Kako izabrati kliniku/bolnicu?

[pino]

Drage cure, na VV temi se zahuktala jedna zanimljiva tema koja se svih tice - kako odabrati kliniku gdje cemo se lijeciti?

Postoje oni nemjerljivi kriteriji kao sto su pristupacnost, komunikativnost, ljubaznost i opci dojam i karakteristike doktora.

Postoje i kriteriji kao
- blizina lijecenja,
- convenience - tj. kako sto manje vremena potrositi na postupak i sto manje izostajati s posla, znaci recimo ultrazvuci ili rano ujutro ili kasno popodne
- cijena (vrlo bitno, naravno)
- tudja iskustva i uspjesi/neuspjesi
- cekanje na red za postupak
- cekanje na red za ultrazvuke

i na kraju - ono oko cega lomimo koplja - statistike.

Samo da se citiram:
ja sam prva koja vjeruje u statistike
i prva koja ce biti skepticna prema njima.

Pitanja:
- kako uopce doci do statistika. Gdje su one objavljene?
- vjerodostojnost - tko ih je prikupljao i kako su provjeravane?
- kako statistike stratificirati (dob, dijagnoza, broj neuspjelih pokusaja?)
- koliko je prosjecno embrija transferirano (veci broj embrija = veci uspjeh ali i veci rizik od viseplodnih trudnoca)

Eto recite kako ste izabrale kliniku u kojoj se lijecite i koji mislite da su najvazniji kriteriji?

[ina33]

Evo da ja prihvatim i napišem kako je išlo kod nas. Kod nas je bilo kaotično i stihijski, prvo sam odabrala VV jer su mi ga preporučili kao najbolji u RH. Onda, kako su godine prolazile sam počela uvodit i druge klinike, na kraju došla u MB. Vezano za logistiku, tu mi se pokazalo da je to opet ono vrijeme ili novac - bitno mi je bilo lakše uklopit mariborske postupke u svoj život jer su folikulometrije rjeđe, stvar je planirana, i popodne su, nego VV di su folikulometrije jako često, i ujutro, a gužve su velike. Novčano je bilo obrnuto. Možda je hodogram liječenja dosad kod nas bio nešto drugačiji nego iz američke perspektive jer nisi odmah suočen s visokim troškovima (većina ljudi bar nije, osim putnih troškova) i ne znaš što to liječenje sve znači, pa onda obično bivaš upućen u neku državnu kliniku i ako nema uspjeha dođeš na forum pa se raspituješ za dalje.

[ina33]

Hoću reći da, koliko se meni čini, manji broj cro pacijenata (barem dosad dok nisu bili heavily orijentirani na privatnike i inozemstvo već na samom početku) sjedne i proučava statistike. Više je feeling klika s dr-om i klinikom.

Ja sam stalno imala osjećaj da pilim dr-a s time. Dobila sam taj info o uspješnosti po transferu od oko 30%tak posto (mislim da mi je dr. L s VV-a rekao tako, vjeroavala sam na riječ i to mi je bilo dosta). Maribor je onda iskrsnuo kako sam postala maratonac s VV-a i kako sam slušala o uspjesima u MB-u od drugih maratonki pa sam rekla idem tamo probat. Sad kad promislim, fakat sam koristila strategiju "kafanske" tj. priče s Rode. Mene dobro poslužilo .

[pino]

Prvo da se ispravim, tema je bila o privatnim klinikama, ne VV.

Evo da stavim sve kriterije po (vrlo subjektnom ocjenom) vaznosti:

- osobne preporuke tj. tudja iskustva i uspjesi/neuspjesi
- statistike
- cijena
- pristupacnost, komunikativnost, ljubaznost, iskrenost i opci dojam doktora i osoblja
- iskustvo klinike tj. broj postupaka
- blizina lijecenja
- cekanje na red za postupak
- convenience - tj. kako sto manje vremena potrositi na postupak i sto manje izostajati s posla, znaci recimo ultrazvuci ili rano ujutro ili kasno popodne
- cekanje na red za ultrazvuke

Upozorenja oko statistika:
- kako uopce doci do statistika. Gdje su one objavljene?
- vjerodostojnost - tko ih je prikupljao i kako su provjeravane?
- kako statistike stratificirati (dob, dijagnoza, broj neuspjelih pokusaja?)
- koliko je prosjecno embrija transferirano (veci broj embrija = veci uspjeh ali i veci rizik od viseplodnih trudnoca)

[pino]

Evo nekih podataka sa web stranica:
Sv. Duh http://web.obsd.hr/Klinikeizavodi/Kl...4/Default.aspx
Godišnje na ovom odsjeku se učini oko 4500 pregleda, 80 inseminacija, 190 punkcija folikula, 25 HSG-a, preko 500 spermiograma, te preko 200 genetskih savjetovanja.

Vuk Vrhovec http://www.idb.hr/index_EO.htm Oko 900 novih pacijenata neplodnosti godisnje, 1,000 IVFova, 400-500 inseminacija, 300 FET. Uspjeh 32-34%

Maribor http://www.ivf-mb.net/rezultati.htm Da bi zadostili kriterije objektivnosti vam predstavljamo rezultate vseh (4323) spodbujanih ciklusov opravljenih na našem oddelku od leta 2001 do leta 2006. I onda imaju statistiku koja je stratificirana, ali opcenito: V obdobju od leta 2001 do 2006 je skupno 4323 pacientk, ki so imele spodbujane cikluse zanosilo 36% žensk. 77 % žensk, ki zanosi po postopkih zunajtelesne oploditve tudi rodi, od tega dve tretjini enega in skoraj ena tretjina dva otroka. Rojstvo treh otrok je zelo redko.

[ina33]

Evo, najiskrenije, meni su se ti kriteriji tijekom vremena skroz mijenjali. Prvo mi je bilo najvažnije to di su me uputili moji ginići tj. di su najbolji dr-ovi. Onda je s vremenom kriterij impacta na posao i život bivao sve važniji jer me to umorilo usklađivat. Onda mi je postalo bitno da idem tamo di sam čula da je najbolje da probam vidjet hoće li njima samnom nešto uspjet. Kad nije (nakon 3. neuspješnosg stimuliranog IVF-a u MB-U), jedini kriterij (iskreno priznajem, bili smo skroz već na MPO exitu) mi je bilo tko me može primit prije ljeta na nešto (doslovno), a bez da si život postavim naglavačke, jer je MM htio da nešto probamo prije ljeta, a ja nisam htjela odgađat GO zbog toga.Tada sam bila u fazi da više nisam vjerovala da išta radi razliku, mislila sam da sam izgubljen slučaj, ali kao idemo to odraditi jer je MM zapeo bio.

Zvala sam VV za ev. prirodnjak u 7. mjesecu 2007.-me da probamo i to - dr-ovi na godišnjem, tp je onda otpalo. Zvala sam IVF pol. - mogli su me primit u prirodnjak, još je radio jedan dr, OK super opcija, znači to može. Onda sam zvala i MB je li izvedivo da dođemo po naše smrzliće do našeg GO-a jer mi je bilo logčinije ići po našeg smrzlića nego u novi postupak, makar i prirodnjak od kojeg se nisam uopće nadala da ću doć' do js, ali ajde da nešto radimo prije ljeta.

Znači, opcije su mi bile prirodnjak IVF pol. ili MB smrzlić pa sam rekla, ok MB smrzlić, super da to možemo izvest sad prije ljeta. To je bilo, znači, prije trudnoće.

[andream]

Izabrala sam VV najviše zbog mogućnosti FET-a (koje li ironije sada kada su to ukinuli) i zbog detaljne obrade muške neplodnosti koja je kod nas čini mi se bila ključna, jer je prethodna brzinska obrada u Petrovoj upućivala na loš spermiogram. Tijekom vremena shvatila sam naknadno upravo na ovom forumu ono zlatno pravilo da se muška neplodnost ne liječi nego zaobilazi ali već smo duboko kročili putevima naše male klinike VV i odlučili ostati vjerni njoj sve dotle dok ne osvarimo trudnoću.
Osim toga, čini mi se da je ključno bilo i to što doktori ginekolozi obavljaju najvećim dijelom upravo postupke, dok za praćenje više manje dalje kanaliziraju u druge ustanove (brijali smo da onda imaju vremena posvetiti pažnju samo pacijentima u postupcima).

[pino]

Evo sad moje osobno iskustvo:

- prva klinika po preporuci doktora, jedna jedina doktorica, dosta malo ciklusa godisnje - nista nisam znala o IVFu i nisam ni znala da ce nas poslat ravno na IVF, ocekivala sam prvo inseminaciju; zenska je bila neljubazna koza koja mi nije ni bok rekla kad je usla u salu za transfer, ponasala se kao da sam komad mesa. Razlog napustanja: osobne karakteristike

- druga klinika: vrlo blizu kuce, ultrazvuci rano ujutro prije posla, super ljubazno osoblje, SUPER statistike (koje sam kasnije skuzila da su se dvije godine prije toga cudesno povecale), vise iskustva jer je bilo sve skupa 5 doktora - uglavnom sve je bilo super osim protokola stimulacije, imala sam groznu reakciju, malo folikula, nekvalitetne js. toliko da sam jedva isla na transfer (trebali su mi otkazati ciklus, ali su se onda embrijici provukli) - i nakon neuspjeha "the donor speach" - moje j.s. su nekvalitetne, s takvima tesko da cemo postic trudnocu, to se ne mijenja iz ciklusa u ciklus, trebali bi razmotriti donorsku opciju (to se ovdje smatra uvijeno receno "ne zelimo da budete nas pacijent i kvarite nam uspjeh")

- treca klinika - puno dalje, nije bilo usput, ali odlican ljubazan i srdacan doktor (doduse po nekim pitanjima malo povrsan s odgovorima jer ih je ispaljivao ko iz puske), koji cak ima i svoj forum da mozes postavit pitanje ako ti nesto nije jasno i ocekivat odgovor isti dan, vrlo dobra reputacija, osobna iskustva vrlo pozitivna. statistike nisu bile bas super tj. bile su prosjecne, ali 75% pacijentica mu je dolazilo nakon bar 2 neuspjeha drugdje. Razlog zasto smo otisli tamo: financijski: nudili su program u kojem platimo jednu cijenu za 3 pokusaja i ako ne uspijemo ni u jednom dobimo dio love nazad. Uspjeli smo u 2. pokusaju.

Znaci moram dodati:
- reputacija klinike
i u upozorenja oko statistika: kako se racuna uspjeh? Da li po zapocetom ciklusu, punkciji, transferu, ili po stopi rodjene djece (live birth rate)?

[wewa]

Posto smo stranci koji placaju u svakom slucaju kljucna mi je statistika, temeljita obrada pred postupak, uigran tim i mogucnost zamrzavanja. Dodatno, ako vec placamo, onda zelim i nekakav normalan komfor - sto iskljucuje punkciju nazivo.

Po ovim kriterijima, medju klinikama koje su nam dostupne (geografski i finansijski) Mb se izdvaja.

[taya]

Moj prvi susret s mpo klinikom se dogodio u Petrovoj. I nije mi "sjeo".
VV je bio na prijedlog mog socijalca. Sestre na VV me nisu čak ni pitale kod kojeg bi dr išla.Dospijela kod dr A.I desilo se ono što kaže ina33, klik s doktorom.Nikakve statistike o uspješnosti mi nisu bile bitne, već samo izuzetno povjerenje u dr.
VV je bio i ostao jedino mjesto gdje mi se nije žurilo, gdje sam mogla čekati i cijeli dan ako treba.
Možda i nisam reprezentativan primjerak u mpo borbi, jer se kod nas sve složilo jako brzo.

[vikki]

Odlična tema! Nisam odabrala sama, već me je poslao doktor koji mi je operirao endometriozu s obrazloženjem da sam "teži" slučaj (već granične godine), a da je dr. L. po tom pitanju najbolji kod nas.
Nisam se razočarala: brzo smo došli na red (ustupak zbog godina) i od posla mi je autom 10 minuta, a sve sam obavljala ujutro do 8 pa nisam morala izostajati s posla.
Što dalje? Izvan RH nema smisla jer na stimulaciju ne reagiram, jedna jajna stanica maksimalno, dakle dolaze u obzir samo prirodnjaci, a zbog tog se ne isplati vani. Zasad ostajem pri VV (eventualno bih promjene radi, i zbog toga što su novi i manje su gužve, probala u Vinogradskoj.
U obzir ne dolazi Petrova (nikako), a SD ne jer mi je na drugom kraju grada, a čini mi se da nema prednosti u odnosu na VV.
Od privatnih Vili da, IVF ne (čisto subjektivna simpatija prema jednom i antipatija prema drugom).
Osim toga, kada sam krenula u MPO na netu je bila stranica doktori.net na kojoj sam pročitala mnogo hvalospjeva o VV i puno kritika na račun Petrove (mislim da te stranice više nema).

Usput, ono "teži" slučaj je pod navodnicima jer sam nakon dijagnoze i loše prognoze dva puta prirodno zatrudnila (missed ab.).

[Pinky]

Moj prvi susret s mpo klinikom se dogodio u Petrovoj. I nije mi "sjeo".
VV je bio na prijedlog mog socijalca. Sestre na VV me nisu čak ni pitale kod kojeg bi dr išla.Dospijela kod dr A.I desilo se ono što kaže ina33, klik s doktorom.Nikakve statistike o uspješnosti mi nisu bile bitne, već samo izuzetno povjerenje u dr.
VV je bio i ostao jedino mjesto gdje mi se nije žurilo, gdje sam mogla čekati i cijeli dan ako treba.
Možda i nisam reprezentativan primjerak u mpo borbi, jer se kod nas sve složilo jako brzo.

mislim da je ovaj klik jako bitan. meni je kliknilo sa dr. sparcem na citu i bas sam tuzna sto cu morati ici negdje drugdje

[Gabi]

Naš prvi susret s MPO klinikom bio je u Petrovoj (iako mi je soc. ginićka preporučila VV i dr. A). Ni meni Petrova nije "sjela" pa sam ipak na kraju poslušala savjet ginekologice i za sada sam zadovoljna (bez obzira na gužve). U cijeloj toj početnoj zbunjenosti ipak sam se na VV odmah osjećala "ko doma", zahvaljujući ljubaznosti osoblja. Za sada ostajem vjerna ovoj klinici (bez obzira na novi zakon) jer nemam financijske mogućnosti otići na liječenje u Mb koji mi je opcija br. 2. Ali ako ovaj zakon ne bude izmjenjen, tj. srušen najozbiljnije ću razmisliti o podizanju još jednog kredita i odlasku u Mb gdje je većina naših poznanika ipak na kraju uspjela ostvariti trudnoću.

