zaštite vlastitog?

[Majuška]

ja moram priznati da sam ozbiljno zbunjena razno-raznim situacijama iz parka koje nam se sad već dnevno ponavljaju :?

Manje dijete od mog M. mu uzme igračku/vozilo/whatever pred svojim roditeljima kojima je čin njihovog djeteta simpatičan :? Govore no-no ali puste da dijete isčupa igračku i ode s njom i smiju se s odobravanjem
Moj M. stoji, pogleda me i kaže: "uzejo.." a ja se osjećam ko' shi* i nježno mu objašnjavam kako to nije bilo lijepo ali ovo ali ono...

Da ni ne spominjem da me jučer jedan malac od 2 godine uštipnuo za dupe a njegova mama (koju ne poznajem) se smijala i rekla neš u stilu: "joj zloćko, ne smiješ to raditi, hi hi"
Nakon toga je mali klepnuo mog M.
Pa brate mili, umorna sam od igranja "nježnog" policajca

Ma, nemam niš pametno zapravo za dodati samo sam se došla malo izjadat I guess :/

[meda]

.

cemu bi naucila svoje dijete ako bi njegov sukob rjesavala ja "jaca" (opominjanjem, uzimanjem igracke...) tudjeg "jaceg" djeteta, umjesto pregovarajuci sa "jacim" roditeljima tog djeteta?

meni je to prekomplicirano. inako na sve te sukobe vecinom gledam kao na djecja posla i gledam da se u buducnosti sto manje bavim time. niti imam namjeru odgajati roditelje kako da dgajaju svoju djecu, a ovo bi mi bas bilo na tom tragu.

reagiram u konkretnoj situaciji, gasim pozar ako je potrebno i to je sve. sada to puno rjede radim nego kad mi je dijete bilo manje. on je bio izuzetno tezak po tom pitanju, nije nikad otimao, nije znao pravo ni drzat igracke, pa sam uvela vjezbanje cvrstog drzanja igracaka i metanje ruku iza leda kad mu ih neko hoce otet, jer bi on samo znao stat i urlat jer mu je neko nesto uzeo

a ako upozorim neko dijete ne demonstriram silu, jer nisam ja njega ni gurnula, ni lupila ni nesto trece, samo sam pazila da se nesto ne dogodi mom djetetu, da ne pomisli da je normalno da stariji i jaci rade sto ih volja i da cu ja u tim situacijama uvijek biti tu. sad i on sam vidi s kim ima posla i s kim se ima smisla natezati, a s kim ne.
i sad on iskoristava situaciju, pogotovo kad se rad o curicama koje vecinom reagiraju defenzivno, ne znam jel to do genetike ili do odgoja, valjda kombinacija. i naravno da ga upozorim, i nije mi drago vidjeti ako pretjeruje, niti me smeta ako neko njega upozori, naravno ne treba mu bas drzat bukvicu od pola sata... al mislim da tome ne treba ni pridavati previse paznje jer uopce ne gledam na te stvari kao na agresiju, rekla sam vec, djecja posla, neko dijete reagira ovako neko onako, nema tu govora o pristojnosti - nepristojnosti, oni su jos premali za to i jos uce. i za par godina ce zaboravit na to ko da nista nije bilo.

[cvijeta73]

meni se sviđaju oba medina posta.

[pomikaki]

meni se sviđaju oba medina posta.

i meni.

Dječja posla, ima nešto u toj frazi. Paziš, naravno, da ti dijete ne zgaze na igralištu, ali ga ponekad moraš pustiti i da se sam izbori, a i da bude poraženo i razočarano. Ne treba većinu toga shvaćati predramatično, dok se radi samo o guranju na tobogan i otimanju igračaka. Za mene je to ipak priprema za život.

[enci]

mislim, šta je tebi stvarno bolja opcija ništa ne govoriti, iako nema roditelja blizu da dijete upozore??

i opet ponavljam da pricam o situacijama kad su roditelji u blizini.

zato da tom drugom klincu koji radi očigledno "krivu" stvar ne bude neugodno?

mozda tu stvar sto te smeta roditelji drugog djeteta ne percipiraju kao "krivu", uglavnom bude tako kao i u majuskinom slucaju, pa smatram da je bolje s njima raspravit tj upozoriti ih da ne zelite takvo ponasanje prema vama.
kompliciranije jest.

