 |
|||
Potpis na sorcie.
Svega sam se nagledala ovih par godina po bolnicama.
I bez obzira što se i mi borimo za djetetovo zdravlje i što mislim i da sam psihički prilično jaka, nisam niti do koljena nekim majkama teško i neizlječivo bolesne djece.
I unatoč tako teškom životu većina ih je bila puna snage i optimizma sa nekim posebnim sjajem u očima.
Takvim roditeteljima ću se vječno klanjati
mislim ovako kao i brunda.
također - divim se jednoj ženi, MMovoj rođakinji, imaju 6 ili 7 djece nisam sigurna, kad je rodila 4. odlučili su da ostane doma i bude mama i domaćica, zapravo, odgojiteljica (baš tako su pričali). ta žena ima toliko smiren i prekrasan način ophođenja s djecom da sam ostala totalno zatečena kad sam ju prvi put vidjela u takvoj situaciji. mislim da neki ljudi to jednostavno imaju u sebi.
ja nažalost ne znam puno ljudi sličnih ovoj teti o kojoj Tiwi priča-jednostavno ne znam
nasreću ne znam puno ljudi teško bolesne dječice-al vjerujem da je to SNAGA do neba
rekla bi da se divim prijateljici koja je preživjela gubitak djeteta
Jer je predivan čovjek.
Divim se jednom paru naših prijatelja, najviše zbog njihove opuštenosti i fleksibilnosti u odnosu prema svojoj dječici.
To je nešto što si svakako želim kad i ja uskoro postanem roditeljka.
napisale ste jako lijepe i inspirativne postove
nekako su vaša razmišljanja na tragu i mojih,nije mi žao šta san otvorila temu
ali moram reći il ću puknit:asti kako se odnose prema Pepa tati?oni se svi međusobno zafrkvaju i poštuju,zato mi i jesu simpa!
Divim se prije svega svojim roditeljima -odgojili su nas troje,nastariji brat je kao dijete bolovao meningitis,ostale su posljedice,i dan danas sa svojih 40 godina, on je jedno veliko dijete koje od svih ljudi na svijetu beskrajno vjeruje samo mami...
Divim se i jednoj mojoj kolegici koja ima 5 djece,muža koji samo sezonski radi ,svoju prosvjetarsku plaću, koja živi u ništa kvadrata ...a djeca k'o anđeli, ne zna se koje je ljepše,pametnije, komunikativnije,svi odlikaši( 2., 7.,8. osnovne, 3. i 4. srednje), plus tome najstarija kćerka bez ičije pomoći,bez plaćene pripremne nastave, ''upala'' na Elektrotehniku i PRIMAT, među najboljima na prijemnom, sve sama svojim silama-kapa dolje i djeci i roditeljima
Ima par ljudi u virtualnom svijetu cije mi se ideje/roditeljstvo/nacin zivota svidjaju, ali ih uzimam s rezervom, jer ne znam doista zive li bas tako kako se predstavljaju i u kojoj mjeri zaista zive te svoje ideje (nekoliko bloggerica i par forumasica).
U pravom zivotu nema ni jedne osobe/obitelji kojima se bas divim ili bi zeljela biti poput njih. Ima nekoliko onih od kojih sam tijekom svog roditeljevanja preuzela poneku ideju ili nacin hendlanja neceg, ali samo toliko.
To mi u stvari potvrdjuje da nema jednog jedinog dobrog ili najboljeg recepta za roditeljstvo i roditeljevanje i da svatko kroji svoj najbolji nacin (uz neke osnovne smjernice, ideje i filozofije koje nam mogu biti zajednicke).
Ne divim se nikome u smislu da mogu reći "da, on/ona je moj idol kao roditelj". Nekako sam uvijek uvjerena (je, je, paranoja) da kod roditelja gdje na prvi pogled sve izgleda savršeno, uvijek nešto dubinski ne valja.
Par savjeta s Rode mi se dopalo - iako opet ne mogu izdvojiti tu i tu forumašicu i napisati da joj se klanjam po pitanju djece.
I mislim da nema univerzalno idealnog odgoja - sva djeca su različita i iste metode je teško primjeniti na dvoje dijametralno različite individue.
divim se mm i sebi jer već 13 godina balansiramo sami u odgoju i čuvanju djece bez baka, djedova, tetaka... a bilo je situacija u kojima smo se jedva krpali.
kad vidim koliko drugi oko mene imaju pomoći a kukaju, svoju situaciju smatram osobnim uspjehom.
ja sam mislila da se na ovom forumu ne smijemo sebi diviti.Tashunica prvotno napisa
Ali ak si ti počela, mogu te samo potpisat, jer je takva situacija i kod nas.
Da, divim nam se i ponosim što smo sve nas dvoje uspjeli. I što još budemo.
molim lijepo ,ja sam se sebi oddivila na prvoj stranici
i jamolim lijepo ,ja sam se sebi oddivila na prvoj stranicikaj, smajlic, ne citamo sve?
ma ne bi se ja divila samoj sebi da nema ovih koji mi plaču na ramenu, a imaju svu pomoć svijeta, od čuvanja, kuhanja, čišćenja peglanja,...ja sam mislila da se na ovom forumu ne smijemo sebi diviti.
ovako moram sama sebi reći -bravo tash ili bravo smajlić, maria, L&L...
bože kolko nas ima
i jamolim lijepo ,ja sam se sebi oddivila na prvoj stranici
I ovo je previše kaj izvodim dok sam na radnom mjestu
Meni se čini da oni samo tatu zafrkavaju i to ne baš lijepo - tata je uvijek na tapeti, predmet je sprdnje, kometira se njegova debljina, hrkanje, šifra je 'tatin veliki trbuh', zakopaju ga na plaži pa zaborave itd.
MM uvijek komentira kako su odvratni prema tati kad gledamo Peppu
Nekad sam se divila pojedinim ljudima kad bi izvana izgledalo sve uglađeno i šareno, sve na svom mjestu i baš onako kako se očekuje, od djece do karijere itd. Sad znam da održavanje imidža čovjeka košta energije koliko i biljku održavanje cvijeta i da za imidž padaju mnoge kolateralne žrtve - obično djeca.
Ne može se znati što se zbiva u četiri zida nečije obitelji, a često su neke relacije između djece i nekih ukućana skrivene čak i onima koji žive zajedno, tak da sam nakon više iznenađujućih situacija prestala i s udivljenjima i s osuđivanjima.
Od imaginarnih amerčkih likova najdraža mi je Reba.
ja isto mislim da se tatu u peppi omalovazava... on je uvijek slampav, zezne, ne zna kud se ide, zovu ga sasavi tatica... a ot nemam uzore, ali mi se bas na moru kod prijatelja svidjela jedna mama koja je uzasno smirena, i to sam odmah primijetila, maloj sve objasnjava, tretira ju kao sebi ravnu... a kasnije kad smo krenule malo u priču uvidjela sam da je sličnih nazora. ali ne znam nikog za kog bih rekla- e da sam bar takva mama.
Divim se svojoj teti i stricu. Mislim da su smireni i da su stvorili pozivitnu okolinu i uvjete za svoju djecu. Vidim po djeci da su zadovoljni i uspješni i zreli.
Ovo i ja potpisujem! I mi smo prepušteni sami sebi i ne kukamo.
Nije da nam bake i djedovi ne žele pomoći, nego žive u drugom gradu i nisu u mogućnosti biti servisi ni za čuvanje ni za pomaganje u kući.
Drugi stvarno non-stop kukaju...ja nemam vremena ni kukati
Kad promislim divim se mojoj mami. NIKAD nije vristala, izgubila kontrolu (kao ja),
Sto puta je se sjetim na dan!
ako budemo upola kao moji roditelji ..ja sretna..
samohrani roditelji
koja je to odgovornost i koliko je tu fizickog sljakanja a nemas rezervu da uskoci da te zamjeni po potrebi
divim se svojoj svekrvi koja je ostala udovica prije 40te i sama odgojila dvoje prekrasnih ljudi koji su dobri, sirokogrudni, topli,zadovoljni i uspjesni...
a nama (mm i samoj sebi) cu se divit ako ih uspijemo izvest na pravi put, ali o tome za nekih 20-25 godina
Divim se tati iz crtića Kung fu panda.
Podržava svoje dijete iako se ne slaže s njegovim izborom.
Nastoji pomoći koliko može.
Daje ključan savjet kada je to najpotrebnije: Sve je u tebi, nema tajnog sastojka.
Ne volim inače koristiti riječi "divim se", to mora biti nešto baš woooow, ali iskreno moram reći "svaka čast" prijateljici s 4 djece rođene u 3 godine
meni su moji roditelji bili i ostali uzor.Uvijek sam s njima imala divan odnos a tako je i danas kad već 10 god.nisam s njima.Uvijek smo o svemu iskreno i otvoreno razgovarali i zajedno pronalazili rješenja za sve probleme.Nadam se da ću i ja imati takav odnos s mojom djecom dok budu odrastali.
mami mraonicus s našeg foruma
Divim se svom suprugu zbog nacina na koji "rjesava" razne situacije u kojima se nadje sa sinekima, zbog sposobnosti dobrog zapazanja, zbog odgovora koje daje na bezbroj njihovih pitanja, strpljenja, snage.....
Mene se ne da lako impresionirati, tak da nema puno ljudi kojima se divim. Ima roditelja čiji pristup odgoju mi se sviđa, ali nisam ni s kime provela tako puno vremena da znam kako oni reagiraju kada ja npr. pucam.
I da, sviđa mi se Pepina obitelj jer i roditelji mogu biti ljudi, i mogu napraviti greške i pri tome ih se nazvati šašavim.
Roditelji djece s p.p. ili roditelji koji su izgubili dijete - oni su kategorija za sebe.
I ja isto. S tim da u svemu postoji iznimki pa tako među samohranim majkama ima puno žena koja žive sa svojim roditeljima i koje su u takvoj poziciji da im je puuno lakše nego ženama u braku kojima npr muževi rade po čitave dane pa su opet same sa djecom. Imam dvije prijateljice samohrane majke od kojih je jedna sama sa djetetom, uskaču joj u pomoć i bivši i mama ali ona sama vodi računa o svemu. Druga živi s roditeljima i iskreno, to njeno dijete joj dođe kao brat. jer njezini vode računa o njemu možda i više nego ona, njoj su dali slobodu i kad je školovanje u pitanju, i izlasci, jer smatraju da joj je ta sloboda, u datoj situaciji potrebna. Tako da samohrano roditeljstvo po samoj toj riječi ne mora značiti ništa generalno teško.
Divim se svojoj mami koja svoju roditeljsku dužnost obavlja točno kako treba. Strpljiva, topla, nježna, taktična..ona mi je uzor
sa mojim sebastianom ide u razred klinac iz nefunkcionalne obitelji i zavrsio je u domu za nezbrinutu djecu. kad je ove godine krenuo u skolu sa njim je dosla foster mama
ubrzo je bio roditeljski i dosli su i ona i muz, foster parents od malog (nemam pojma kak se kaze na hr, nisu usvojitelji nego valjda skrbnici)
otkako je kod njih mali se super sredio. u razred do ide i curica kojoj su foster parents
uzeti dijete sa posebnim potrebama (ovaj mali je asperger a za malu ne znam) je nesto cemu se stvarno divim
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom