Nije mi dobro od same cinjenice da je prestalo. Islo je vrlo postepeno i hinjski...Prvo moj povratak na posao, smanjenje broja podoja, nemogucnost izdajanja i odrzavanja kolicine mlijeka, onda sve veca Viktorova nezainteresovanost, guranje sike i na kraju odbijanje...Kad je vec dotle došlo, htjela sam mu bar davati svoje izdojeno mlijeko, ali ona minimalna kolicina koju sam izdojila, bila je sve samo ne nesto pitko i dobro...bilo je žuto i kiselo...
Viktor se nije pretjerano uzbudio oko prestanka, štaviše, on je lud za čvrstom hranom još od početka dohrane...ali ja jesam. Nisam izgurala ni 8 mjeseci. Sad se analiziram...šta sam uradila pogrešno...ali gotovo je.
E sad, pored toga što me pere savjest i što sam očajna zbog neuspjeha, jako se loše osjećam. Ne znam ima li to veze sa nekom hormonalnom promjenom, ali plačljiva sam i imam sličan osjećaj kao nakon poroda...Pošto je prestanak zaista išao postepeno, nemam upala ni zastoja, ali malo me boli ispod lijevog pazuha i iznad dojke (lijeva je inače puna fibroadenoma i bila je upaljena tokom početka dojenja)...Odgadjam odlazak doktoru jer se već vidim bez nje...a Viktora bez mene...treba li dalje?
I tako...jadna sam skroz.![]()