Moram priznati: kad je maleni tek propuzao jako sam se zamarala s pranjem podova i slično.
Kako je proširivao krug puzanja jednostavno sam bila prisiljena prestati se zamarati. Puzao je cijelo ljeto (prohodao je s 14 mjeseci) gdje je stigao. U šetnji je uvijek propuzao pola našeg centra i cijeli prostor ispod crkve. Toliko je puzao da su sve hlaće imale podrapana koljena. Nije bilo nikakve šanse za držanje puzanja u sterilnim uvjetima, a o stavljanju sranja u usta da ne govorim. Negdje sam več napisala da je jednom pojeo krepanu muhu.
I da, podove perem jednom tjedno obično samo s vodom, ili onim sredstvom iz DM-a za suđe, ali nemamo životinje u kući i izuvamo se.
Moj zaključak je da se ne treba čuditi roditeljima koji pomahnitalo čiste ispred svoje djece, jer mislim da je to jedna razvojna faza nas roditelja koju moramo proči da bi znali "bolje". S vremenom se i najtvrđi opuste i vide što je stvarno potrebno/izvedivo, a što ne. Takva sam uostalom bila i ja, pa znam iz prve ruke.
Puno puta kad su me uvjeravali u suprotno, mislila sam: Bože dragi, pa pustite me da budem sama roditelj svojem djetetu, da učim na svojim sitnim greškama,...
Najviše me je smetalo i još dan danas me smeta kad netko kaže: joj kad ćeš imati drugo dijete totalno ćeš biti opuštena, opusti se, ja sam isto tako s prvim,... Uvijek sam razmišljala, pa pustite i mene onda na miru da odradim svoju dozu zabrinutosti s prvim, očito je potrebna iz nekog razloga. Zašto bih se morala odmah ponašati kao da ih imam dvoje, troje,..., pa imam prvo i želim uživati u tome kako najbolje znam.
Malo sam odužila.