Najprije

Svjesna si (to si i napisala) da Marku baš ništa neće faliti. E sad... cijeli naš doživljaj stvarnosti ovisi o filmu u kojem se trenutno nalazimo, pa se probaj uživjeti u što pozitivniji film tog odvajanja.

Ponavljaj si da je to odlična prilika za Marka da bude više s tatom, da se još mrvicu osamostali, da dobije dodatno samopouzdanje zbog spoznaje da neke stvari može i zna sam.

Nemoj mu isfuravati negativne brije poput "nije fer, idemo zvati ravnatelja", nego mu objasni da ti je žao što ćete biti odvojeni, ali će on zato... i nabroji neke dobre stvari koje će raditi s tatom i bakom (možda ne bi bilo loše da se unaprijed dogovorite za neko kino, muzej, slatkač...).

A što se tiče sebe, probaj iz tog putovanja izvući najviše i najbolje što možeš. Znam da s hrpom klinaca i nema nekog opuštanja ili odmora, ali probaj se veseliti novim krajolicima, mogućnosti da ćeš povremeno popiti kavu na nekoj sunčanoj terasi, udišući miris mora, da ćeš se maknuti iz svakodnevice... Kužiš me.