[LIMA]

Ja sam se iznenadila kada sam u jednoj knjizi (pedagoška lit.) pročitala kako u Japanu u vrtićima namjerno izazivaju sukobe među malom djecom tako da npr. jednom djetetu daju sve igračke i sl. da se djeca odmalena nauče rješavati sukobe.

Dobar savjet sam pročitala u knjizi Disciplina sa srcem, u slučaju sukoba između braće i sestara. Nije dobro razdvajati djecu kada krene sukob (dobro, nećeš dozvoliti razbijanje noseva) već pustiti da oni to sami pokušaju riješi. Isto tako ne valja previše štititi slabije i ovome govoriti on je slabiji nemoj ga već slabijeg savjetovati kako da on sam riješi situaciju.

Mi svoga odgajamo u nenasilju, popuštanju, dijeljenju ali ga uvijek do određene granice pustim nek se sam uči, a ja uskočim baš ako je kriza (ali do sada se to još nije dogodilo).

Dosta razmišljam o odgoju svoje (i tuđe ) djece i ono što ja i MM-u stalno tupim je:
Ja njega ne odgajam da sada bude meni poslušan već ga odgajam da jednoga dana bude dobar muž svojoj ženi, dobar otac svojoj djeci, da ga šef ne gazi i vrši mobbing nad njim i sl.

Vrijeme za učenje rješavanja sukoba je sada, čak mislim da kada krene u školu je već prekasno, a to, nažalost ne može naučiti tako da ga ja odmaknem od svake situacije u kojoj ima priliku ući u sukob. Kad-tad to će ga stići, (ako ništa barem kad se oženi pa ga žena bude gazila).
Jeste li gledali kako se mali mačići makljaju? Zna biti bolno ali to je sve u svrhu učenja. Bolje da sada u tijeku učenja pretrpi udarac djeteta od 15 kg nego kada naraste od nekog klipana od 60 kg.
Moje je - bez pretjeranog pametarenja. Djeca su pametnija i snalažljivija nego što mi mislimo i ne moramo im sve servirati na tacni. Vidim po svom. Netko ga može udariti 5 puta ali 6. put će mu ovaj vratiti, nekad će oprostiti, nekad će odmah uzvratiti, a nekad će vidjeti da se od većeg i jačeg bolje skloniti. Ne trebam ja njemu postavljati granice njegove tolerancije ("jednom te može udariti, drugi put mu vrati"). Ne govorim mu ni da uvijek popusti, ni da vraća. Puštam ga nek on sam procijeni kada je što bolje za njega.

Djeca uče socijalne odnose, ponekad i na težak način ali nekad naša trenutna pomoć može značiti dugoročnu odmoć.

[isvetica]

evo danas situacija na plaži da je djevojčica od 10 godina uporno tumbala pod more curicu od 5. Mislim da je normalno da je mama manje ovu stariju potjerala i dobro je izribala. Jedno je čarka među vršnjacima, ovo drugo je već bullying

[LIMA]

Ovo moje se odnosilo na vršnjake od nekih 2, 3, 4 godine kada se djecu uči socijalnim vještinama, napisala sam da je s polaskom u školu po mom mišljenju već gotovo. To definitivno JE bullyng - veći i jači se iživljava nad manjim i slabijim.

Iako, gledajući tvoj primjer, ja recimo svom ne bih ni dala u startu da se igra s 5 godina starijim nepoznatim djetetom. Igra se s vršnjacima, eventualno godinu-dvije starijim, a onim više starijim samo s djecom rođaka ili prijatelja koji se ponašaju "pokroviteljski" prema maloj djeci jer starijoj djeci malecki uglavnom nisu zanimljivi za ravnopravnu igru. Ili ih gnjave ili ih tretiraju kao male pa se ponašaju kao odrasli s bebačima.

[meda]

Ja sam se iznenadila kada sam u jednoj knjizi (pedagoška lit.) pročitala kako u Japanu u vrtićima namjerno izazivaju sukobe među malom djecom tako da npr. jednom djetetu daju sve igračke i sl. da se djeca odmalena nauče rješavati sukobe.

