Tko su?
Ima li ih uopće?
Pokušavate li slijediti neke njihove postulate odgoja?
Uspijeva li vam?
Jutros dok sam prala čaše sinula mi je ova tema,a da me ne ismijete odmah na početkureći ću vam tko je mene nadahnuo mrvu kasnije
 |
|||
|
|
|||
Roditelji kojima se divite
Tko su?
Ima li ih uopće?
Pokušavate li slijediti neke njihove postulate odgoja?
Uspijeva li vam?
Jutros dok sam prala čaše sinula mi je ova tema,a da me ne ismijete odmah na početku
Bill Cosby, sigurno
Možda je ofucano i isprano, ali za mene su to moji roditelji. Nipošto nisu savršeni, danas imam nekih zamjerki, ali uglavnom želim slijediti njihov primjer.
I rado od bilo kojih roditelja (pa i onih koje osobno ne poznajem) pokupim koristan savjet. Ima ih i na ovom forumu
Ne mogu reči da se baš konkretno i u cijelosti nekom divim, ali kod više roditelja ima nekih segmenata koji mi se sviđaju.
Npr. moja prijateljica ima djevojčicu, njoj se divim, jer je uspjela duuugo dojiti bez obzira na sve moguće prepreke, i divim joj se jer se drži režima prehrane djeteta (kakav imam i ja
Moja šogorica br. 1 - njoj se divim u jednom dijelu pristupa djeci. Od uvijek ih je ohrabrivala na svakakve motoričke napredke (penjanje na drvo, savladavanje raznih prepreka i vidim da su stvarno motorički puno napredniji za svoju dob.
Šogorica br. 2 (Smajlić) - njoj se divim jer mi se čini da ima puno kreativnih ideja - kako provesti dan s djecom, mislim da je zabavna u pristupu djeci.
Moji roditelji - njima se divim jer su nas odgajali s puno razumijevanja, potpore, s puno ljubavi, s bezgraničnim povjerenjem i bez kažnjavanja i batina.
....
roditelje koje osobno poznajem se ne divim, znači roditelji među prijateljima, poznanicima, susjedima....
dobri su roditelji, ali nisu napravili ništa ekstra što bi me impresioniralo.....
prestala sam se "zaljubljvati " u druge roditelje
moji idoli su ozi ozborn i dino dvornik...
Kaj samo to?Anemona prvotno napisa
Svimbalo,bravo,Cosby roditelji su i meni mrak
i znate tko još?
Pepa Pig roditelji
od ovih od krvi i mesa svakako moj brat i njegova žena,ona me i uputila ode jer je i sama dugo forumirala na ovom forumu
njihova djeca su najbolje odgojena dica koju sam ikad vidjela,i najbolji dokaz da fizička kazna ne znači automatski poslušnost
moji idoli su ozi ozborn i dino dvornik...
iako,od takvih roditelja dica znaju ispast i konzerve,drogu ne žele ni pod razno....
nick?
A čuj i to je bolje nego niš.Kaj samo to?
Divim se roditeljima odrasle djece koji su odlično obavili svoj roditeljski posao i čija su djeca dobri, pametni, radišni mladi ljudi. Među mojim prijateljima ima takvih roditelja - u njih se ugledam i od njih tražim savjete, uz ogradu da nema univerzalnih obrazaca odgoja, jer je svako dijete drugačije.
i ja sam znatiželjna babanick?
Joj žene!Dajte savladajte svoju znatiželju, ovako će nam topik biti zaključan! (a ti, mrč, svima nama lijepo pošalji pp, i meni naravno
Znatiželjne babe
mrč napiši javno jer će ti inaće biti pun box pp-ova.
Vratimo se na temu...
Uvijek kad bi gledala te am.serije divila sam se tim obiteljima, tako smireno, tako pristojni, tako sve krasno. Imaju 4,5,6 djece i nikada nisu nervozni, kuća uvijek blista, svi se vole, nitko se ne svađa... Ma prekrasno. Onda sam rodila 1 dijete i vidjela da ma kako god se ja trudila, nema šanse da nam bude onako idilično. No sve u svemu, ipak naučiš nešto iz tih serija, poneki trik i dobro dođe.
Meni je najljepša od tih "obitelji" ona gdje je otac svečenik i imaju 5 djece pa onda rodi i blizance.
zadnji OT:ne želim javno
Nešto kao zdenka2, s tim da u svojoj okolini nemam baš uzora jer nemaju uglavnom tako odraslu djecu da bi se moglo reći "job done". Općenito, nemam tako baš nekog kome bi se baš divila, ali puno toga što mi kaže moja sestra uvažavam i cijenim, ali mi se čini da nema nepogrešivih, da je puno pokušaj-pogreška, uz najbolje namjere. Puno učim i od forumašica koje cijenim. Educiram se i nadam se da ću kao roditelj ispast OK, ali da ništa ne uzimam kao zlatno i neopozivo pravilo.
Ima situacija u kojima sam promatrala druge roditelje a koje su oni ishendlali onako kako bih ja voljela da mogu. Tad sam se divila njihovoj mirnoći, hladnoj glavi i razumu (a ja bih valjda bila prvo na rubu histerije, a onda bih se sabrala ali bi prošlo dragocjeno vrijeme), njihovoj strpljivosti (kad bih ja vjerojatno eksplodirala) i upornosti (jer su neke stvari gurali preko svih granica, a ja bih davno prije zaključila da se to ne može). Ukratko, divim se i zavidim svima koji imaju više pameti, živaca i volje od mene.
Cosby rules!
Ali, ipak mislim da je to samo serija i nisam sigurna je li u stvarnom životu moguće postići toliku silnu neopterećenost (čini mi se da se oni nikada ni o čemu ne brinu), pogotovo kad se čovjek suočava s vlastitim manama, ograničenjima i tako.
A divim se svima koji imaju puno više strpljenja od mene...eto...
X
Moja opaska o Cosby-ju je, vidim, shvaćena ozbiljno
Samo sam htjela nagađati tko je bio mrčina inspiracija za ovaj topic, nipošto mi nije bilo na umu banalizirati navođenjem na raspravu o seriji.
Ajme, kako sam lijepo ukroćena
Ali i ja mislim da je to samo serija, te da takvo što NE POSTOJI u stvarnosti (pogotovo taj odnos njega i žene mu, nakon 20 i kusur godina braka i uz petero djece, ne, ne želim vjerovati da je to istina!).
I inače potpisujem Audrey
Na žalost, ne mogu reći da me se itko od poznatih baš dojmio pozitivno, pa se tako nikome niti ne divim, iako bih voljela reći da imam neki uzor. Prije mogu reći da mi se tu i tamo dopadne kako netko hendla neke situacije ili ima smisla za pojedini segment roditeljstva.
Na što točno misliš, na to da se još strastveno vole, da su jako dobri prijatelji, da se maze ili na što?Ali i ja mislim da je to samo serija, te da takvo što NE POSTOJI u stvarnosti (pogotovo taj odnos njega i žene mu, nakon 20 i kusur godina braka i uz petero djece, ne, ne želim vjerovati da je to istina!).
I inače potpisujem Audrey
Na to da da se nikad ne ljute jedno na drugo, ali onako pravo, da pop*izde jedno na drugo
Zašto bih se divila drugima? 8)
Divim se sama sebi kad preživim dan ili tjedan, sama s dvoje klinaca.
A sad uzbilj.
U svojoj okolini nemam baš roditelja kojima bih se trebala diviti. Obično i one stvari koje uspješno rade sa svojom djecom, pokvare nečim što je za meneneprihvatljivo.
Ideala nema.
Imala sam nedavno priliku promatrati obitelj, mnogobrojnu. Djeca jedan drugome do uha. Razgovori s djecom bili su ko iz knjige o roditeljstvu, majka je stalno bila puna pitanja i odgovora, vedra, poticajna, kreativna. Tata isto. I stalno se smijala. I kad su djeca u blizini, i kad nisu. Ženska kao da ima nacrtana usta u smijeh. I rekla sam si, ma nemreš baš biti smajlić svaki dan, 0-24.
