Moj je dojam da sve jako puno ovisi o tome na koji se način s djecom radi. Ne znam kako vrtićke jezične grupe funkcioniraju i koliko i kako im tete pričaju, ali bila sam na Helen Doron satovima (3-godišnjaci) i na satovima talijanskog gdje su bila nešto starija djeca (4 - 6 godina). Na H. Doron se 45 minuta, jednom tjedno, isključivo priča engleski, potiče se i roditelje da se djeci u vrijeme sata ne obraćaju na hrvatskom jeziku. Na satu talijanskog često se dogodilo da bi i više od pola sata pričalo na hrvatskom jeziku, odslušala bi se koja talijanska pjesmica i par pojmova bi bilo na talijanskom jeziku. Satovi su 2 x tjedno. E pa, ovi mlađi puno bolje pričaju i razumiju engleski, nego što ovi stariji barataju talijanskim jezikom.
Sigurno nije svejedno tko i kako radi. Mislim, ja se bebi povremeno na njemackom obracam i citam mu i pjevam na engleskom i njemackom, ali uopce nemam neka ocekivanja. On rado slusa price na sva tri jezika, al sta on zna sto su jaje i koka s 9,5 mjeseci
Ja se samo nadam da ga necu previse zbuniti, sto Peterlin kaze. Trenutno na "naredbu" zna sto je NE, DAJ MI, i GDJE JE ZEKO, GICA i sl., za ostalo nisam sigurna. Ubaci kockicu u rupu, casicu u casicu, al mislim da tu verbalna komunikacija ne igra ulogu.
Ja se trudim najbolje sto znam, al naravno da grijesim. Poslije cu dobiti racun
Zapravo sam htjela reci da sto se tice ucenja, vjerojatno se i doma moze nekim danom govoriti strani jezik s tako malom djecom. Jedino sto tu nedostaje socijalizacija. A to se mozda moze za manje para.
Christine, pogledaj malo temu o bilingvalnoj djeci. Kad sam mi počeli s dva jezika pričati u kući naišla sam na podatak da se roditelj treba obraćati djetetu uvijek na istom jeziku. Forumašica Kaae je napisala da se od te teorije odustalo, ali da ja tu sad ne parafraziram i napišem nešto krivo, baci pogled pa vidi što ti se čini pravi smjer za vas. Ja sam se držala te teorije jer druge tada nije bilo ili je ja nisam našla (uvijek se djetetu obraćam na stranom jeziku) i nemamo nikakvih problema, nikad ne miješa jezike u rečenici, zna kome se obraća na koji jezik i zaista sam i više nego ugodno iznenađena kako je sve ispalo jer ustvari nije bilo planirano da ću joj pričati na strnaom jeziku. Ne zanosim se da možda u nekom trenutku nećemo imati problema vezanih uz rano učenje jezika, ali nije to ništa posebno i drugačije od bilo kojeg izbora kojeg napravimo tijekom odrastanja djece pa se ne pokaže najsretnijim rješenjem u konačnici.
Pa probajte - svi koji ste za to zainteresirani...samo nemojte očekivati čuda.
Dok su djeca mala, dobro je vrijeme za istraživanje njihovih interesa. Netko će se zalijepiti za sport, netko za ovaj ili onaj strani jezik, netko voli glumiti....
Do drugog-trećeg razreda osnovne škole stigne se svašta isprobati.
Moj mlađi je vješt s jezicima (njemačke i engleske filmove i serije od malena prati bez čitanja titla), ali ono što pamti od ranog učenja su pjesmice. Neki dan mu je pao na pamet Der Struwwelpeter, pa smo se smijali...Za starijeg sam već napisala, taj je umjesto na rano učenje stranog jezika išao u Suvag od treće do jedanaeste godine na učenje i poboljšavanje hrvatskog jezika, ali to je druga priča.
Moji su još isprobali kvartovski dječji zbor (nismo se dugo zadržali), prerasli gimnastiku u Sokolu, prerasli dječju atletiku (Ulix je to držao u njihovoj osnovnoj školi), sudjelovali preko volje na brojnim likovnim i inim radionicama jer sam ih ja naganjala, a nije ih zanimalo. Strani jezik - moj mlađi je išao u englesku grupu (cjelodnevni program, minimalno 4 sata dnevno na stranom jeziku) ali nažalost, čujem da to više ne nude u našem vrtiću.
Inače, od svega navedenog mojima je najviše odgovarala glazbena škola. Uredno su je završili i nisu htjeli u srednju. Pa dobro.... Još je mlađi išao na dramske radionice.
Ima svega. Tko ima vremena i para - to je dobar način za istraživanje dječjih interesa.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.07.2016. at 11:19
Odgovori s citatom