.

ne kuzim, to bi nam sada trebao biti neki uzor? :?
i nece se oni tako nauciti rjesavati sukobe nego ce se na taj nacin uspostaviti dinamika grupe, hijerarhija medu clanovima skupine, znat ce se ko koga smije dirati i onda ce odgajateljima biti lakse. uglavnom, nema veze s ucenjem rjesavanja sukoba, barem ne na nacin kako ja vidim da bi to ucenje trebalo izgledati

[pomikaki]

Dobar savjet sam pročitala u knjizi Disciplina sa srcem, u slučaju sukoba između braće i sestara. Nije dobro razdvajati djecu kada krene sukob (dobro, nećeš dozvoliti razbijanje noseva) već pustiti da oni to sami pokušaju riješi. Isto tako ne valja previše štititi slabije i ovome govoriti on je slabiji nemoj ga već slabijeg savjetovati kako da on sam riješi situaciju.

ono s Japancima je i meni prilično sumnjivo, ali ovo bih potpisala.
Naravno da će roditelj reagirati ako svađa postane previše nasilna. Ali do neke mjere treba dozvoliti djeci da sama rješavaju svoje sukobe.

I nekako mi se ipak čini da previše očekujete od njih. Za mene nije znak lošeg odgoja otimanje igračaka i guranje na igralištu. To je prirodno dječje ponašanje. Treba ih pustiti da budu djeca, ne mogu se odmah ponašati kao na poslovnom sastanku.

[Anci]

Dobar savjet sam pročitala u knjizi Disciplina sa srcem, u slučaju sukoba između braće i sestara. Nije dobro razdvajati djecu kada krene sukob (dobro, nećeš dozvoliti razbijanje noseva) već pustiti da oni to sami pokušaju riješi. Isto tako ne valja previše štititi slabije i ovome govoriti on je slabiji nemoj ga već slabijeg savjetovati kako da on sam riješi situaciju.

ono s Japancima je i meni prilično sumnjivo, ali ovo bih potpisala.
Naravno da će roditelj reagirati ako svađa postane previše nasilna. Ali do neke mjere treba dozvoliti djeci da sama rješavaju svoje sukobe.

I nekako mi se ipak čini da previše očekujete od njih. Za mene nije znak lošeg odgoja otimanje igračaka i guranje na igralištu. To je prirodno dječje ponašanje. Treba ih pustiti da budu djeca, ne mogu se odmah ponašati kao na poslovnom sastanku.

I ja tako mislim- ovo za otimanje

A ovo za braću/sestre... hm... ja ih pustim da se dogovore- ako se dogovaraju. Ali, često to dogovaranje prijeđe u vrisku i natezanje, dakle, daleko od poslovnih odijela
Možda često moderiram, ne znam :/
Ali, teško mi je ostati po strani. Kod njih nema jačeg/slabijeg, izmjenjuju se.

[lola_34]

I ja mislim isto da često moderiram.
Ali, kad to pređe u vrisku i natezanje, ne mogu to više slušati, pa presudim .
U principu je pravilo tko je prvi uzeo - njegovo je, ovaj drugi ima se malo strpiti.
Što se tiče sukoba u parku, zasad ih još nema previše, ali mislim da se moram više opustiti i pustiti im da sami rješavaju sukobe. Mene je baš živciralo kad bi se moja mama miješala u sukobe (i, naravno, bila uvijek na mojoj strani ), danas si mislim da sam zato u nekim situacijama nesnalažljiva.

[icyoh]

Mene i brata su (uglavnom) puštali da sami rješavamo svoje sukobe. Prestali smo sami od sebe kad smo krenuli u školi - točno se sjećam zadnje "tučnjave". Obje smo shvatili da smo preveliki pa si možemo opasno nanijeti bol.

Iako su mog brata, maminog sina, često branili od druge djece - pa je u kasnijoj dobi je bio dosta nesnalažljiviji baš zato jer je uvijek čekao da netko uskoči umjesto da se sam izbori (i tu mislim na općenite stvari u životu, ne fizičke obračune).

[Sirius Black]

ja moram priznati da sam ozbiljno zbunjena razno-raznim situacijama iz parka koje nam se sad već dnevno ponavljaju :?