Što sam više promatrala, iz dana u dan taj osmijeh izgledao je umjetan, sve mi je to bilo nekako usiljeno, neprirodno. I monotono. Ne samo to, nego i odnosi.
sad ću ja biti ot, ali već duže vrijeme me muči nešto oko tih serija.
ok, ima ih koje idealiziraju obiteljski život i sve što ide uz to,
ali dok ih gledaš, nekako si svjestan da je to sve upravo to - idealiziranje.
i aktiviraš što bi coleridge rekao "wiling suspension of disbelief", prihvatiš pravila igre i uživiš se u seriju.
ista stvar je s bračnim vodama. svi su tamo tako vidljivo pretvoreni u karikature, da im se možeš samo smijati. ne shvaćaš ih ozbiljno.
ali ove dvije serije na rtlu, u dobru i zlu i rat u kući. ali pogotovo ova prva.
mene takav grč u želudcu uhvati dok ih gledam.
pokušavaju biti ko fol humoristični, ali ja ne vidim humora u vječitom nadmudrivanju, podmetanju, laganju, izigravanju.
pa su nesretni i neshvaćeni. pa se ipak vole. pa se mrze.
pa se vrijeđaju. i tako su užasno previdljivo stereotipniiii.
nemam osjećaj da se ustvari vole :/
alo, žene, pa to su humoristične serije... nešt ko španjolske sapunice, samo na engleskom jeziku, i malo zabavnije...
već smo na jednom topiku zaključili kako su najbolji sitcomi oni u kojima nema djece
a kad je riječ o nekakvim uzorima, njih nemam, ali ima osoba oko mene koje mi imponiraju, kao osobe. a onda se u to obično i roditeljstvo uklopi.
a inače da parafraziram zdenku, divim se roditeljima čija su djeca sretni mladi ljudi.
Mi u krugu prijatelja još nemamo roditelja odrasle djece, ali kod svakog pronađem nešto što mi se čini pametnim i kvalitetnim. Generalno govoreći, potpisala bih Zdenku.
A što se tiče Billa Cosbyja, ta obitelj mi je p-r-e-s-t-r-a-š-n-a. Neću sad ulaziti u detalje, imali smo već topic o njima, nego ću samo reći: da su mi Bill i njž kojim nesretnim slučajem roditelji, vjerojatno bih u vrlo mladim i nježnim godinama pobjegla od kuće.
da potpišem inače nepotpisivog Moovera, baš i ja mislim dok vas čitam - o čemu vi raspravljate, pa naravno da nisu stvarni, govorite o likovima iz tv-serija...alo, žene, pa to su humoristične serije... nešt ko španjolske sapunice, samo na engleskom jeziku, i malo zabavnije...
Koga da navedem iz realnog života, razmišljam, ali mi nitko ne pada na pamet, a ni ja nisam savršena... pa se ni samoj sebi ne mogu diviti.
Dođi onda koji put kod mojig roditelja pa ih promatraj malo. Drže se za rukicu, svugdje idu zajedno, guguću jedno drugome... U braku su 30 godina
Ma, i moji. ALI-imaju faze kad ne razgovaraju dva, tri dana jer se ljute jedno na drugo. Cosbyjevi NIKAD.Dođi onda koji put kod mojig roditelja pa ih promatraj malo. Drže se za rukicu, svugdje idu zajedno, guguću jedno drugome... U braku su 30 godina
U biti potpisujem Sanju, kad bolje razmislim
A sad dosta o njima, i ja se slažem s Mooverom (nikad više neću tako offtopičariti).
Ja se zaista divim Anemoninoj mami.
Žena je nevjerojatna. Puna energije i ljubavi prema svima. Iz nje to jednostavno zrači.
Svima je uvijek na dohvat ruke. Nikad joj ništa ne pada teško. Ne izdvaja nikad nikoga, nitko se kod nje ne osjeća uskraćen za nešto.
A vidim da joj se sva ta ljubav koju nesebično daje svima, isto tako vraća.
Ljudi ju jednostavno vole. Ona je zaista iznimna osoba.
Zapravo nemam nekog idealnog roditelja u svojoj okolini, koji bi mi bio uzor, ali ima puno onih kojima se divim u nekim stvarima, npr. u kreativnosti, u beskrajnom strpljenju, dosljednosti, posvećenosti obitelji i sl...
