Evo i mene nakon dugo vremena. Pogađate, desio se onaj trenutak kada sam i ja konačno ugledala svoju bebu. Priču s poroda poslat ću drugom prilikom, kada maleni malo duže odspava.
Samo javljam da je sve u najboljem redu, da sam rodila u Postojnoj, u vodi, bilo je savršeno, bez muža (hej, čini se da se neki nikada ne promjene), ali je za mene bilo vrlo oslobađajuće i poučno iskustvo.
Sada sam dobro, privikavam se na novi život: sa malenim i bez muža.
Molim vas, nemojte sada ispustiti onaj uzdah "ah" sažaljenja, jer, vjerujte mi, nisam ja ta koju treba žaliti. Vrijeme je da se krene dalje, u nove pobjede. Osjećam se lijepo i ispunjeno, blaženo, većinu poslova oko bebe obavljam sama, a kada se umorim uskoče prijatelji ili starci.
Nadam se da i vi uživate u novim pridošlicama, ili da željno isčekujete one koji se još ne daju van.
Velika pusa od mene!