Manje dijete od mog M. mu uzme igračku/vozilo/whatever pred svojim roditeljima kojima je čin njihovog djeteta simpatičan :? Govore no-no ali puste da dijete isčupa igračku i ode s njom i smiju se s odobravanjem
Moj M. stoji, pogleda me i kaže: "uzejo.." a ja se osjećam ko' shi* i nježno mu objašnjavam kako to nije bilo lijepo ali ovo ali ono...

Da ni ne spominjem da me jučer jedan malac od 2 godine uštipnuo za dupe a njegova mama (koju ne poznajem) se smijala i rekla neš u stilu: "joj zloćko, ne smiješ to raditi, hi hi"
Nakon toga je mali klepnuo mog M.
Pa brate mili, umorna sam od igranja "nježnog" policajca

Ma, nemam niš pametno zapravo za dodati samo sam se došla malo izjadat I guess :/

I nama se takve situacije događaju. Moju malu još nitko nije udario, a za igračke se sama izbori ako je dijete manje, a ako je veće onda urla.
Primijetila sam da ima dosta roditelja koji su ponosni kad su njihova djeca glavni harambaše, valjda tak liječe neke svoje komplekse. Od takvih se samo maknemo i moja P. već kuži takvu djecu koja maltretiraju druge pa ih izbjegava.
Najviše mi dignu tlak mame koje nježnim glasom vele "joj, pa znaš da se to ne smije raditi" kad njihov klinac od 3-4 god iz čistog mira udari drugo, manje dijete. Za sad nismo s takvima došli u sukob jer se udaljimo, ali sam bila prisutna nekoliko puta.

[tibica]

Moja malena je poprilično popustljiva. Ako joj netko uzme igračku ona će uzeti neku drugu. Ako ju netko pita ona će mu igračku dati. Ako slučajno radi nešto što ugrožava ili rastužuje drugo dijete obavezno urgiram i objašnjavam. Ako neko drugo dijete nju dovodi u opasnost ili joj nešto na silu uzima isto tako urgiram kod tog dijeteta, ali samo do točke u kojem me se njegovo ponašanje više ne tiče dakle dok ne prestane ugrožavati moje ili drugu dijecu. Nastojim biti nježna, ali odgojne "razgovore" prepuštam njegovim roditeljima.
Ovo ljeto smo imali situaciju na plaži gdje je dečkić od cca 4-5 g. bacao kamenčiće opasno blizu mojeg djeteta (ona ima 2 g.). Kad je jedan kamenčić prošao malo preblizu njezine glave samo sam ga pogledala i malo glasnije rekla "Hej!" i sve je shvatio. Njegova mama se kupala i naravno da je odmah viknula na njega da pazi. Nisam bila baš taktična, ali mislim da je dovoljno star da i sam shvati da se to ne smije raditi.

Imamo jednu malenu prijateljicu koja je trenutno u fazi "moje" tako da se njih dvije malo koškaju oko igračaka u zadnje vrijeme. Jako sam dobra s njezinom mamom tako da mi nije bed malenoj koji put objasniti, uzeti iz ruke, riješiti razmiricu...

Mislim da je mojoj dosta pomogao i vrtić tj. jaslice. Tamo je aučila sve dijeliti.

[Ancica]

Ja citam i citam i ne mogu vjerovati da mnogi na ovom topiku, barem naizgled, smatraju da se djeca od dvije, tri, cetiri, pet godina trebaju sama braniti i traziti pravdu? Mislim, OK ako je stvar u benignoj djecjoj igri ali ako u tebi frca da se dogodila nepravda i ne stanes u obranu djeteta, tvojeg ili neceg tudeg, nego ocekujes od djeteta da to samo "rijesi", pa di si ti onda kao roditelj, i kao odrasla odgovorna osoba koja je clan te zajednice?

Ako su moji nesto krivo napravili, ja bih im rekla. Ako su drugi nesto krivo napravili, ja bih im rekla. Nema teorije da bih samo pustila da se neko dijete odsece ili radi nesto neprimjereno, a mom djetetu slegla ramenima i rekla - zlocesta cura ili smatrala tragedijom to sto moje dijete nije urgiralo na neznam koji nacin.

Ne kuzim... ak vasem djetetu neko dijete uzme bajs, vi samo promatrate sa strane, ocekujuci da vase dijete treba biti to koje ce ga vratiti?

Ja k'o i Bubica i drugi koji su se slicno izjasnili, nisam nikako za rutinsko vracanje. Ako govorimo o ekstremima, tu moze biti druga prica, ali i ne mora, sve ovisi o kontekstu i situaciji. Al u rutinskim sorama i nesuglasicama, puno im je pametnije da se nauce "obraniti" i "zauzeti stav" ne-fizickim pristupom.

I ja bih rekla da je fizicko-nasilni duh kojeg spominjete u nasem drustvu bas i razlog zasto je puno pametnije razvijati nenasilne vjestine. Kao i u svemu, uvijek je bonus imati vjestine koje drugi nemaju, imas prednost.

A kad nekom dode do tocke di nema druge nego se fizicki obracunat, on ce to znat, bio odgajan kao pacifist ili ne. Svi mi u sebi imamo taj instinkt. Jedino sto se te granice razlikuju od covjeka do covjeka i od odgoja do odgoja.

Moje su, da, brani se i rukama i nogama i zubima i noktima ako si u velikoj opasnosti. Sve ostalo ide pod skolu razvijanja vjestina zivota i suzivota sa svojom okolinom.

[Majuška]

Nema teorije da bih samo pustila da se neko dijete odsece ili radi nesto neprimjereno

molim upute kako se to radi?
fizički da zaustavljam tuđe dijete, otimam mu iz ruke ... ili što?
ozbiljno pitam :/

uz napomenu da se mi susrećemo sa 1.5 do 2.5-godišnjacima

[meda]

ja uvijek nosim gomilu gluposti u park, i onda nudim u zamjenu, ako nece dat svoju omiljenu lopatu, ima tu neka koja mu nije bas draga i sve tako

kad ti neko dode do djeteta, hoce otet bajk, ti pitas jel bi htio vozit, pa pitas svojeg hoce mu posudit, ako nece nudis nesto drugo, do tad vec roditelji shvate da tvoj bas i ne bi dao, tudem djetetu si skrenula paznju na sebe i tebe ce teze ignorirat nego tvog klinca
ako nit dijete nit roditelji pokazuju da ce odustat, kazes da ste sad dosli i hocete se vozit i posudit cete malo kasnije
nisam jos srela roditelje kji nisu odvojili, makar na silu, svoje dijete od tude igracke ako je doslo do natezanja

kad dodete doma velis djetetu da jasno i glasno kaze da nece dat, da cvrsto drzi bajk ili igracku, ako treba nek vjezba cvrsti hvat uz tvoju pomoc. uza sve to mu objasnjavas da je lijepo posuditi, da i njemu drugi posuduju, al da otimanje nije posudivanje i ako ne zeli uvijek i u svakom trenutku dati ne mora, al recimo kad se malo povozi mozes ga potaknuti da sam ponudi bajk onom ko mu ga je prije deset minuta htio otet

potpisujem i ancicu, pogotovo u prvom dijelu posta. djeca te dobi uce socijalne vjestine. uce od nas i uz nas. tak mala djeca uopce nisu u stanju verbalizirati sve ono sto se podrazumijeva pod socijalnim vjestinama. vratiti udarac, oteti ili se skloniti od jacega ne smatram socijalnim vjestinama.

[Ancica]

Nema teorije da bih samo pustila da se neko dijete odsece ili radi nesto neprimjereno

molim upute kako se to radi?
fizički da zaustavljam tuđe dijete, otimam mu iz ruke ... ili što?
ozbiljno pitam :/

uz napomenu da se mi susrećemo sa 1.5 do 2.5-godišnjacima

Pa da, isto kao sto bi ucinila sa svojim djetetom. Prvo mu se obratis rijecima, zatrazis da ti vrati, objasnis zasto ako je primjereno, a ako treba, uzmes mu iz ruke i vratis svom djetetu. Naravno, sve u mirnom tonu, al s autoritetom kojeg bi trebala imati. I u kontekstu situacije. Kak je meda opisala.

[isvetica]

Ovo moje se odnosilo na vršnjake od nekih 2, 3, 4 godine kada se djecu uči socijalnim vještinama, napisala sam da je s polaskom u školu po mom mišljenju već gotovo. To definitivno JE bullyng - veći i jači se iživljava nad manjim i slabijim.

Iako, gledajući tvoj primjer, ja recimo svom ne bih ni dala u startu da se igra s 5 godina starijim nepoznatim djetetom. Igra se s vršnjacima, eventualno godinu-dvije starijim, a onim više starijim samo s djecom rođaka ili prijatelja koji se ponašaju "pokroviteljski" prema maloj djeci jer starijoj djeci malecki uglavnom nisu zanimljivi za ravnopravnu igru. Ili ih gnjave ili ih tretiraju kao male pa se ponašaju kao odrasli s bebačima.

Nije nepoznata, malo selo, svi je znaju i izbjegavaju. Kad dođe igrati se u mene na taracu s ostalom djecom, moram ko manijak visiti nad njima, čim se okrenem, drama.

[Maslačkica]

Ja sam pisala o malo starijoj djeci. Bundevica ima djecu različitih uzrasti, a mislim da je pisala i misleći na stariju djecu.
Za ovu mlađu pa i do 5 godina mislim da je ok se umiješati...
Jer ja kada čuvam prijateljičinu kćer koja ima 5 godina puštam da pliva sama iako je npr. djeca neka izbjegavaju jer bi se oni sami družili - ne petljam se, ali da počne fizički obračun upetljala bi se bez pardona.

Ja sam više mislila na starije generacije koje ne držimo na oku kada se igraju i koji npr. čak i sami idu u park. Mama, tata, tetka ili bilo ko drugi nisu pri ruci...

[cappy]

Manje dijete od mog M. mu uzme igračku/vozilo/whatever pred svojim roditeljima kojima je čin njihovog djeteta simpatičan :? Govore no-no ali puste da dijete isčupa igračku i ode s njom i smiju se s odobravanjem

Ili što mi je još gore, obrate se mom djetetu riječima tipa : ma daj pa on je još mali ( konkretno jedan dečkić će uskoro dvije godine ), znači podržava svoje dijete u tome da je u redu uzeti drugome igračku jer je on "mali " . Ja sam :shock: Ako kažem nešto kontra toga , bojim se da će nastati negativan naboj između nas odraslih , a to su nam susjedi i inače se slažemo ok.

[babyboys]

ja vlastitoj sestri to ne bi prešutila, kamoli susjedu.

kakvu poruku šalješ svom djetetu? da dok su mali smiju sve, a on eto je veliki pa ima ograničenja?
smije li on tako se ponšati prema tuđim stvarima?

meni to spada u obranu integriteta mog djetat i reagiram, ako već on sam to ne riješi, pa kom milo, a kom krivo

[Mejra's mommy]

A. je dosta povucen. Nikad ne tuce, ako ga neko udari onda pogne glavu i tuzno cvili. (sestru ne racunam, nju zna zveknut)


Ali je grozno skrt, neda svoje igracke nikome. Ako neko od djece dodje kod nas i igra se sa njegovim igrackama on samo hoda zamnom i cvili 'ne nosi kuci' (misli na igracke) Pojma neznam odakle mu ovo :?

Ucim ga da cim mu netko od djece pridje sa namjerom udariti da vrisne na sav glas STOP!! i da stavi rukice ispred u obrani. I da mene zove. Super funkcionira, obicno prestrasi napasnika. (jos da vrisne ko sto zna na seku vrisnut'...)

Cesto ga upitam sta da uradi ako te neko tuce i on ponovi lekciju, GLASNO...

[molly]

Mislim da mu ne bi smjela zabranjivati samoobranu. Meni i mojoj prijateljici su mame branile i bilo nam je veoma tesko zbog toga.

Ako kao odrasla osoba imam pravo na samoobranu, ne znam zasto kao malo dijete nisam imala pravo na to.... i to jos od vlastite mame...

I sada kad sazna da sam se s nekim svadala i trazila svoja prava, jos uvijek me napada da pretjerujem (npr. reklamacije proizvoda, sto je u civiliziranom svijetu normalno).

Tuzno je sto se tako odgaja djecu da budu bezosjecajni i nasilni, te da je to u redu.
Zato se tvoje dijete, bas kao i moje, mora nauciti obraniti, jer ce doci u osnovnu skolu gdje ga nitko nece moci obraniti ako se sam nece znati obraniti :/
Eto, to su moja razmisljanja.

[maria elena 1984]

bundevice, mnogi roditelji danas imaju blago rečeno oponentne stavove u odgoju i to je činjenica.mislim da postupaš ispravno,nastojiš djeci usaditi miroljubivost i averziju prema agresiji i to je suštinski najispravnija metoda :D samo izmjeni ono o samoobrani,nauči ih da se zauzmu za sebe i uzvrate jer u protivnom će se uvijek naći neka mala a kasnije malo veća baraba koja će provocirati ili nedajbože ugnjetavati :D prema tome-drugoga ne diraj prvi ali,još bitnije,nasebe nedaj!!!! 8)
maria elena

[makita]

bundevice, mnogi roditelji danas imaju blago rečeno oponentne stavove u odgoju i to je činjenica.mislim da postupaš ispravno,nastojiš djeci usaditi miroljubivost i averziju prema agresiji i to je suštinski najispravnija metoda :D samo izmjeni ono o samoobrani,nauči ih da se zauzmu za sebe i uzvrate jer u protivnom će se uvijek naći neka mala a kasnije malo veća baraba koja će provocirati ili nedajbože ugnjetavati :D prema tome-drugoga ne diraj prvi ali,još bitnije,nasebe nedaj!!!! 8)
maria elena

Da li pod ovim misliš da na agresiju treba u principu odvratiti nužnom samoobranom ili iskoristiti agresiju kao povod da nekog naučiš lekciju, molim te pojasni, pogubila sam se :/

[maria elena 1984]

mislim da djecu treba naučiti da se obrane, u smislu kada ih netko sustavno ili bilo kako oštećuje vrijeđa i slično da uzvrate na način da sami sebe zaštite.slažem se stvojim metodama odgoja u potpunosti jer su i moja uvjerenja takva ali npr mene su uvijek učili ako te netko udari nemoj se tući ako ti netko nešto ružno kaže nemoj mu uzvratiti zovi mamu reci teti ,učiteljici itd i onda kada sam došla u srednju školu jedno vrijeme su se neki kolege iživljavali na meni,jer sam bila tiha,mirna jer se nisam htjela ni znala ponašati prema njihovom modelu i jer me nitko nije naučio da se obranim na drugi način osim da se maknem od takvih(jer tada nemožeš zvati profesore za svaki odmor da interveniraju) bilo mi je zaista teško jer se srećom ja nikada u životu nisam susrela s ljudima koji su u sebi nosili toliko gorčine i frustracija i iskaljivali je prema kategorijama koje su smatrali metama tj slabijima.mislim da je bitno s djetetom razgovarati o tome i odgajati ga u duhu solidarnosti i miroljubivosti ali mu objasniti da se treba sam(posebno u onim situacijama kada neće imati kome se obratiti za intervenciju) obraniti i ne dozvoliti da mu itko čini nešto nažao dok je on objekt tuđeg možda neodgoja možda nekih propusta roditeljskih itd.ja sam navela svoje ne baš lijepo iskustvo kada se nisam znala oduprijeti ali uvjerena sam da ćeš ti uspijeti usadit djeci ne agresiju već samo vještinu zauzimanja za sebe u situacijama od malena pa tokom svih faza odrastanja :D

[MGrubi]

Mislim da mu ne bi smjela zabranjivati samoobranu.

Zato se tvoje dijete, bas kao i moje, mora nauciti obraniti, jer ce doci u osnovnu skolu gdje ga nitko nece moci obraniti ako se sam nece znati obraniti :/
Eto, to su moja razmisljanja.

pravo na samoobranu je jako bitno
ja se toga držim

pa neka i pogriješi u samoobrani tj. primjeni fizičku silu umjesto verbalne
nije to toliko strašno, naučiti ću je koji odgovor bi bio prikladniji, za sljedeći put
svi mi griješimo

ali bi mene jako zabrinulo da uopće se ne obrani
da dopusti nasilje nad sobom ... to je zabrinjavajuće