Iz koje je to serije?
I da, moram, moram...
Smajlić i Anemona, dostaaaaa više ulizivanja!
Bem mu miša, nije dobro kad se koljemo na Forumu, nije dobro kad smo si dobre.I da, moram, moram...
Smajlić i Anemona, dostaaaaa više ulizivanja!
Iz zagorske sapunice "moj život".Iz koje je to serije?
Ovo je bilo ulizivanje njenoj mamiI da, moram, moram...
Smajlić i Anemona, dostaaaaa više ulizivanja!
u mojoj okolini se divim svojoj svekrvi - sto je uspjela sama odgojiti i postaviti na pravi put 5 djece (od toga su prvo troje radjani godinu za godinom).
osim nje, nemam bas neke velike uzore, da neki roditelji (prijatelji) postupe ok u nekim situacijama, ali to bas i nije za divljenje, pa i biram si prijatelje tako da imamo slicna razmisljanja (a samim time i slican stil odgoja).
al, divim se i sebi i MM. ipak smo se uspjeli odskolovati, zaposliti, sami si priskrbiti sve sto u zivotu imamo, napraviti dvoje prekrasne djece (za sad, nadam se da ce ih biti jos)...
Mogu izdvojiti jednu određenu osobu, nije mi baš prijateljica , ali nekoliko puta smo se srele kod zajedničke frendice, na rođendanu i sl ...Prvo što me se dojmilo je njena ponuda da dođe osobno k meni doma da mi pomogne pri dojenju kad mi nije išlo , zatim njeno strpljenje sa svojom i tuđom djecom i nekoliko situacija kad sam ju gledala sa njenim klincima i pomislila : baš joj se divim!
Htio to netko priznati ili ne, bojim se da u odgoju djece ima i puno sreće ili nesreće. Eto, ja na primjeru dosta ljudi s odraslom djecom iz svoje okoline (obitelj, najbliži prijatelji) vidim kako su neki ljudi bili jedva prihvatljivi roditelji, a imaju krasnu djecu, dok su neki relativno male pogreške jako skupo platili i djeca su im gadno zabrazdila.
Zato mi je teško diviti se nekome, teško je naći kriterij, ne kažem da je nemoguće, ali to da su djeca dobro ispala nije uvijek zasluga nekog presavršenog roditeljstva. Najbolji dokaz su braća i sestre koji krenu dijametralno suprotnim putevima.
mm je najbolji otac kojeg znam
moja frendica s 2 cure (jedna vršnjakinja moga sina, druga godinu ipo starija od moje bebe) divna je mama. Iskreno, nisam upoznala nikog osim nje za koga bi rekla da se posvetio djeci više od mene :/
u biti kad razmislim divim se sebi
jer ako ću gledati malo šire, imam ja puno više djece od jednog rođenog, a svu sam tu djecu ja odgojila- ne u smislu da sam im predavala... da se ne bi sad netko na to zakačio, baš odgojila ... i jako sam sretna zbog toga
Meni je odnos Cosbija prema djeci koma, a kod Peppe Pig mi je grozno kako sprdaju tatu :/
No - moji šogor i šogorica imaju troje već veće djece (13-17 godina), djeca su krasna, pristojna, otvorena, empatična prema starijima i prema maloj djeci - meni se srce znalo rastopiti od njihovog odnosa prema Lei.
Imaju baš lijep odnos sa roditeljima, prijateljski, a opet se vidi da su im roditelji autoriteti.
Njihova obitelj je uvijek bila jako orijentirana na djecu, i uvijek su sve radili sa jednom nevjerojatnom lakoćom. Moja šogorica je npr. koristila trogodišnji porodiljni za treće dijete, i nikad nije došlo u obzir da bi starija djeca išla u vrtić dok je ona kod kuće, znači bila je doma sa troje male djece i nikad nisam čula od nje da bi joj to bilo teško. I općenito, nikad oni nisu rekli da im je bilo što u vezi djece teško ili naporno, da su umorni - dok su njihova djeca bila mala ja nisam imala djece pa mi je to sve bilo normalno, ali sad vidim sa kojom su oni to lakoćom odrađivali.
No, dogodi se masu puta kad razgovaramo o odgoju, kad ja recimo prepričavam nešto što mi se čini kao problem kod Lee da od njih dobijem savjete koji mi nikako ne sjedaju - spomene se i 'po guzi'. Tako da ne znam da li da im se divim
divim se roditeljima koji imaju djecu s posebnim potrebama, i koji se bore za njih iz sekunde u sekundu, svakog dana svog i njihovog života...
iako meni često kažu da sam jaka - ne znam da li bih ikad u životu mogla steći toliku snagu...
i zato im duboki
sorci, skoro uvijek me preduhitriš, cccc....divim se roditeljima koji imaju djecu s posebnim potrebama, i koji se bore za njih iz sekunde u sekundu, svakog dana svog i njihovog života...
iako meni često kažu da sam jaka - ne znam da li bih ikad u životu mogla steći toliku snagu...
i zato im duboki
i ja se istinski divim jednoj takvoj majci, mojoj jako dragoj frendici, čiji sin je sada već skoro pubertetlija, a ona od nedavno čak i sama (razvedena na inicijativu NJM)
i pored svega, njena osobnost prožima svaku prostoriju, oživljava svaku konverzaciju, a vedrina i pozitivnost me svaki put iznova dižu i posramljuju, a snaga kojom i dalje hrabro korača mi je trajan i nepresušan izvor divljenja
T.
veeeliki Xdivim se roditeljima koji imaju djecu s posebnim potrebama, i koji se bore za njih iz sekunde u sekundu, svakog dana svog i njihovog života...
iako meni često kažu da sam jaka - ne znam da li bih ikad u životu mogla steći toliku snagu...
i zato im duboki
inače,meni užasno ide na živce kad mi netko kaže da mi se divi.
ne zato jer nisam super(jesam, jesam
[quote="sorciere"]divim se roditeljima koji imaju djecu s posebnim potrebama, i koji se bore za njih iz sekunde u sekundu, svakog dana svog i njihovog života... /quote]
Potpisujem!
Ali i dodajem, ja sam se divila roditeljima iz Kućice u preriji. Kao dijete sanjala sam da je Charles Ingalls moj otac (umjesto onoga koji me tukao i vrijeđao svaki dan).
Inače, iako u mojoj okolini nema roditelja kojima se posebno divim, obzirom na obitelj iz kakve sam proizašla, ja sam presretna što vidim mase normalnih roditelja koji rade greške ali super stvari, koji vole svoju djecu i koji se jednostavno trude.
Svima nama roditeljima koji se trudimo veliki
Par godina prije nego sam rodila uzor mi je bila jedna moja prijateljica. Imala je tada sedmogodisnje dijete, milo, poslusno, otvoreno i simpaticno, razumno, a opet zaigrano i nestasno. Bila je puna razumjevanja, od najranijih dana razgovarala s njime, objasnjavala, bila strpljiva. Nikada nije povisila glas ili udarila. Stalno sam mislila, Boze, da ja budem 10% mame kakva je ona... Njezino roditeljstvo bilo je kao iz knjiga ili reklama.
A onda se preselila i malo smo prorijedile komunikaciju. Rodila je drugo dijete i kad sam je jednom nazvala, rekla mi je izmedju suza i smijeha: Ovaj ce me mali na psihijatriju otjerati. Isti odgoj, iste metode, isti geni... Ali djeca su razlicita. S prvim je jednostavno imala srece, sto bi rekli, lako odgojivo dijete.
Svaki roditelj grijesi u necemu, bitno je svoje greske uvidjeti i gurati dalje ispravno. Ja sad mogu nabrojati pedeset gresaka koje sam napravila u odgoju, dio jednom, dio ponavljam i danas. Ali kad pogledam unazad, zadovoljna sam postignutim. Sama sam odgojila pametno, drago, vrijedno, otvoreno, pristojno i sretno dijete, omiljeno u drustvu. Tek mu je sedam, i jos nas puno toga ceka. Ali vjerujem da se svaki ulozeni trenutak vrati visestruko.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom