Mi nismo bili baš u takvoj situaciji da gladujemo, na čemu sam iskreno zahvalna jednoj osobi sad već pokojnoj (mužev nonićsorciere prvotno napisa
koji je s nama dijelio svoju penziju ako je zatrebalo). Tada smo zagrabili u džepove koje inače ne diramo. I bome nisam imala da si čarape kupim (ne posuđujem ako ne moram) i bilo je svakako... ali za djecu je bilo. I opet bi bilo.