danas sam se malo smirila. kako smo počeli? jednostavno sam se ujutro probudila i rekla sebi ajmo danas probat ne nudit siku. ako baš bude plakala dat ću joj, nipošto je neću pustit da plače za sikom. i tako je krenulo. išli smo u dugu šetnju, došli doma, napunili kadicu vodom i kupali se na balkonu i nakon toga spavanac. naravno, tu sam mislila da će ulijedit drama, al iznenađujuće, malo je čohala sike (koje su bile pokrivene flasterima), bunila se kao da nešto traži a ne može da nađe. ali nije plakala. i nije gnjurila glavu u sike. pripremila sam i bočicu s vodom (iako ona nikad ne pije na bočicu, niti dudu), popila je čak pune dvi bočice. malo čohala sike (flastere) i zaspala je. tokom dana je također gurla rukice u majicu ali nije tražila sikit. zapravo, kad bolje razmislim, ja bi joj prije vadila siku svaki put kad bi ih ona čohala jer sam mislila da bi ona sikila. al očito je njoj zanimljivije samo diranje.
navečer, kako sam napisala u prvom postu, zaspala je također bez sike, uz isti postupak kao i popodnevno spavanje.
ali...
sinoć sam se slomila, nisam mogla spavati, bilo mi je žao i stalno mi je bila scena u glavi kako ona guta mlijeko, kako mljacka, ugnjuri se kao da skriva dijamante... a sike tvrde, pune, žao mi mlijeka i uđem ja u njenu sobu, iako je spavala, okrenem je prema siki a ona jadna kad je počela nije stajala, čak su joj obe sike bile previše jer je stvarno bilo puno mlijeka u sikama. i zanimljivo, spavala je do jutra. a ja sam svako pola sata išla gledat jel sve u redu. jer ovo je prva noć koju je prespavala.
i danas smo ponovili sve ispočetka, bez sike. i nije uopće tražila. al ja se svejedno planiram prokrijumčarit u njenu sobu oko ponoći i zasladit joj snove maminim mlijekom.
jedva čekam...