Drago, izgubljeno dijete

[fegusti]

... pubertetom i identitetom izmučeno
pitala me jučer zašto ona, ni kriva ni dužna, najviše pati što smo se razveli...i da bi voljela da se tata vrati.
potaknulo ju je na to tatino traženje da se doseli u jedan dio stana i pokrene posao.
naprosto kao da se ništa među nama nije dogodilo.
naravno da nisam pristala, ali me kći kasnije pitala "mama, zašto ne?"
on joj samo podgrijava nadu u mogućnost svog povratka i našeg zajedničkog života.
nažalost, takav je da ga se mora grubo odgurnuti kako bi shvatio da je nepoželjan (u mom životu, a ne u životu djece).
pretpostavljam da bi joj manje falio kada bi se u njenom životu češće pojavljivao ili je barem pitao za zdravlje... i uspjeh u školi... porazgovarao s njom i dao joj na znanje da nije njena krivica što ne živimo zajedno.
ona osjeća da bi se on želio vratiti, a mene doživljava kao žandara koji to brani.
nije neprijateljski nastrojena jer je nisam ignorirala već joj objašnjavala da se i nakon velike ljubavi dogodi da ljudi ne rastu istom brzinom pa im se stremljenja razilaze, a na kraju se i sami raziđu.

eto, baš me je dirnula ta njena izjava i to sam joj i rekla.
žao mi je da se tako osjeća ali mi je istovremeno drago da sebe ne smatra krivom.

[maria elena 1984]

draga fegusti,
pubertet je jedno burno i nemirno razdoblje sazrijevanja i nestalnih previranja,preispitivanja...razdoblje u kojem možemo mnogo a razumijemo vrlo malo ili ništa..nekad nam se čini da su svi protiv nas,da je mnogo toga nepravedno,a posebno su osjetljive teme razvoda,odlaska jednog od roditelja iz zajednice...pubertet je period kada jednakim intezitetom želimo biti odrasli,samostalni,samosvjesni..kao što jednakim intenzitetom u biti jesmo djeca,bojimo se,neke stvari ne shvaćamo,toliko nas muči nesigurnost na svim poljima naše ličnosti..
mislim da će tvoja kćer uz tvoj inteligentan i otvoren pristup,iskren razgovor i ne umanjivanje njezinih osjećaja i težine situacije koju ona sigurno velikim djelom osjeća na pravi način prihvatiti situaciju.važno je da zna da za ništa nije i nemože biti odgovorna,da se,kao što si rekla ljudi razilaze iz mnogo kompleksnijih i dječijem umu teško shvatljivih razloga..važno je da osjeti iskrenost u tvom glasu a razumjeti će sve što joj govoriš kada odraste,kada i sama okusi neke životne poraze,činjenice i istine koje nijedan adolescent nemože shvatiti.
vjerujem da će se i otac više uključiti u njezin rast i razvoj,da će je više puta upitati ponešto o svemu onome što je za njezin život važno.jer ipak roditelji su potrebni,i otac i majka,neovisno o njihovom odnosu
sretno s djevojčicom

[pomikaki]

fegusti
eh... ne znam ništa pametnije reći

[ANKARA]

[Arkana10]

Fegusti
ovo mi je jako poznato. moj tata tako manipulira mojim bratom.

[Joe]

fegusti, idete li nekom dobrom psihologu? jer bih ja to, mislim, učinila da sam u tvojoj situaciji.

[fegusti]

ona odlazak psihologu shvaća kao - nešto sa mnom nije u redu... jer, zašto bih inače tamo išla?
znam ja da je to preventiva i pomoć u razumijevanju sebe, ali ona na to drugačije gleda i mislim da, zasad, nema potrebe prisiljavati je.

ma podnosi ona dobro situaciju, sasvim primjereno svojoj dobi i teškoćama koje ono sa sobom donosi.
osim toga pod budnim mi je okom.

jedino mislim da bi joj bilo lakše kada bi tati rekla što misli o njegovoj nebrizi, odnosno kako se zbog toga osjeća.
ovako nagađa da li je možda u njoj problem.
i koliko god je ja razuvjeravala, negdje u sebi se pita - da li možda ipak?
i pitat će se dok god odgovor ne dobije od tate.

[Arkana10]

a zasto ne pita oca? ne moze, ne zeli, ne zna kako?
kada je moj pokusao sa mnom rekla sam mu sta mislim, ali ja sam predirektna. na zalost, brat nije, pa mu je trebalo jako puno vremena da shvati.

[fegusti]

pa baš ga i ne viđa, to je najveći problem.

[PericaY2K]

meni je najblesavija stvar koju mi je mama ikad rekla: "vidjet ćeš kako je to kad budeš roditelj". ni riječi više. i normalno da nisam kužila i da sam bila ozlojađena i da sam mrzila situacije koje su se događale bez objašnjenja. i to taman od kad sam bila u pubertetu pa sve do danas. do danas!!!

ta njena izjava je u rangu ove tvoje :"već joj objašnjavala da se i nakon velike ljubavi dogodi da ljudi ne rastu istom brzinom pa im se stremljenja razilaze, a na kraju se i sami raziđu." - bez uvrede - ali ovime nisi ništa rekla djetetu, ovo zvuči ko neka fraza iz bajke. i zapravo je toliko apstraktna da se dijete ne može poistovjetiti s time, te sukladno tome ne može razumjeti.

mislim da je potrebno iskreno porazgovarati s djetetom, ne štediti dijete informacija, jer djetetu nije jasno... popričaj s djetetom ko s odraslom osobom. opiši par situacija. pitaj je kako bi ona postupila, jel bi nju povrijedilo to i to, jel bi se ona vraćala na isto nakon što je propatila. pa da vidiš kako će dijete postat razumnije...

ne znam cijelu tvoju situaciju, nego evo ovo kažem iz svoje perspektive, želim ti da se sve dobro odigra

[fegusti]

možda zvuči kao fraza ali nije se na tome naš razgovor završio.
opisala sam jednu epizodu izazvanu tatinim ponašanjem, ali nije to stalno stanje stvari.
svjedočila je ona našem razvodu i poznati su joj razlozi ali bi, kao većina djece razvedenih roditelja, najradije zanemarila razloge i živjela s oba roditelja u idealiziranoj obitelji.
nije joj lako prihvatiti stvarnost. ja je razumijem.

[PericaY2K]

a znam kak je... svako bi dijete da mu se roditelji vole...