[tiki_a]

Lutali smo godinu dana. Radim ujutro i veliki mi je problem s posla zvati bolnicu i razgovarati o potpomognutoj. Jedan dan nazvala sam s mob-a SD, rečeno mi je da je dr. B. krenuo na GO i da se javim u rujnu. U rujnu dobijem neku sestru koja se samnom razgovarala na podrugljiv način..."pobjegla sam" u strahu...mm krenuo na VV sam, obavio spermiogram, sve se dugo čekalo, mi nismo ništa znali o MPO, a on tamo nije uspio pohvatati prave informacije, jer trebali smo oboje otiči itd. itd. Prijatelj mi kaže jednog dana - imaš privatnu kliniu u Zg (tada na netu ništa nisam mogla pronaći, ili nisam znala kako tražiti) i dr. Š. Nazvala sam poslije posla iz svoje sobe, hvala bogu u miru i bez svjedoka. Dobila ih od prve, zamolila ih da budem kod dr. Š., sestra kaže da treba dulje čekati, pitam koliko, a kad ono tri tjedna. Pa to je meni bilo ništa. Nakon razgovora s dr., u postupak smo mogli krenuti za tri dana.
Ja sam bila skroz zbunjena, sretna, presretna što sam napokon nešto dogovorila i to poslije posla!! i za praktički ODMAH. Još dan danas pamtim taj osjećaj.
Kasnije sam na forumu puno naučila, vidjela kako cure dođu ili ne dođu do transfera i znala sam već vidjeti razliku između klinike u kojoj sam i ostalih klinika/bolnica. Da sam primijetila da dr-ovi ili biolozi dobro ne rade, otišla bi nakon tri postupka.
Znači za mene je jako bitno i dobra komunikacija, pristupačnost zaposlenih i kvaliteta rada te opremljenost klinike. Naravno kad krenemo u postupak, upravo ovim redosljedom i možemo vidjeti kako je u određenoj klinici.
Uvijek postoji i bolje, ali kad financije nedaju

[aenea]

Meni je više ispalo da je klinika odabrala mene..pri planiranju trudnoće me hematolog uputio kod dr-a u Petrovu da provjerimo kakva je situacija sa ginekološke strane prije nego nam da zeleno svjetlo za trudnoću i rekao da bi bilo poželjno da taj isti dr, koji je ujedno MPO-ovac (iako mi tada MPO još nije bila potrebna), prati trudnoću. Onda je krenulo..spontani, spontani, vanmaternična, postupci, vanmaternična, postupci..u međuvremenu prijedlozi sa raznoraznih strana za promjenu klinike, ali..ja tom liječniku vjerujem i čovjek u svako doba zna, do najsitnijih detalja, kakva je situacija sa mnom. Kad sam bila na nenajavljenim konzultacijama 2 mjeseca nakon vanmaternične, iz glave je pucao sve vrijednosti mojih beta i krvnih nalaza. Užasava me pomisao da moram nekome uopće ispričati cijelu zdravstvenu situaciju i priču sa trudnoćama ispočetka, a onda ponovo dobijem jednu od dvije reakcije - ajme, kud je baš k meni došla ili me pogledaju ko da mi je upravo izraslo još nekoliko glava pa bi me proučavali. Dakle, meni je najbitniji kriterij da liječniku vjerujem i da se osjećam sigurno, a do toga teško dolazim. Statistikama sam se davno prestala opterećivati, previše puta sam bila u manjem postotku pa ih ne smatram naročito primjenjivima na vlastiti slučaj. Očito je, kako stvari stoje, da ćemo i mi morati potražiti sreću negdje izvan Hrvatske, a osim financijske prepreke, čini mi se da me još više užasava taj problem povjerenja..

[rozalija]

Kao što je wewa napisala u svom postu, gdje god da krenemo izvan BiH (u kojoj je stanje po pitanju MPO samo živa katastrofa) svugdje smo stranci i moramo plaćati svaki postupak, tako smo se i mi odlučili otisnuti u Hrvatsku. Izbor je bio CITO klinika u Splitu u kojoj smo odradili par inseminacija, 1 ICSI i dva FET-a i ni u jednom slučaju nije došlo do trudnoće. Izbor je pao na dr. Šparca, za kojeg je Pinky napisala da se dogodio klik. Tako je bilo i sa nama, doktor je jedan stvarno divan čovjek, tih karakter koji je se i meni i MM odmah svidio, sve riječi hvale imamo za njega. Bodrio nas je u našoj borbi i pružao nam veliku potporu, ali izgleda da je neko gore ipak odlučio da budu neuspijesi.
I naravno osoblje klinike tri prekrasne medicinske sestre i biolog i za njih imam samo riječi hvale. (posebno za sestru Mirjanu).
Na red nismo puno čekali, ako su nalazi ok, dogovorimo se sa doktorom i odmah upadamo, bez iakkvog čekanja. Za cijene mogu napisati da su iste približno kao i u drugim privatnim klinikama u Hrvatskoj pa čak i približno iste kao cijene za postupak ICSI koji bi mi plaćali da smo odobrali Vuk Vrhovec.
Izbor za CITO nam je bio prvenstveno radi blizine te klinike jer smo trebali putovati samo dva sata do Splita a u vrijeme folikometrija uvijek bih mogla dogovoriti sa doktorom da se odrade u vrijeme da ne trpi ni moj posao kao ni cijeli postupak. (ukoliko bi doktor radio ujutro onda bi folikometrija većinom bila oko 1 tada bih se ja malo prijavila na posao i s obzirom da je moja šefica bila upoznata sa svime, uvijek bi me pustila ranije da idem a kada bi doktor radio poslijepodne onda bi folikomterije bile oko 19 i 30 pa sam tada bez problema mogla stići i na posao i do CITA).

Ali ipak na kraju odlučili smo malo promijeniti kliniku, prijavili se za Maribor i pokušati s postupkom kod njih. Iako je sada druga klinika u igri, mogu samo sa ocijenom 5+ ocijeniti CITO, njihovo osoblje i dr. Šparca.

[sretna35]

prema preporuci mnogih prijatelja i primarnog ginekologa odlučila sam se za VV

desio se već opisani klik s doktorom i nikada nisam požalila zbog izbora

nakon niza neuspješnih transfera odlučila se za Maribor zbog dobrih iskustava iznesenih na forumu i statistike koju sam pronašla na njihovim web stranicama, u Mariboru doživjela fijasko i vratila se na VV

vrlo brzo nakon toga ostala u drugom stanju

prednosti VV-a: mogućnost brzog cirkuliranja u postupcima obzirom na godine, osjećaj prihvaćenosti kao da sam kod kuće, blizina kuće i posla - za vrijeme stimulacija i folikulometrija nisam trebala uzimati bolovanje, fleksiblnost liječnika u pojedinim situacijama

[ZO]

s obzirom da sam ja pomalo netipičan slučaj sa dosta spontanih pobačaja i do sada relativno lakim samim zatrudnjivanjem moj je kriterij prvenstveno bila ta što sam istražujući moguće uzroke mojih spontanih naišla na određene terapije koje bi mi možda mogle pomoći da iznesem trudnoću... saznala sam koja klinika što preferira, što daju u postupcima - mislim na dodatne terapije i s obzirom da sam za svog doktora saznala da je otvoren za malo širi spektar mogućih terapija jednostavno sam ciljano zbog toga krenula ovdje gdje jesam...možda malo smiješno, ali nisam reprezentativan uzorak jer me dodatno muči još jedna strana priče...

[amyx]

Meni je soc. ginekologica preporučila VV, s napomenom da su velike gužve jer je onda radio samo dr L. No dok sam se ja smislila doć gore već je radio i dr A. Rekla sam sestrama da bi voljela kod dr L a one su mi rekle da mi je bolje kod A jer je manja gužva i prije ću doći na red. I tako sam ja pristala jer sam pomislila da ako je učio od dr L mora biti dobar. I završila sam kod dr A. Danas nakon tri godine odlazaka gore mogu reći da sam sretna i zadovoljna što sam tamo i što sam kod dr A jer se isto kao što je rekla taya dogodio klik i osjećam se tamo kao kod kuće a kad razgovaram sa dr imam osjećaj da razgovaram s frendom a ne sa dr.
Nadam se da će ovaj bolestan zakon pasti i da neću morati mjenjati kliniku ni dr jer sam tu stvarno zadovoljna

[Biene]

Prije par godina bio je na Rodi topic "Babyboom na VV". Ja sam tada bila kod jednog privatnog gin. i probali smo nekoliko puta s ciljanim odnosima (klomifen), pošto se to nije pokazalo uspješnim, zbog ovog topica, ja sam se odlučila za VV. Prije odlaska na VV odradila sam HSG na Merkuru gdje mi je jedna cimerica koja je čuvala trudnoću ostvarenu na VV ispriča realnu situaciju s VV: odlični stručnjaci, ogromne gužve, budi strpljiva. Moj soc. dr kad mi je pisao uputnicu za MPO potvrdio je da je VV odličan izbor.
Znači mene je usmjerila Roda, usmena predaja i soc. gin.
Prednosti: dr.A- ulijeva puno povjerenje kao stručnjak, pristupačan, odličan psiholog; sestre ; stručan biolog
Nedostaci:gužva (ali ja sam strpljiva), puno godišnjeg (grize me savjest što to navodim pod nedostatke, jer je taj godišnji apsolutno zaslužen, no s pozicije pacijenta to je otežavajuća okolnost) i nedovoljna komunikacija s biologom.
Ako će me novi zakon otjerati van Hr. važan mi je liječnički tim, njihova stručnost, ali i pristupačnost.

[pak]

Meni je soc. ginekologica dala brojeve od VV i S.D. i rekla da mi ne preporučuje Rijeku,kada sam malo proguglala i shvatila da su na VV i SD gužve a i kolegica mi je bila super zadovoljna Rijekom i dr.Vlastelićem iako nisu uspijeli, odlučila sam se nazvat pa vidjeti,na konzultacije smo došli na red u roku 2 tjedna i prvi razgovor je prošao super,desio se onaj klik MM i ja smo odlučili probati kod njih,ono što mi se svidjelo kod dr. je da me prokužio nikakve lažne nade nije davao,mladi ste i šanse su vam dobre je sve šta je rekao,to mi je bilo dovoljno,plus nezanemarivo najbliža klinika što je jako bitno, odradili smo tri stimulirana i jedan prirodnjak bez uspijeha,kako u zadnjem postupku kod MM nisu našli plivača ništa od transfera,ostali smo paf i po preporuci prijatelja otišli u IVF kliniku odmah nakon postupka di su našli puno plivača i zamrznuli za nedaj bože. Naravno da nas je to diglo i odmah smo zakazali postupak kod njih,uvijeti naspram Ri su nebo i zemlja ali se nije desio onaj klik i kroz cijeli postupak smo prošli nekako malodušno.Nakon još jednog neuspijeha vratili smo se u Ri gdje su nas uputili na VV na obradu, tamo smo dobili najgore nalaze MM i najkrači boravak u ordinaciji s doktorom što me je uvjerilo da se tamo ne vračam.
Moj odabir je Ri u Hrv.kod mene nema materijala za zamrzavanje pa mi krio. nije kriterij za odabir,tamo se osiječam ko doma,cijelo osoblje je ok i maksimalno angažirano bar sam ja takav dojam stekla,a to mi je jako bitno,sada smo zbog novog zakona(jer nada da možda dobijemo više od 3 j.s. uvijek postoji) u razmatranju MPO centara van RH a tu nažalost največu ulogu ima cijena i blizina centra.

[andrejaaa]

U vrijeme kad smo mi kretali u MPO na VV se razbolio dr Jukić pa smo zbog manjih gužvi odabrali Petrovu i na preporuku smo došli kod mog tadašjeg dr s kojim mi je trebalo nekih godinu i pol za taj " klik" (iako se ni tada nije u potpunosti dogodio.
Nakon tri godine liječenja u Petrovoj bili smo očajni jer se nije ništa događalo,stalno neka čekanja i svega 2 IVF-a i po preporuci mog soc.ginekologa i na osnovu iskustva cura s foruma odlučujemo se za VV i drA.
S njim je odmah bio taj "klik",ali sam ipak s vremenom postajala nezadovoljna s malom količinom informacija koje sam dobivala iz laboratorija.
Zbog zakona o kojem se već naveliko pričalo, a i želje da probam nešto drugo odlučujem se za dr R iz Vilija. Odlučila sam se za njih jer sam znala da imaju individualni pristup i da je dr spreman uvesti neke novitete u postupak,pozabaviti se i imunologijom i sl i povrh svega što ga smatram velikim stručnjakom i potpuno mu vjerujem.

[BHany]

A u vrijeme kad smo mi kretali na MPO -2001. - bilo je poprilično malo informacija...nitko u našoj okolini nije pričao o tome, a na netu su uglavnom bile na engleskom. Moj socijalni ginekolog mi je rekao da sama izaberem kliniku, da on ne zna koga bi mi preporučio što se tiče uspješnosti, jedino me može uputiti na nekoga u Petrovoj jer je tamo specijalizirao i jer su neke njegove pacijentice išle tamo i imale uspjeha, ali to neka bude moja odluka, rekao je.
Dvije moje prijateljice - liječnice (niti jedna ginekologica), preporučile su VV jer su se kroz svoj rad i edukaciju susretale s tom bolnicom, a i "čule su da imaju najbolje rezultate". Dakle nikakva službena statistika...niti sam ja jadna, izgubljena, bez pristupa informacijama, bez ikoga tko bi o tome otvoreno govorio, znala bilo što o tome, a ponajmanje o služnemim statistikama.
Dakle te dvije moje prijateljice su preporučile - jedna dr. Cvitkovića kao najboljeg liječnika koji hendla mušku neplodnost tada u hr, a druga dr. Jukića. Došla sam do brojeva i nazvala. Dogovorili smo se da isti dan doputujemo za prvi pregled i kod jednog i kod drugog, tj. dr. Jukić je izašao u susret s terminom...S njim se i dogodio klik na jednoj posebnoj valnoj duljini - tko god je bio kod njega znat će o čemu govorim. S dr. Cvitkovićem nije, ali sam to prihvatila jer sam vrlo brzo postala svjesna da je on odličan stručnjak, a da je naše druženje s njim ipak kratkotrajnijeg vijeka. Klik se dogodio i s klinikom, sa sestrama, s labaratorijem... Bila sam zadovoljna, vjerovala sam im, nisam puno stvari znala i nisam puno ni pitala... Nakon nekoliko postupaka dogodila se trudnoća...ostali su smrzlići. Nakon nekog vremena otišli smo po njih...naravno na VV. Dr. Jukića više nije bilo, dio tima se promijenio, radio je samo dr. Lučinger. Kako sam u međuvremenu dok sam dolazila kod dr. Jukića, stekla super dojam o dr. L., bilo mi je drago kad me preuzeo.
Nisam razmišljala o prelasku na drugu kliniku, bar ne državnu...na VV-u se osjećam kao doma i to mi je jako važno - naravno uz činjenicu da nisam izgubila povjerenje u nikoga od njih niti sam imala loša iskustva.

Danas, u svjetlu velikih gužvi, novog Zakona, mojih godina, mogla bih razmišljati samo o odlasku u Maribor kao alternativi... jer danas, puno informiranija, temeljem svih vaših iskustava - dakle ponovo temeljem preporuka, samo su ovoga puta to one forumske - Maribor mi je ostavio najbolji dojam i ulio najviše povjerenja. Dakle, ako uspijem zatvoriti financijsku i organizacijsku konstrukciju (uzmite u obzir da imam jedno dijete čije materijalne i emocionalne potrebe ne smijem zanemariti i ne smijem se svim sredstvima posvetiti dolasku do drugog djeteta), kad već plaćam izabrat ću maribor. Obzirom da moram doputovati i u zagreb i svaki put uzimati slobodan dan...niti organizacijski mi ništa ne znači izbor klinike u zagrebu u odnosu na maribor.

Da sumiram...ja sam birala/biram po "rekla/kazala", svom vlastitom feelingu, kliku koji se dogodio - nisam tip koji je proučio sve ulazne i izlazne podatke.

[bublica3]

Moj prvi IVF desio se u Petrovoj bolnici. Ja sam odmah htjela u Cito polikliniku zbog blizine i povjerenja u mog dugogodišnjeg ginekologa Dr.Poljaka. Onda je jedna moja poznanica ishvalila Dr.Šimunića u Zg pa sam otišla na razgovor kod njega u IVF polikliniku. Na što me Dr. Š poslao u Petrovu. Kao imam pravo na 3 pokušaja pa da to iskoristim. To me jako iznenadilo ali prihvatila sam ideju i odlučila se za Petrovu. Ali Dr. Š nisam vidila osim na folikumetrijama. Na tranferu i punkciji su bili drugi Dr. Poslije cijele ove priče s Dr.Š ne vjerujem da bi opet otišla tamo. Mislim da je bolja opcija privatna klinika iz puno razloga, ali problem su novci :/
Nakon neuspjeha 1 IVF-a i 1 FET-a odlučila sam se za Cito i Poljaka, ali zakoooon mi je zakomplicirao stvari pa ću se prijavit u MB.
I nadam se

[Dodirko]

Odlična tema! Nisam odabrala sama, već me je poslao doktor koji mi je operirao endometriozu s obrazloženjem da sam "teži" slučaj (već granične godine), a da je dr. L. po tom pitanju najbolji kod nas.
Nisam se razočarala: brzo smo došli na red (ustupak zbog godina) i od posla mi je autom 10 minuta, a sve sam obavljala ujutro do 8 pa nisam morala izostajati s posla.
Što dalje? Izvan RH nema smisla jer na stimulaciju ne reagiram, jedna jajna stanica maksimalno, dakle dolaze u obzir samo prirodnjaci, a zbog tog se ne isplati vani. Zasad ostajem pri VV (eventualno bih promjene radi, i zbog toga što su novi i manje su gužve, probala u Vinogradskoj.
U obzir ne dolazi Petrova (nikako), a SD ne jer mi je na drugom kraju grada, a čini mi se da nema prednosti u odnosu na VV.
Od privatnih Vili da, IVF ne (čisto subjektivna simpatija prema jednom i antipatija prema drugom).
Osim toga, kada sam krenula u MPO na netu je bila stranica doktori.net na kojoj sam pročitala mnogo hvalospjeva o VV i puno kritika na račun Petrove (mislim da te stranice više nema).

X
Ovo mogu 100% potpisati.

[Deja2]

Konačno uhvatih malo pristojnog vremena, pa evo i mojih razloga.
MM i ja smo krenuli 2002. ozbiljnije u cijelu priču, iako je praktički prošlo 3 godine do prvog postupka 2005. Od tada sam pacijent kod prof.Latin u Viliju, koja je, uz ekipu, 2 godine popravljala moj PAPA nalaz (imala sam i CIN III) i moram priznati da je sve što smo radili definitivno urodilo plodom, jer od tada moj papa test je super, a bome i mikrobiološki sve 5!

Prof.Latin me usmjerila na SD, prije toga sam i kod dr.Šparca (koji je još radio dio vremena kod nje) napravila uzv pregled ( tada je još potraga za septumom bila in). Tako da sam na preporuku stručnjaka, uopće i ne razmišljajući o drugim opcijama krenula na SD.
Od 2005. do 2008. sam na SD. Prvi postupak rezultirao trudnoćom (koja je završila missed ab koji smo vidjeli u 12.tjednu), nakon toga zbilja more postupaka bez uspjeha.

SD je tada bila dobra opcija, nije bilo gužve kao na VV, meni blizu kuće, tako da nisam gubila puno vremena, prostor za MPO zauzimao je gotovo cijeli kat, sa 2 apartmana u kojem se ležalo nakon postupaka i dr.Bauman i dr.Ujević koji je tada uskakao za punkcije i ET- blažena vremena.

Ono što vidim i sada dr.B je vrlo brižan doktor, što si dulje u postupcima i što je cijela priča kompliciranija i on si da više truda. Kako smo mi jedino kandidati za ICSI, a i manje- više za prirodnjake, super mi je bilo i to da si biologica da truda, jer joj ICSI stvarno oduzme dosta vremena i da smo mi do 2007 svaki puta došli do ET. Jako su mi dragi i imam osjećaj da su im uvjeti bolji i da i oni mogu raditi mirnije i u normalnom prostoru, da bih ja još bila gore.

Eh, onda naravno kako je to u zdravstvu, a i nešto zbog preuređenja bolnice, smanjili su prostor za MPO, pomalo je kaotično, osjećam se pomalo neugodno i nije mi više dobar feeling, trčanje do garderobe i natrag, ne da ne dolazim do ET, više uopće nema niti punkcije, jer svaki puta prije dođe do ovulacije, meni vrijeme ipak prolazi i nakon što sam obavila zadnji ET u negdje krajem 2007 u malom laboratoriju u kojem bi ipak trebalo biti intimnije,uz 2 biologice, 1 tehničarku, 2 sestre i 2 doktora,odlučili smo ipak promijeniti kliniku.

Kako mi je zbog posla teško ujutro tempirati folikulometrije, IVF poliklinika, u kojoj sam mogla dolaziti i poslije podne mi je savršeno odgovarala. Cure s kojima sam u kontaktu znaju da sam dosta leteća što se tiče pola, pa nije uvijek to lako uskladiti s državnom klinikom.
I ono što mi je bila neka nit vodilja, njihov dobar laboratorij.
Od tada 6-7 postupaka u prirodnom ciklusu i isto toliko ET (6 st- 8st).
Osjećaj mira koji sam dobila prelaskom u IVF polikliniku je velik, malo odležim nakon punkcije(iako se uvijek prva ustajem- osjećaj sa SD, da nekom ne uzimam njegovo vrijeme 8) ) i vratila sam se do stanja u kojem dolazim do ET. Valjda će i statistika jednom biti i na mojoj strani...
U svakom slučaju dobar osjećaj u IVF-u.Mir.

E, da, ono što mi je bilo koma uvijek u Viliju, osjećaj da moraš sestrama istrgati račun iz ruke, jer ti ga samostalno nikad ne daju nakon pretrage ili pregleda i nemogućnost plaćanja karticom. U današnje vrijeme, nekak mi je to baš ljigavo, 'ajde dobro 2002. možda i nisu imali mogućnosti za uvođenje svih kartica, ali danas...

U međuvremenu sam obavila još i samostalno dosta pretraga, konzultacije kod dr.Radončića, dosta i naučila, a je li bi napravila isti izbor opet, hm, nemam pojma.

Super su mi cure koje imaju jasnu viziju što i kako i voljela bih da to pređe i na mene ,no ono što mi je isto tako jasno, klinika koja ti je pomogla da dođeš do djeteta za svakoga je najbolja.

Kako dalje, vidjet ćemo. Kao optimalni kandidat za prirodne cikluse, nisam za neki odlazak van, iako mislim da bismo se možda trebali prijaviti za Mb, čisto da si ne predbacujemo da nismo sve probali...