Aaaaaaa blago ti se što ideš! (dobro, zamišljam taj doživljaj bez hrpe balavurdije....ali opet...)
Imam osjećaj da se svega s tog puta mogu sjetiti (to je samo osjećaj, realnost je da se ne mogu dosta toga, jer je ostalo u magli već tad) a bio je prije 14 godina.
Mare, daj nemoj da ti taj osjećaj jake privrženosti Marku uništi sve lijepo što ćeš vidjeti i doživjeti.
Nije se lako odvojiti i otići tako daleko, ali odluči da će ti to biti prekrasno putovanje u kojem ćeš uživati svake sekunde. A kad te spopadne tuga, reci joj da preseli na tuđe rame jer si ti odlučila uživati i donijeti sinu pregršt lijepih dojmova.

Ja se veselim zbog tvog puta i nadam se da će bar malo te vibre prijeći na tebe.
A Marko...vjeruj ništa spektakularno neće usvojiti i napraviti u tih devet dana, a što neće ponoviti i kad ti dođeš.
Meni povremena odvajanja od Frana donose neki posebni pogled na njega kad se opet nađemo i baš uživam u tom osjećaju.
Uživaj, Mare uživaj!