 |
|||
PATCHWORK FAMILY ili tvoje dijete, moje dijete i nase dijete
mi smo jedna takva obitelj. i dobro nam je, volimo se, cuvamo se, ODGAJAMO se (uf uf uf), svadjamo se i sretni smo (mm i ja) da smo od rasula ponovo napravili nesto sto funkcionira....sve sto dalje bolje.
i koliko vas ima jos? ne poznam nikoga tko je u istoj situaciji, a bas mi se neki put prica o tome.
cure pisite
Ja nisam ali imam bliske ljude koji imaju takvu obitelj. Neke funkcioniraju odlično a neke su same sebi stvorile rasulo. Koliko sam skužila, najveće pogreške se rade kad onaj koji nije pravi roditelj pokušava izigravati pravoga pa se dijete počne buniti. Valjda treba poštovati činjenicu tko je kome što. Mislim da su to jako delikatni odnosi koji mogu savršeno funkcionirati ako se ne prijeđe nekakva granica. Pogotovo ako su u čitavoj priči prisutni i roditelji koji ne žive s djetetom, znači ako sudjeluju u odgoju.
Ja upravo imam takvu famlijiu, ali tek smo na početku. MM ima jednog klinca, ja imam dva i zajednička beba je na putu. Moji klinci ga obožavaju i on jako voli njih, postoji red i disciplina koju on traži i klinci ga slušaju jer im s druge strane daje veliku podrškuJa s njegovim klincem nemam još puno kontakta, ali budući da je on stariji, odnosim se prema njemu ful kao prijateljica i zna da može računati na mene što god da treba. Svi jedva čekaju seku :D
mi smo takva obitelj, ali napola
ja imam sina iz veze prije mm i imamo zajedno još jednog.
ALI mm se u našem životu pojavio kad je T imao godinu i pol i on je mm-a prihvatio kao svog tatu.
i to funkcionira, pogotovo zato što s biološkim ocem nema nikakvog kontakta već 5,5 godina, a ni prije nisu imali neki kontakt.
T zna da ima još jednog oca, ali za njega ni ne pita, a kad smo mu to rekli(za drugog), on je sam rekao "ako on ne pita i ne brine za mene, neću ni ja za njega. ja imam tatu, meni je B tata, tu u srcu".
uglavnom, ja sam dala slobodne ruke mm-u što se tiče odgoja i autoriteta i nitko ko nas ne poznaje ne bi rekao da mu nije pravi tata.
a dečki moji se obožavaju i silno si žele jednu seku....
možda bi ovdje bio kompetentbiji mm za iznošenje iskustava, ali ovo je moje viđenje stvari...
imam u obitelji taj slučaj, moj barba se ženio treći put
on ima sina od 22 god. i kćer od 33 god.
ona ima sina od 23 god.
zajedno imaju sina od 5 god.
divno
najmanji je ljubimac svih
nadam se, ovako potiho, da je i moja sestra na takvom putu...ima sina od 7 god., on ima kćer od 10 god. i vole se jako
a ja se nadam..... 8)
Imam u siroj obitelji vrlo kompliciran slucaj, koji se nakon svih pocetnih peripetija solidno razvija.
Moze se to sve urediti ukoliko su ljudi voljni.
imam napola takav slucaj kod kuce, moj muz ima sina od prije...
a inace imam u okolini hrpu takvih slucajeva, moja tvoja nasa djeca, vise takvih slucajeva nego ne takvih, i svaka obitelj ima razlicitih rjesenja, negdje funkcionira bolje a negdje losije, i nema recepta za rjesenje, osim da odrasli moraju zeljeti da funkcionira, i potruditi se da funkcionira...
volja ljubav i tolerancija riesava vecinu problema
mi smo se upoznali kad je ami imala 2.5 godina, a milo 7. ni mm, ni ja nismo htjeli biti supstitucija za onog roditelja kojeg "nema" , tj. ja nisam htjela zamjeniti milanovu mamu, niti mm aminog tatu, jer su, hvala Bogu, jos uvijek zivi. i to je bila ispravna odluka. djeci je u svakom trenutku omogucen kontakt sa drugim roditeljem. na pocetku je to bilo tesko svima, ali kad smo vidjeli koliko to klincima znaci, nekako smo pregrmili te prepreke. prije ca. godinu i pol, milo je dosao k meni i pitao me da li bi ja sa njegovom mamom otisla na kavu. ja sam mislila da cu se onesvjestit! najprije sam mislila da je ona to trazila, ali ne, bila je to izricito milanova zelja. zvala sam je, dogovorila kavu i otisla. od tada cesto pricamo, razgovaramo o milanu, a kad se vidimo cak se i zagrlimo. znam da ce to puno njima biti cudno, ali na kraju krajeva, odgajamo isto dijete, zelimo mu najbolje i kad vidim koliko ga veseli da njegova mama i ja imamo ok odnos, sve mi je nekako lakse.
od ami tata sad isto ima dobar kontakt sa ami. puno se trudi. kad dovede malu kuci, udje u kucu, popije nesto. prije je bilo uvijek "primopredaja" djeteta na nekom parkingu, jednom cak kraj naplatnih kucica. ami je bila sva u komi nakon toga, bas je bila zbunjena, puno je plakala i nista joj nije bilo jasno. nakon nekog vremena pocela je inzistirati na tome da ja dodjem kod njega kuci da mi pokaze svoje igracke, pa tako joj je bilo i normalno da mu i ona u nasoj kuci pokaze svoju sobu i igracke. vidim da je puno bolje i puno se lakse pozdravi od njega na taj nacin nego da je ostavi "negdje" na putu.
uglavnom, ucimo ih da su braca, da se vole i da ih mi volimo. milan mene jos nije nikamo svrstao, tj. nisam mu ni mama, ni prijateljica, ni NEprijatljica.....nemam jos ulogu, a ami za mm kaze da joj je "malo tata", a njezin tata (kojeg zove po imenu), joj je "puno tata".
joj koja zbrka....
lillifee
Bravo za tebe i mame i tate koje su razumni i toliko dobri jer tako djeca najmanje pate.
Moj BM se još nije nikad sreo s MM, a BŽ od MM "malom" priča razne gluposti, prva stvar kad je saznala za nas je bila da je malom rekla da sad može zaboraviti tatu, da ga više neće voljeti niti uzimati k sebi jer bude sad imao novu obitelj. Dijete je bilo prestravljeno, ali smo mu objasnili da to nije tako i da oboje želimo da bude čim više s nama i sa svojom malom sekom. Inače, spremamo se graditi kuću i rekli smo mu da će imati samo svoju veliku sobu sa radnim stolom, krevetom, tamo će MM staviti svoj komp pa ju može koristit kao radnu, a kad njegov mali dođe k nama ima samo svoju sobu. Uglavnom, sve dalje klincu smo pokazali koliko nam je važan i da neće ništa izgubiti nego će dobiti još jednu odraslu prijateljicu, dva mala prijatelja za igru i svoju vlastitu seku, koju može maziti i paziti i učiti je i biti joj veliki braco :D
ja sam produkt jedne takve obitelji., mama imala jedno dijete, tata dva, a ja sam njihovo zajednicko
na putu sam da mozda i ja osnujem jednu takvu istu obitelj... imam jednog covjeka koji iz prvog braka ima dvoje djece, ja imam jednog, a kako smo oboje jos mladi i zelimo imati jos djece., mozda tako i bude
Kolegica je iz takve obitelji.
Vjenčali se muškarac i žena. Svako s jednim djetetom iz prvog braka. To dvoje djece je zajedno raslo, igralo se išlo u školu i toliko su se zavoljeli da su se vjenčali. Sada imaju i svoju djecu i svi složno žive u jednoj kući.
Zvuči kao incest a ustvari nije. Svejedno, malo čudnoNetkoMiOteoNick prvotno napisa
sve ovosi o ljudima.
ja imam kompliciran slučaj "polupačvorka", koji nije baš dobro ispao.
nova žena brzo nakon što je zatrudnila postala je bivša. dječak koji je bio plod te veze nikada nije postao stvarni član obitelji, jer njegova mama ne može oprostitit njegovom tati.
nasa "olakotna okolnost" bila je ta da smo se upoznali kad smo vec bili single. znaci niti sam ja njemu unistila brak, niti on meni vezu. i oboje smo ostavljeni, pa nam je valjda bilo lakse, kao i djeci. ja sam imala 1001 razlog da se ljutim na tatu moje kceri kao i na njegove, ali sam si uvijek ponavljala da kakvi su, takvi su i ipak su na neki nacin njezini i dok je mala ne smijem stajati na putu da izgrade neki odnos, a kasnije neka ona sama odluci sto ce. nije mi bilo uvijek lako sagledati cijelu stvar realno, nije ni danas, ali vidim da to njoj nesto znaci i da je cini sretnom. pa cak i ukoliko se neki put dogodi da je razocara necim, necu ga blatit, vec sam tu da je utjesim.
zvuci super, ali istina je ta da to cesto probija granice moje psihicke izdrzljivosti i unutarnje snaga.
lillifee znam da je teško, ali sve će ti se to jednog dana vratiti u obliku neizmjernog povjerenja i ljubavi
najgore je proslo :D
iridana
Evo mi smo primjer prave i sretne "PATCHWORK FAMILY"
moje, njegovo i naše dijete! Klinci se obožavaju svi međusobno a naši su i rekli kada se Jan rodio sada ćemo i mi biti brat i sestra preko Jana koji nas je sve povezao. Samo mi je žao da sin od muža nije češće sa nama već vikendom, ali zato uskoro gradimo kuću vrlo blizu gdje on stanuje tako da ćemo se viđati i preko tjedna.
Ja znam primjer jedne takve obitelji s kojom sam vrlo bliska. To je najfunkcionalnija obitelj koju znam, puna ljubavi, razumijevanja i najbliže savršenstvu
evo mene opet i to u dilemi, velikoj! mm i ja smo sa svojim bivsim partnerima (nakon svega) uspjeli izgradit stvarno dobar i fair odnos i to ISKLJUCIVO i SAMO radi djece i da bi njima zivot bio laksi, a zivot bez jednog roditelja sto bezbolniji.
sad smo se nasli u malo cudnoj situaciji, bivsa supruga moga muza se sa svojom obitelji odselila u drugi grad (ca 1500 km od mjesta gdje mi zivimo) i mm je bio vidjeti novi stan, skolu, upoznati nove prijatelje svoga sina iz prvog braka. za tog posjeta boravio je u stanu svoje BZ. meni je to ok, jer i otac moje kceri dolazi nama u kucu. e sad, uskoro mi (mm, ja, ami i ad) planiramo zajednicki posjet nasem dragom milu i dobili smo poziv od bivse zene i novog muza da tih par dana NARAVNO ( :? ) mozemo biti sa njima u stanu, jer mjesta ima dovoljno.
moji su osjcaji tu totalno zbrkani, kao uostalom i cijela situacija, ali milo zeli da budemo kod njih, pa ajde idemo jer to DJETETU puno znaci.
99% ljudi kojim to iz nekog razloga ispricamo smatraju nas freakovima, ludjacima, meni se iscudjavaju kako to mogu dozvolit. pa ja i sama vise ne zna sta da mislim.
cure moje drage, sto vi kazete na sve to skupa? kako bi vi rjesile taj problem?
uf, al stvarno je komplicirano, nadam se da mozete povezat konce, tko je kome sta u cijeloj toj prici.
tvoj muž ima ok odnos s bivšom ženom, a kakav ti odnos imaš s njom?
i s njenim mužem?
i kakav odnos tvoj muž ima s njenim mužem?
pohvalno je što želju djeteta stavljate prvu, ali ako ispadne da se vi odrasli ipak ne možete nositi jedni s drugima, onda bolje da odsjednete drugdje, da i djetetu ne prisjedne.
ako misliš da se u tih par dana sve može bezbolno odigrati, budite kod njih.
Ona vas je pozvala. Ako je tebi i tvom muzu to ok - prihvatite. Rekla si da ste vas dvije u korektnim odnosima, to je najvaznije. A selo i poznati neka se cude.
ma daj
pa odite
ja tu uopc ene vidim problem
vis ste obitelj i onis su
zasto ne biste mogli biti i prijatelji?
mene uzasno zivciraju ljudi koji ne vide dalje od nosa, hebes te sto pricaju gluposti - ak ti mislis da je to oke i da ces se tamo ugodno osjecati - odi
je ne kuzim jedno, velis da se "iscudjavaju kako to mogu dozvolit", a meni nije jasno kaj njima nije jasno
kaj ti to dozvoljavas?
dozvoljavas si da si normalna?
dozvoljavas da ti je zivot ugodan i lijep
kaj bi mozda trebala mrzit nejgovu BZ i njezinog muza i sve njihovo - onda bi po njima bila normalna???
ja se odlicno slazem s bivsom zenom svog bivseg muza
počelo je tako da nisam htjela da djeca ostanu bez polubrata samo zato sto sam se i ja rastala od njegovog tate
na kraju je ispalo da je zena skroz oke
da joj je novi muz super
da joj je dijete super
i svi smo sretni i veseli i druzimo se fakat jako puno i prilicno kvalitetno
a ti sto se iscudjavaju nad takvim odnosom, mislim manje bi se cudili da sam je npr. polila benzinom i zapalila
nama je dobro i svakako da ima onih koji misle da mi nismo normalni, al kaj nas briga za njih jer smo svi mi (ja, moja djeca, njezin sin, ona, njezin novi muz, njihova curica) u svojim zivotima, tim druzenjem, dobili jos jednu dimenziju
Ja nemam takvih iskustava, ali mi je strašno pohvalno kad se ljudi ponesu tako korektno i "odraslo" nakon rastave i kad misle prvo na dobrobit djece. Svaka čast, rijetko se tako nešto vidi, ali baš mi je drago da ipak postoji. Sretno!
[quote="Anemona"]Ja nemam takvih iskustava, ali mi je strašno pohvalno kad se ljudi ponesu tako korektno i "odraslo" nakon rastave i kad misle prvo na dobrobit djece. Svaka čast, rijetko se tako nešto vidi, ali baš mi je drago da ipak postoji. Sretno!
I ja tako mislim.
lillifee, ako se osjećaš ugodno u njihovom društvu, ne vidim zašto nebi otišla.
evo jos netko tko te smatra normalnom. dapace.
Xevo jos netko tko te smatra normalnom. dapace.
bas ste cool! u ovih par dana svega i svacega sam se naslusala. najtuznije od svega je to da ljudi koji me "okruzuju" ,rat medju bivsim supruznicima smatraju necim normalnim. ovaj odnos koji mi imamo sa nasim bivsim partnerima samo sto ne smatraju necim nemoralnim, kao da zivimo u nekoj komuni...
eto, mi odlucili, putujemo svi zajedno u posjet, boravit cemo u njihovom stanu, a pogodite tko se tome najvise veseli? djeca naravno. ami vec priprema pokloncice za svih. svi zajedno imamo 5 djece koji su priblizno istog uzrasta i njima je to baza.
doduse na put idemo tek za dva mjeseca, ali eto, ja htjela cut sta vi mislite. svakako cu vam pisat kako je sve proslo.
ajde ja kuzim ko je tu kome sta i kako
sta te briga sta ljudi kazu?? meni se to cini savrseno normalno.. pa necete valjda hotel placati a dosli ste djetetu u posjet??
nego, ne kuzim, zar se nije milo trebao preseliti k vama??
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom