čokolada prvotno napisa
A ja bogme na pdf Izazovi roditeljstva.Tema po ničemu ne pripada Filozofskom kutku, ali predstavlja veliki izazov za roditelje prilikom posjete doktoru.
 |
|||
|
|
|||
A ja bogme na pdf Izazovi roditeljstva.
Uopće ne govorim o iskazivanju žalosti / zabrinutosti i sl. Uostalom i tako ne očekujem od nikoga, posebno ne doktora ako dođem na hitnu da mi se cereka i valja viceve.
No da se jednom desilo na dođeš doktoru, a on/ona bezobrazan ili šutljiv (na to poludim, ono kad ga ispituješ, a on odgovara preko neke stvari), neugodan...
To je ono što si ne bi smio dozvoliti - ma kako bio bolestan, živćan, u gužvi i sl.
I zaista je više nego sramota kad se takvo ponašanje tolerira.
Ja kod doktora idem jer mi je stvarno hitno, uglavnom radi djeteta - ne da namjerno stvaram gužvu u čekaonici. I očekujem da se prema meni ponaša kulturno, da mi objasni što je i ne ispoljava svoju ljutnju što je, štajaznam potplaćen, bolestan, umoran i sl. Jer mu ja osobno za to nisam kriva.
ljudi bi trebali imati priliku iskoristiti bolovnje
ali nemaju tu priliku
nitko ne glumata nadljude jer žele, nego jer moraju
"privatnici" u primarnoj, u ugovoru koji potpisuju s HZZO, obvezuju se osigurati zamjenu za vrijeme GO i bolovanja
jer se ambulanta ne smije zatvoriti
ajde gdje je više liječnika u nekoj ambulanti pa oni uskoče kad se netko razboli
ili se mijenjaju za GO
jer kod nas je GO takav da je netko na GO, a drugi radi svoju i njegovu ambulantu
znači duple ambulante, po 70 ljudi dnevno
ogadi ti se godišnji
ali moja kolegica u mjestu udaljenom samo 5-6 km od Novog Vinodolskog već godinama nije bila na GO jer ne može nikoga dobiti tko bi joj došao bar 10 tak dana raditi
kad je bila na operaciji jedan dr u mirovini joj je izašao u susret pa joj je dolazio 3x tjedno po nekoliko sati
i vratila se raditi nakon 2 tj, još ni šavove nije bila izvadila
ne zato što želi
nego jer MORA
jedan kolega sad radi sa napuknutom zdjelicom (je dvoje različitih dr je u roku 2 dana slomilo zdjelice :/ )
jer ne može naći zamjenu
pričao mi jedan susjed kako je išao kod njega i kaže
"ajme kako on izgleda
pa kako da mu kažem da me boli kad njega boli više"
evo Davore to je naša realnost, pogotovo u malim mjestima
još u gradu nekako
ako se netko razboli mora ga netko pokriti
nekoliko puta mi se desilo da me u podne zovu da dr u smijeni popodne neće doć na delo i da ja moram produžiti na cjelodnevnu
i onda ajde organiziraj tko će paziti dijete popodne
sorite na OT
Mi smo u malom mjestu i dr. unaprijed obavijesti i stavi raspored njihovog 12 tjednog godišnjeg. Onda se recepti i uputnice planiraju unaprijed, a i redovna terapija i uputnice se mogu naručiti na mail ili telefonom, na preglede se isto tako naručujemo telefonom ili na mail, zar drugdje nije tako?
I dalje ostaje da jedan dr. onda pokriva 2 ambulante, ali nama je ljeto "izvanredno stanje" i toga se večina ljudi drži.
ma je gdje ima tko zamijeniti
ali gdje je samo 1 dr u ambulanti tko će ga mijenjati?
ili dr na moru
kakav godišnji ljeti
al sad sam fakat otišla totalno OT
žao mi je još jednom zbog lošeg iskustva
grubost i bezobrazluk su nedopustivi
ali nekad bi trebali oprostiti zdravstvenim djelatnicima ako se ne smiju od uha od uha
Dakle, nešto kao Alan Ford.
Nakon svega što pišeš jako sam sretan sa svojom obiteljskom liječnicom, jer je za razliku od svih gore popisanih nadljudi nekako puno ljudskija: ako je bolesna ode na bolovanje, koristi godišnji u komadu i ... strašno je topla i draga osoba sa svim svojim pacijentima. I prihvaća alternativu. I ljudi ju vole.
Osjećaj prevelike važnosti je vjerojatnije simptom opsesivno kompulzivnog poremećaja ili nečeg sličnog, nego okrutne stvarnosti.
ne radi se o smijanju od uha do uha. Radi se o tome da se dosta mama (pročitaj par uvodnih postova) žali na nečovječno postupanje u komentare sestara i doktora prema djeci.
I zaista mogu shvatiti da je netko umoran, bolestan, potplaćen, u gužvi, pod stresom pa mi se ne smješka. No da je bezobrazan i neukusan, to ne mogu progutati.
Ponavljam, ja zaista nisam people person i rijetko ćete me vidjeti nasmijanu od uha do uha. I pretrpana sam, pod stresom, u gužvi, nekad i bolesna itd... pa se nikad, ali zaista nikad nisam izderala na osobu koja je došla tražiti pomoć, zakolutala očima, odbila ju, kometrirala kako se ne zna ponašati, smijala joj i sl.
I naprosto to isto - znači osnovno ljudsko ponašanje - očekujem i od doktora.
Uz veliku razliku - kod mene ljudi ne dođu u bolovima, histerični od brige za dijete... Pa bi zato doktori, tete u vrtiću i sl. zanimanja još i više trebali voditi računa samo o tome - osnovama ljudskog ponašanja i pružanju pomoći.
Znači, ne radi se o smijanju, dijeljenju čokoladica i zbijanju viceva - to nitko ne traži. Radi se naprosto o jednoj "normalnoj" reakciji čovjeka od kojeg si došao tražiti pomoć za dijete.
E ako mislite da je to neljudsko ponašanje lječnika, pročitajte "zidovi od magle" (otvorila sam topik na zdravlje djece).
ovi dr sa ugovorom sa HZZ-om su u gadnijoj banani
vidim po svekrvi, nema cijelo ljeto GO jer mora naći zamjenu koju još i plaća
inače što se tiče doktorske ljubaznosti, stvar ima dvije medalje
prva je da su doktori pretrpani - mi došli kod naše pedijatrice, ženi je počela smjena prije tri sata i rekla je da joj je Sofi 40-to dijete po redu :shock:
s takvim tempom, teško je biti cool
druga je stvar da znaju biti bahati, a pogotovo sestre, neke su fakat svjetski primjerici..moje dijete primjerice dobije živčani slom već od trenutka kad se objavi da se ide doktoru..zadnji put nas je poslala na bris grla, išli smo u klaićevu, ista stvar - dajte je držite (a bogati, ima već pet godina i nije to baš tako jednostavno), pa su je ona (sestra u labosu) i MM išli tamo ščepavati kao neku životinju..ja to nisam dozvolila, to je pregled, a ne žigosanje, dijete mi je dobilo tantrum na licu mjesta, a od urlanja i straha je bila mokra kao miš
da su joj ostavili pet minuta kao čovjeku (da, i djeca su ljudi) da se privikne gdje je i da joj se objasni što će joj napraviti, sve je moglo biti i gotovo za tih pet minuta..ovako je sve trajalo puno duže, uz urlanje, svađu i frustraciju..i da, na kraju sam je morala smirivati na hodniku i kad se smirila sama je dala da joj se uzme bris..zbilja, čovječni pristup prema bolesnom djetetu je ipak imperativ, bez obzira na osobnu situaciju osoblja
ah, mrzim, mrzim bolnice
U potpunosti se slažem s tobom. Ali zaista.
Jedino se ne slažem s tvojim akcentom.
Možeš koristiti bolovanje kada imaš nekoga da radi umjesto tebe, a to često nije moguće.
I nije mi/nam baš neka fora zaražavati ljude u okolini, ako ni zbog čeg drugog (da malo koristim tvoj ton) a ono da ja imam manje posla.
I treće, ipak mi je od glumatanja Uebermenscha važnije vlastito zdravlje. Nikaj ne dobijem s tim- niti me više netko cijeni, niti dobijem više para. Samo još više umora i posla.
To si se ti konačno u ogledalo pogledao?
Mislim da je izreka od nekog Dzogćen Lame: "Kad ne znaš što ti je - pogledaj gdje ti je. Ako ne nađeš - e, to ti je."
Ljudi koji misle da su nezamjenjivi su u krivu. Svaki put.
Meni i dalje nije jasno tko ovdje misli da je nadčovjek i da je nazmjenjiv.
Pa ljudi ne mogu na odmor/bolovanje ne zato jer misle da su nezamjenjivi nego ih nema tko zamijeniti.
Usput, u situaciji kakva jest u našem zdravstvu mogu reći da imam samo dobre dojmove (ok, jedan loš, ali već zaboravljeno). Nikad se ni doktori ni sestre nisu na mene istresali, dapače, uvijek su bili ljubazni i pristojno odgovorili na moja pitanja. A jedno vrijeme smo muž i ja bome provodili dane i dane po bolnicama pa mi nije ni iskustvo tako skromno.
napokon da ima i netko tko ne bi samo pljuvao po doktorima -ljudima (što li uopće naslov znači??)
lijepo od tebe PM
Inače se baš ti nekad postavljaš kao nadčovjek- razmećeš se stručnim terminima a baš i ne znaš kaj bi u stvari s njima i kaj u stvari znače. Osjećaj prevelike važnosti je jedan od simptoma shizofrenije, a ne OKP-a. Dvije poooootpuno različite bolesti.
Potpisujem.
napokon da ima i netko tko ne bi samo pljuvao po doktorima -ljudima (što li uopće naslov znači??)
lijepo od tebe PM
OK, znači kad ne ideš na bolovanje zato što misliš da si previše važna, onda je to jasan znak shizofrenije. Baš lijepo da smo to tako glatko riješili 8)
Inače se baš ti nekad postavljaš kao nadčovjek- razmećeš se stručnim terminima a baš i ne znaš kaj bi u stvari s njima i kaj u stvari znače. Osjećaj prevelike važnosti je jedan od simptoma shizofrenije, a ne OKP-a. Dvije poooootpuno različite bolesti.
Ti si Davore ustvari u pravu!
Danas nitko normalan neće studirati medicinu.
Ali nije u pitanju šiza,nego mazohizam sa primjesama psihoze.
odlična ti je definicija, ali mislim da se proteže na sve fakultete kojih se mogu sjetiti.
OT,jel ta doktorica pedijatrica ili opće prakse.Trebam jednu takvu opće prakse(pedijatrcu već imam).Može kontakt na pp?
Isto tako shizorfeni ljudi imaju problem s razumijevanjem pročitanogOK, znači kad ne ideš na bolovanje zato što misliš da si previše važna, onda je to jasan znak shizofrenije. Baš lijepo da smo to tako glatko riješili 8)
Inače se baš ti nekad postavljaš kao nadčovjek- razmećeš se stručnim terminima a baš i ne znaš kaj bi u stvari s njima i kaj u stvari znače. Osjećaj prevelike važnosti je jedan od simptoma shizofrenije, a ne OKP-a. Dvije poooootpuno različite bolesti.
A jesu li i mrgudni i straaaaašno ozbiljni?
opet ogledalo ?
E, da ti je znat 8)
iskreno, ja se nisam nikad susrela s ovako ružnim postupkom doktora prema mom djetetu (prema meni jesam, bit će da je nekom mama imala metastaze kad sam rađala i bila na nekim pregledima) ali mislim da ste malo skrenuli s teme. Vjerujem da su naši zdravstveni djelatnici preopterećeni i zbilja mi je žao čuti da neki rade u takvim uvjetima. Ali mislite li da je to osnovni problem ovih djelatnika koji su opisani u prvom postu (a sjetite se i onog Mucinog slučaja gdje se na još puno gori način zlostavljalo dijete u ordinaciji pedijatra, tražila sam temu ali je izbrisana)? ILi se ipak radi o bahatosti i bezobrazluku?
Mislim da ste pomješali dvije teme, jer ovako ispada da pravdate situaciju koja je opisana time što neki zdravstveni djelatnici rade u nehumanim uvjetima. No ako je tako, oni bi trebali pokrenuti neke akcije sasvim druge kategorije, umjesto da se istresaju na pacijentima.
Pomikaki u zadnje vrijeme samo Tebe potpisujem
Što se mog osobnog iskustva tiče - a bili smo 2 mj. u bolnici kad se L rodio - nije bilo ni jednog, jedinog doktora niti sestre koja je bila iole neljubazna, a kamoli šta drugo. I sa stajališta pacijenta, tj. mame čije dijete leži na intenzivnoj - vjerujte, nijedna situacija u kojoj dr može biti (bolestan, gladan, žedan, preopterećen) nije stresnija od te u kojoj sa zebnjom očekujete "presudu" za svoje dijete.
I zato ne, ne toleriram nikakvo nehumano ponašanje prema pacijentu.
Jer zaista mogu najiskrenije reći da sam sigurna bi nokautirala doktora koji bi me izbacio iz ordinacije u trenu kada je L bio na intenzivnoj.
I za ekipu iz Klaićeve i zarazne
kod njih bi mogli dolaziti na tečaj "kako postupati s pacijentom"
Nemam nijedno loše iskustvo s pedijatrima, svi su pažljivi i puni strpljenja za djecu, ponekad me čak iznenade kako imaju dobre fore za umiriti dijete. Ali doktori opće prakse su mi se pokazali kao najisfrustriraniji liječnici od svih, ne znam u čemu je problem. Kod nas vikendom i neradnim danima nema pedijatara nego dežuraju dr opće prakse. I nagledala sam se svega. Ne mogu generalizirati jer ima super ljudi ali neki su sramota za ostatak dobrih, ruše čitavu sliku zdravstva. Od deračine na djecu, vrijeđanja mene kao mame jer su me smatrali nesposobnom za biti majka, krivih dijagnoza (što u biti nije tako čudno jer nisu pedijatri)..ma svega je bilo. Jedna me izvrijeđala tako žestoko da mi je rekla da sam nesposobna, jadna, da ništa ne znam, da ću ubiti dijete svojim neznanjem..strašno nešto. A pod te jadne i frustrirane spada i moja doktorica koja je toliko bezobrazna da me je u nekim situacijama otpilila i skoro pa odbila pregledati s objašnjenjem da sam hipohondar (ali onako omotano u celofanu, da nebi bila predirektna). Meni je jasno da su liječnici preprezaposleni i preopterećeni ali opet ne možeš se ponašati ko govno jer si umoran. ne treba meni smješak ni njinji njonji oko mene ili moje djece ali nekakva kultura nije naodmet. Uostalom ako su izabrali tu profesiju onda nek je obavljaju kako treba
I ja potpisujem pomikaki.
Stvarno ste otišli s teme. Svakome je žao ako čuje za nekoga tko ne može na GO ili još gore na bolovanje. Ali to nije ni bila tema. I liječnici su ljudi, ali i osobe koje su same odlučile raditi na takvom radnom mjestu, prema tome humano zanimanje (bi trebalo biti) = humano ponašanje. Ništa više ne tražimo.
Nebrojeno puta sam naišla na situacije gdje roditelji" smiruju" djecu izjavama tipa : "Ako ne budeš dobar,voditi ćemo te kod doktora,a on će ti onda dati veeeliku inekciju!"
I nemojte sad govoriti da to niste nikada čuli,jer je to jedna od uspješnijih metoda rješavanja situacije da bi majka mogla na miru popiti kavu,a ako je još i moguće popušiti po kutije cigareta.
I ne živim u nikakvoj selendri,već se to događa u gradu drugom po veličini u Hr.
I onda se takva majka čuom čudi kada dijete počne plakati već pri pogledu na bijeli mantil..
Isto tako,nebrojeno puta sam bila u situaciji (na bivšem radnom mjestu), da prije nego što bih uspila zinuti dobar dan i izvolite,da sam bila zasipana uvredama,psovkama,bezgraničnom bahatošću i agresivnošću (zato što ima onu hebenu zdravstvenu knjižicu) jer je taj dan bilo jako vruće ( a ja sjedim u klimatiziranoj amb.),jer je netko preskočio red (kakav fucking red na hitnoj pomoći) i još tonu glupih razloga..
Da ne spominjem telefonsko maltretiranje,dahtanje na slušalicu,psihijatrijsko zvanje na privatni telefon,krađa opijata iz moje torbe posljedično provedeni dan na policiji..
Imam li ja pravo nokautirati takve "pacijente"?
Ili da mirno obavljam posao koji sam sama izabrala?
Da, grozno je kad se zdravstveni djelatnik, od kojeg se ipak očekuje stabilnost i mirnoća, otresa na pacijenta. Ili bilo tko tko je izabrao rad s ljudima. Ako se ne mogu kontrolirati, nek ih Milinović pošalje na tečaj samokontrole. Ali, opet, bolje mi je i to, nego pogrešna dijagnoza. Nek on bude živčan, to je njegov problem, ali neka bude stručan i ne krene s liječenjem u krivom smjeru....
princess puffy, nikad nisam dijete plašila doktorom, svaki put sam joj govorila da je doktorica ona teta koja joj je dala loptu na napuhavanje (reklamnu
Žao mi je što ti se sve što si nabrojila događa na radnom mjestu, ali opet ispada da tim stresovima opravdavaš loše ponašanje liječnika prema pacijentu. Što nikako nije u redu, a pogotovo kad je pacijent dojenče nema ni nikakvog smisla.
Ne znam da li je ovo s mamom i metastazama cinizam, ili?
Jer ja sam to navela kao sasvim životan primjer, na žalost iz osobnog iskustva. Saznala sam to na dan kad sam bila dežurna i imala hrpu hitnih pacijenata u čekaonici. A ja sam u sebi plakala i bila očajna i vrištala, ali sve u sebi, i nisam bila nimalo sretna. Radila sam svoj posao lege artis, ali bez puno emocija prema pacijentima. Nisam se ni na koga derala nego u sebi umirala. I nisam imala nikoga da me zamijeni.
Tako da molim malo manje cinizma.
Stana,bilo je jasno iz tvog posta da se radilo o tebi.
Ali,od doktora se očekuje da budu puni empatije,a komenatar koji si ti "zaslužila" ovdje je ispod svakog ljudskog,pasjeg i ne znam kojeg nivoa.
Meni je dijete ranije rođeno i od rođenja smo obilazili razne vrste i velike količine doktora. Baš zato da joj to ne bude trauma o doktorima sam uvijek pričala kao da su nam to najbolji prijatelji, pokazivala joj slike njenih doktora po časopisima, i dolaske doktoru opisivala kao nešto super.
Kad je jednom počela skakati od sreće kad smo išli na pregled pomislila sam da sam malo pretjerala
Negdje sa dve godine smo bili na pregledu kod dermatologa i on se nije mogao načuditi kako se Lea ponaša kod doktora, rekao je da to još nije vidio jer djeca obično 'pjevaju' već u čekaonici.
Onda su joj sa tri godine divljački izvadili krv na Srebrnjaku, i od tada ju nitko ne smije niti pipnuti.
Srela sam se, dakle, sa hrpom dječjih doktora, neki su zaista divni i predivni, i pomogli su nam toliko da mi nitko ne vjeruje kad to pričam; većina je korektna i ljubazna. Ružan odnos prema djetetu nisam nikad doživjela, ali jesam prema sebi, i to najčešće na hitnim službama. Jasno mi je da su doktori premoreni, posebno kad su dežurni, i ne očekujem da mi se smješkaju, ali očekujem da mi se ne rugaju, da me ne sprdaju, da mi ne dijele savjete o odgoju, da ne viču na mene, da ne okreću očima, da mi ne kažu da će mi dijete u njihovoj bolnici dobiti proljev, da mi ne kažu da će mi dijete dehidrirati jer mu ja ne znam dati vode nakon što sam čekala satima sa djetetom na rukama dok su oni pregledavali djecu sa krmeljavim očima, i tako, te sitne stvari.
Ovaj se topic sveo na rat između članica liječnica i ostalih. Mogu to čak i shvatiti. Ono što mi je žalosno je da članice liječnice uporno ne žele reći da ono ponašanje sa početka, odnosno teme, topica nije bilo u redu. Samo opravdavate liječnike koji se znaju loše ponijeti.
A da se vi nađete u takvoj situaciji. Da vas liječnik izvrijeđa, ne želi vam pomoći, iskali se na vama?
Netko je napisao koliko su pacijenti grozni. Naravno da ih ima. Kao što ima i dobrih doktora kojih se svi rado sjećamo. Ali liječnici znaju da će naići na takve pacijente, znaju da takvih ljudi ima, ali to nisu ljudi koji su otvorili ovaj topic i koji ovdje pišu. Mi smo samo mame koje ne znaju kud će same sa sobom kada nam je djete loše, koje bi sve dale i napravile samo da djetetu bude bolje, koje smo očajne jer ga noću gledamo dok ne može spavati jer se do krvi češe a uz to ni mi ne spavamo. Ne možete nam zamjeriti ako se žalimo što nas nakon svega toga liječnik izvrijeđa i još nam kaže da smo nesposobne. Sada govorim samo u svoje ime, ja se ionako osjećam često totalno nesposobna dok gledam svoju malu kako se muči u svojem dermatitisu, mislim da bih tjedan dana plakala da mi netko, a posebno, liječnik to još u lice kaže.
Meni je dijete ranije rođeno i od rođenja smo obilazili razne vrste i velike količine doktora. Baš zato da joj to ne bude trauma o doktorima sam uvijek pričala kao da su nam to najbolji prijatelji, pokazivala joj slike njenih doktora po časopisima, i dolaske doktoru opisivala kao nešto super.
Kad je jednom počela skakati od sreće kad smo išli na pregled pomislila sam da sam malo pretjerala
Negdje sa dve godine smo bili na pregledu kod dermatologa i on se nije mogao načuditi kako se Lea ponaša kod doktora, rekao je da to još nije vidio jer djeca obično 'pjevaju' već u čekaonici.
Onda su joj sa tri godine divljački izvadili krv na Srebrnjaku, i od tada ju nitko ne smije niti pipnuti.
.
Mima,krv joj nije vadio doktor,zar ne?
nije to baš tako
nitko nije rekao da je to ponašanje ok
Normalno da nije - no njen strah od doktora ne potječe od nikakvog plašenja nego od lošeg iskustva koje je imala u bolnici, a koje je srušilo sav moj trud.
I to je teški shit,ali zato nije kriv doktor nego sestra.Normalno da nije - no njen strah od doktora ne potječe od nikakvog plašenja nego od lošeg iskustva koje je imala u bolnici, a koje je srušilo sav moj trud.
U svom poslu poslu prepoznam djecu koja su od takvih roditelja kao što si ti,ali nažalost nije većina.
e vidiš da je neki doktor ili sestra rekao roditelju s krmeljavim očima zašto je došao onda bi bio proglašen bezobraznim i nekom tko liječi frustracije na pacijentu
Da, vjerujem da bi. Ali bi isto tako bilo normalno da se ispred hitne ambulante radi nekakva trijaža.
Za to bi trebalo imati osoblja.
ti nemaš pojma koliko je to nemoguće
isprobala bezbroj puta ali rezultat nula bodova
majci djeteta s krmeljivim okom je jednako urgentno kao i majci djeteta s temperaturom 38.5
Pa izlaze sestre koje mjere temperaturu.Za to bi trebalo imati osoblja.
Ali itekako je moguće u nekim bolnicama. Na primjer u Klaićevoj na kirurgiji.ti nemaš pojma koliko je to nemoguće
isprobala bezbroj puta ali rezultat nula bodova
majci djeteta s krmeljivim okom je jednako urgentno kao i majci djeteta s temperaturom 38.5
pretpostavljam sestra-aždaja
nije joj lako nikako
ali uvik se nađe netko s pitanjem da li je ona kompetentna za raditi trijažu
nije,ali nema druge
i svađe su neizbježne jer je svakom njegovo hitno
O, da!
A šta kažete na ovu trijažu? Par roditelja u čekaonici s bolesnom djecom, dolazi hitna i vodi na kolicima dijete koje ima epi napad i bez svijesti je. Sestra i ja prekidamo pregled djeteta koje je trenutno na stolu (a došlo je zbog- ako se dobro sjećam- grlobolje i temperature 38) i prebacujemo se na dijete s početka priče. Trenutni cilj je: da dijete ostane živo i da se prekine napad koji traje već nekih 15-20 minuta a hitnjaci ga nisu uspjeli prekinuti. U to u ambulantu ulazi otac djeteta s grloboljom i fizički nasrće na mene, jer "odakle mi pravo prekidati pregled njegovog djeteta, jer boli ga grlo, plače i ne može jesti, bla bla...". Dečki iz hitne ga "skidaju" s mene da ja mogu raditi, ali onda se uključuje i majka i vrišti na nas...
To je trijaža- jedna trijaža je medicinska, a druga je roditeljska- subjektivna. Vrlo se često poklapaju, ali ima i ovakvih slučajeva...
ja sam već napisala da u globalu kad sve zbrojim i oduzmem imam više dobrih nego loših iskustava, s tim da u dobra iskustva ubrajam i ona gdje nema neke osobite komunikacije nego isključivo pregled, kratki razgovor i svatko svojim putem - meni je i to dovoljno.
ono što sam doživjela u zadnje tri godine po kojekakvim ambulantama mogu podijeliti ovako - dijete najbolje odreagira kad ostvari kontakt sa liječnikom/sestrom tada pregled i sve ostalo prolazi bez problema.
ok je kad je liječnik/sestra poslovično ljubazan znači nema nikakvog spešl kontakta svatko svoje odrađuje u miru i tišini - dijete tu već ima određenu dozu straha ali isto tako sjedi mirno i šuti.
i ona najgora varijanta kada se liječnik ne obraća ni majci ni djetetu nego komunikacija ide preko sestre, to izgleda otprilike kao da smo dijete i ja u turskoj, doktor u bangladešu a sestra sa nekog brda koordinira. dijete to osjeti čim se uđe u ambulantu i tu već kreće histerija, onda obično liječnik/ca nabaci komentar u stilu -neka majka smiri dijete, ovako je nemoguće raditi
nakon toga obično nastaje krkljanac koji neću ni opisivati, ali moram napomenuti da se zaista vrlo rijetko događa.
uh Stana
nadam se da svi shvaćate da ovdje nitko ne opravdava grubost
i ja sam svašta doživjela
da kažem kako sam bila popi.zdila na pedijatricu na zamjeni
dovele dijete sa 5. bolešću
samo da mi potvrdi da je to i da upiše u karton
i V se nije htjela odmah skinuti
i ona je od one nesuradljive djece
jbg
i pedijatrica ni pet ni šest odmah V s vrata
"ako se nećeš skinuti reći ću sestri da pripremi injekciju"
:shock:
pedijatrica!!!
i toga ima
tako, kako bi rekli u reklami, znam kako vam je
ali isto tako postoji i druga strana
možda je nismo trebali tu isticati
ali kad mi netko kaže ako sam bolesna nek budem doma
onda me pikne u rit
M. nikad ne plašimo doktorom, ako netko i pokuša to u startu sasiječem. Jer mi je to baš bezveze, plašenje doktorom, policajcem, dundom iz susjedstva (možda netko i sa mnom plaši dijete
U početku nije bilo nikakvih problema, sve super, čak su i cijepljenja prolazila bez suza.
Kad je M. prvi put bila bolesna, imala febru tri dana i izgledala jako loše, vodili smo je na hitnu. Čim su nas vidili s malim iscrpljenim djetetom u febri dr. je zamolio ljude u čekaonici da nas puste, naravno - svi su se složili bez ikakve rasprave. Osim što je bio mlad, crn i jako zgodan
Poslali su nas na pedijatriju, a tamo je čekalo još dječice. Kad smo došli na red M. je već bila nervozna, otprije iscrpljena, a trebalo je vaditi krv... Naravno da u toj situaciji nisam mogla očekivati od sestre i doktorice lagani pristup i dugotrajno smirivanje djeteta prije vađenja krvi. I zato, krv su joj izvadili tako da smo je MM i ja držali, i M. i ja plakale, strašno... Od tad se boji doktora, čak se ni doma ne želi igrati s onim doktorskim kompletićem za djecu. I što sad - da krivim doktore na pedijatriji :? Ljudi rade bez pauze, svi nalazi bili su nam gotovi za uru vremena... A bio je Uskrs.
Uz to, moram napomenuti da je meni došla užasna mučnina jer ništa nisam jela od jutra, a bila sam u trećem mjesecu trudnoće. A nisam jela jer niti jedan kiosk, ni kantina, ni kafić u dnu bolnice... ništa nije radilo (za razliku od npr. tih doktora i ljudi u laboratoriju, jer njima valjda nije ni nedjelja ni Uskrs).
Pregledi su nam danas užas, plač i strah čim spomenemo doktora. Pedijatrica nas UVIJEK pusti da malenu podojim kako bi je umirila prije pregleda. Ja joj pak rečem da za to vrijeme slobodno uzme drugog pacijenta da ne zadržavamo red. I sve OK.
Tako, nikoga sad ne branim niti napadam, ali razmislite malo i o svom stavu i nastupu.
Kad meni dođe bahati student unaprijed ljut na mene uopće mi nije bed rušit ga na ispitu. Za razliku od onih pristojnih, kojima uvijek pokušavam postaviti pitanja za koja mislim da bi mogli znati odgovor. Znači, ne ovisi baš sve o meni i mom raspoloženju. A naravno da svi mi imamo dobrih i loših dana.
I ne zaboravite, užasno je teško raditi s ljudima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom