potpuno se slažem s mgrubi :D :D
 |
|||
|
|
|||
potpuno se slažem s mgrubi :D :D
Pravo na samoobranu je pravo svakoga od nas. Pa i ja bih uzvratila da me netko napadne - zašto da učim dijete da bude vreća za udaranje drugima?MGrubi prvotno napisa
Dijete treba naučiti da nasilje nije rješenje, no da se smije (i treba) braniti ako ga netko prvi napadne. Kako inače? Ako dijete plače da ga je xy istukao, šta da mu kažem? Neka sine, pusti nek' te tuče, ne smiješ se braniti :/
slažem se.samoobrana je jedan od osnovnih ljudskih poriva za samoočuvanjem i kod djece je treba njegovati i pravilno razvijati:D :D :D
Za male kikiće ti ne znam reći, ali sam jučer prolazila pokraj školaraca koji su se grupno izrugivali jednom kolegi i nazivaliga siromaško. Došla sam do njih i rekla da sam i ja siromašna i pozvala ih da se meni izruguju. Zbunjeno su me gledali, a ja sam im rekla da je svatko tko si sam gaće pere siromašan i da ću sljedeći put ravno do ravnatelja ako čujem takvo izrugivanje i šikaniranje kolega. Jadan mali je bio sav u suzama.molim upute kako se to radi?
fizički da zaustavljam tuđe dijete, otimam mu iz ruke ... ili što?
ozbiljno pitam :/
uz napomenu da se mi susrećemo sa 1.5 do 2.5-godišnjacima
A priije par godina, još dok nisam niti imala djecu u planu, prijavila sam jednu klinku za fizičko maltretiranje kolega ravnatelju i pedagogici. Rekli su mi da je i inače jako problematična i da će pojačati rad s njom jer je već pedagogica s njom radila.
Može se puno toga napraviti za tu djecu ako se hoće. I ne trebaju napadati moje da se umješam ako se radi o pravom zlostavljanju.
mirtice kada bi većina reagirala kao ti nebismo imali problema s nasiljem među djecom i mladima kao danasbravo :D :D :D
svaka čast, Mirtice 8)
evo me nakon sinoć tek sada.mislim da djecu treba naučiti da se obrane, u smislu kada ih netko sustavno ili bilo kako oštećuje vrijeđa i slično da uzvrate na način da sami sebe zaštite.slažem se stvojim metodama odgoja u potpunosti jer su i moja uvjerenja takva ali npr mene su uvijek učili ako te netko udari nemoj se tući ako ti netko nešto ružno kaže nemoj mu uzvratiti zovi mamu reci teti ,učiteljici itd i onda kada sam došla u srednju školu jedno vrijeme su se neki kolege iživljavali na meni,jer sam bila tiha,mirna jer se nisam htjela ni znala ponašati prema njihovom modelu i jer me nitko nije naučio da se obranim na drugi način osim da se maknem od takvih(jer tada nemožeš zvati profesore za svaki odmor da interveniraju) bilo mi je zaista teško jer se srećom ja nikada u životu nisam susrela s ljudima koji su u sebi nosili toliko gorčine i frustracija i iskaljivali je prema kategorijama koje su smatrali metama tj slabijima.mislim da je bitno s djetetom razgovarati o tome i odgajati ga u duhu solidarnosti i miroljubivosti ali mu objasniti da se treba sam(posebno u onim situacijama kada neće imati kome se obratiti za intervenciju) obraniti i ne dozvoliti da mu itko čini nešto nažao dok je on objekt tuđeg možda neodgoja možda nekih propusta roditeljskih itd.ja sam navela svoje ne baš lijepo iskustvo kada se nisam znala oduprijetiali uvjerena sam da ćeš ti uspijeti usadit djeci ne agresiju već samo vještinu zauzimanja za sebe u situacijama od malena pa tokom svih faza odrastanja :D
Hvala.
Razumjela sam te sada i mislim da se slažem.
Rekoh namjerno mislim da se slažem jer je nijansa drugačija ukoliko se radi o dvogodišnjacima il 12-godišnjacima. Ovi mali ipak u pravilu su bar jednom zveknili nekog prvi...
Moja 4-godišnja ljubav i njezin 5 dana stariji bratić stalno su zajedno. Od ''malih nogu'' ju tuče, dobio je po guzici od svojih već milijardu puta radi toga, i uopće nije pomoglo. Zna da je jači i gotovo. A moja mala se micala, vikala ''nemoj me'', otišla od njega k meni, baki, tužila ga i tako...E, onda kad sam ja vidjela da ništa ne pomaže, rekla sam joj fino kad ju je idući put udario: lupi ga. Svi su ukućani ostali u šoku, a bogme i djeca: i ona i mali. Ja sam ponovila: ''Pustite ih da se tuku''. Samo su me gledali zbunjeno :shock: i nisu nastavili. Sad nema ni dana da i ona njemu ne vrati kad ju prvi put lupi, a ja ju podržavam, pa makar oboje plakali sat vremena...Mada ni od ovoga on nije postao ništa bolji, ali mi je lakše kad dobije i on...Bar da vidi da ga nitko neće mirno gledat. I još dobije po guzici. Ali, ničega se ne boji...
Mislim da je mali nasilan baš zbog tih "milijardu puta po guzici". Naučio je iz prve ruke da jači tlači i sad, nažalost, ti i tvoje dijete patite.
Ajme, leonardice. Ti pričaš o četverogodišnjaku, i drago ti je da dobije? Kao da se nije već nadobijao od svojih. I ne brini, po svoj prilici, pati on u svemu tome puno više nego tvoja mala.
i samo im pokazuješ kako je u redu to što je "milijardu puta dobio po guzici od svojih"
to dijete će baš naučiti kako je batinanje i makljaža prihvatljiv oblik komunikacije
Dobro, a što je rješenje? (iako bih ja osobno svela dj. kontakte na minimum i pokušala srediti stvar s roditeljima)i samo im pokazuješ kako je u redu to što je "milijardu puta dobio po guzici od svojih"
to dijete će baš naučiti kako je batinanje i makljaža prihvatljiv oblik komunikacije
Da kaže curici da mu ne smije vraćati čak i ako on nju tuče?
Ja ću L učiti da se braniti smije, no radije bih izbjegavala "problematično" dijete (ako mogu) nego ih huškala međusobno.
A da probaš razgovarati s rođacima?
icy, ja bih razgovarala s rođacima
ali opet, ne mogu se ja staviti u tuđu kožu jer oko mene nitko dijete ne odgaja udarcima pa je situacija sasvim drugačija
ali, ovo što leonardica piše je meni neprihvatljivo
icy, a što bi ti da, evo primjera radi, kad budeš imala dvoje djece, napravila da netko nekoga udari ili čupne?
savjetovala bi vraćanje ili razdvajala i razgovarala?
Pa kažem da bih i ja najprije to napravila.
Iako bih djetetu, nevezano uz to, dala da znanja da se smije braniti.
Braća i sestre nisu mjerilo i to ne bih brkala s "vanjskim nasilnicima". Ja sam se s bratom bezbroj puta pokefala, no nikad nismo došli to toga da netko nekome ozbiljno nanese bol, maltretira ga, ismijava, zlostavlja i sl.
Djecu ću naučiti da im je familija prije svega, a sad, ako se koji put zakače oko nečega, pa nije kraj svijeta.
No, kod vanjskim nasilnika je najbolje dijete uopće ne dovoditi u situaciju da se viđa s klincem (pod uvjetom da se popriča s roditeljima i da oni ne učine ništa pa se zlostaljanje nastavi).
A u svakom slučaju bih dijete učila (i učit ću) da se smije braniti ako ga netko prvi ugrozi, a ja nisam na pola metra udaljenosti.
Ja bih, naravno, prije svega razgovarala s roditeljima, a slijedeće - ne bih rekla pustite ih da se tuku i onda to gledala svaki dan. Već sam rekla da dijete mora znati i samo se obraniti jer će sigurno doći u takvu situaciju kad ne budemo blizu. Ali ovdje se radi o 4-godišnjacima, koji se tuku u prisutnosti odraslih osoba koje ne reagiraju. Meni se podrazumijeva da bih nastojala moderirati njihove sukobe i uputiti i svoje dijete i svog nećaka (kad to već njegovi roditelji ne rade) da se sukobi rješavaju mirnim putem. Ali bih svom djetetu rekla da ako nema odrasle osobe u blizini da se slobodno sama obrani.
Prekidanje odnosa... razmislila bih o tome ovisno kakav odnos imaju njih dvoje inače. Bratići od 5 dana razlike, oni su si skoro braća. Ako se pored tog kefanja dobro slažu, ne bih im branila da se viđaju, jer znam koliko je mojoj kćerki bitan odnos s njezinom sestričnom. Ako je taj odnos prije svakodnevno maltretiranje nego išta drugo, smanjila bih, svakako, takvo druženje.
I ja bi kao pomikaki.
Meni se čini da je ovo osnovni problem. Djeca se tuku pred roditeljima, roditelji ne reagiraju pa djeca ne mogu usvojiti da je takvo ponašanje neprihvatljivo.
Ne znam, no meni se ne čini pošteno prema vlastitom djetetu izlagati ga bratićevoj torturi jer su "rodbina". Savjetovati djetetu da vrati ako ga netko napadne mi je OK, no ne bih to primjenila u ovoj situaciji. jer što dijete vidi? Bratić me smije tući i ja mu smijem vraćati - znači nasilje se smije tolerirati. :/
I ne čini mi se u redu reakcija rođaka - djeca nas imitiraju i ako mali stalno dobiva po guzi, naravno da će usvojiti takav obrazac ponašanja i primjeniti ga i na druge.
Ne znam - mi u okolini nemamo nikoga tko batina dijete po riti za kaznu, no mislim da bih naprosto prerezala sve veze s tim parom. Pa sve i da nam je najbliži rod.
Jer je ovako tvoje dijete žrtva tuđeg odgoja.
Evo me nakon nekog vremena...da se odmah razumijemo: ja sam protiv batina...Ali, ne mogu se petljati u odgoj tuđeg djeteta, jer njegovi roditelju smatraju da ''da nije dobio po guzici toliko puta, da bi bio još i gori''...Mada se ja slažem sa konstatacijom da su bili smireniji i čvršćih živaca, da ni dijete ne bi bilo takvo...Ali, stvar je drugačija-nažalost. Oni su poput braće u punom smislu riječi: živimo u istoj kući....Ali, da nisam dijete naučila da se brani, mislim da bi joj bilo puno gore (ponavljam da rastavljanje djece mirnim putem uz objašnjavanje da to nije u redu-nije kod malog urodilo plodom). Dapače, postao je još gori jer je vidio da je jači.....
Ja samimala sličnu stvar -da se prvi rođaci nelijepo druže tj tuku moje dijete :/ ovog proljeća koja je kulminirala krajem ljeta. Onda sam reagirala odvajanjem , upozorenjem svom djetetu da pođe kući i općim udaljavanjem. Bilo je napeto i neugodno prvi tjedan. Drugi i treeći je bilo blaže, sad je jako polako vraća na"staro" ali bez tuče. Svi su se poželili družit. Mnogo se osoba čudi što meni tuča nije opcija, al prihvaćaju...vrijeme će pokazati
icy, tu se slažemo
šta ja znam, nije to meni toiko različito od odnosa sa rođenom sestrom, bratom...
meni je to nekako neprihvatjivo i tako se s tim u skladu i ponašamo
tko god da je u pitanju
također, ne mogu zamisliti da svoje dijete da je nagovaram da udari nekoga (ako ga je netko udario) i da ona to ne želi
a ja da nagovaram... pa kako bi se onda osjećala?
ne znam, nemam ja živaca za slušat bilo kakvo natezanje, navlačenje i borbepa bih to sve prekinula u korijenu
I ne samo djeca...kadkad mi se čini da se djeca ponašaju ko primitivno pleme: izoliraj i izbaci najslabije
poštovanje dobivaju oni koji se znaju brinuti za sebe i obraniti se, tj. jaki
Podižem temu ne bi li mi netko pomogao svojim iskustvom, Dakle ukoliko 4,5 koji je žrtva mlađeg (ali po građi jačeg ) dječaka , na način da ga ovaj ili zbog igračke ili "iz čista mira" udari , a ovaj mu ne vraća, ne zato što smo ga učili da ne smije vratiti ( dapače više puta smo rekli da može i mora vratiti ), ali po prirodi je miran i osjećajan i ne trpi nasilje, ponekad se rasplače ( mislim da se radi o emotivnoj boli jer ga povrijedi takvo ponašanje ) , a ponekad se pravi kao da se ništa nije dogodilo premda vidim da taj osjećaj zadrži u sebi. Odlučila sam spriječiti njihovo druženje premda smo prijatelji , jer ne znam što drugo napraviti, ali bojim se da će ubuduće biti situacija u kojoj neću moći maknuti svoje dijete iz takvog okruženja i ne znam kako ću onda postupiti.Svom djetetu oduvijek govorim kako ga nitko ne smije tući , jer to ne zaslužuje ni on niti itko drugi , ali ne znam što da ga podučim kako da riješi takve situacije, što učiniti nakon što udarac već padne...
na zalost je jedino rjesenje.ja sam poput tebe svoju djecu ucila da se ne tuku ali morala sam promijeniti politiku jer su uvijek bili zrtve pogotovo kada bi drugi klinci vidjeli da oni nece vratiti tek onda bi ih napadali.pa sam razmislila malo i shvatila da se moraju braniti i sada ih tako ucim jer sto kada se nadju negdje bez mene s tim malim grubijanima,mogu im napraviti svasta dok bi mozda netko reagirao jer bas ni u skolama nastavnici na to ne obracaju paznju,pa onda bolje da se sami zastite
Ne znam da li je itko već pisao na ovoj temi, moja preporuka je knjiga "Braniti se riječima" vrlo je zanimljiva i poučna, sa primjerima kako dijete naučiti reči NE, DOSTA ... Iz vlastitog primjera govorim da je vrlo važno dijete ohrabriti na način da kad ga netko štipa, gura, grize... da se odmakne i da kaže "pusti me", "prestani", "nemoj mi se rugati" i tome slično te da potraži pomoć roditelja ili odgajatelja u vrtiću, bilo za sebe bilo za prijatelja. Dijetetu treba objasniti da nije tužibaba ako traži pomoć, ono samo štiti sebe. Tužibabe su nešto drugo. Tu razliku treba naglasiti. Znam da je teško kada vam dijete skoro svakodnevno netko gura, štipa..., ali što prije nauči se obraniti na način da kaže čvrsto "prestani" to će biti bolje za njega.
Svakako ću potražiti knjigu. Znaš li autora?
Da to bih htjela i to bez onog dodatka da traži pomoć od učiteljice (jer je ta pomoć bila neučinkovita).što prije nauči se obraniti na način da kaže čvrsto "prestani" to će biti bolje za njega.
Autor je Scott Cooper, a našla na jednoj od stranica "Braniti se riječima -Praktičan vodič koji djeci pomaže da budu emocionalno inteligentna onda kada njihovi suigrači to nisu."
ma kakvo branjenje rijecima, treba razgovarati s djetetom koje mlati.. bas me briga sto roditelji misle toga drugoga djeteta, ako mi netko mlati djecu, ja se obratim direktno tome djetetu, ljubazno ali smrtno ozbiljno, na lijepi nacin... ja ne ocekujem od svoje djece, pogotovo dok su tako mala, da se brane rijecima od djece koja se nasilnija.
s druge strane, za manju djecu nije neuobicajeno da se mlatnu, ali svejedno, treba porazgovarai s njima, skrenuti paznju svaki puta kad se desi, ponuditi alternativu tucenju; mozda ima druga igracka ili se ista igracka moze podijeliti... naravno da posramljivanje djeteta koje mlati ne pomaze i nije u redu, treba na neki nacin shvatiti sto dijete zeli reci tucom, pa mu ponuditi alternativu kako se to drugacije rjesava.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom