[quote="pomikaki"]

Moj komentar je - sve što pišeš je moguće, ali mnogima ne uspije. Može ti netko dati svoje osobno isustvo, ali što to znači kad ta osoba nisi ti? quote]

i ja potpisujem.

ali kada vec trazis neko iskustvo.. i meni je bilo jako tesko odluciti se na rastavu.. pogotovo zato jer sam bila i dosta mlada ( a i sada sam ), rastala sam se vec sa 25., nisam niti imala neki stalni posao niti puno pomoci sa strane, sa bebom od par mjeseci. Međutim, sve se moze kad se hoce... i raditi i organizirati sebe. Ne znam koliko su ti djeca stara, meni je vrtic bio spas i nikada nebi mogla ostati doma i raditi od doma, ja za to jednostavno nemam snage, kada radim mi treba koncentracija i mir a sa djetetom uvijek nesto treba pomoci, dodati, objasniti...

Kad god sam imala strahove dali cu ja to moci, podsjetila bi samu sebe da su i druge manje sposobne od mene uspjele sve to napraviti, i odmah bi ja dobila novi nalet energije.

Sto se tvog braka tice ( iako to nije pitanje tvog posta.. ) mislim da treba pokusati i pokusavati do krajnjih granica, to sto se tvoj muz "zeli" promjeniti je mozda dovoljno da gradite dalje,. moj se nije htio mjenjati i uopce niti jednog trenutka nije bio misljenja da nesto radi pogresno, pa tu nije bilo puno pomoci.

Po mom misljenju, djetetu i tebi ce uvijek biti lakse zivjeti sa bioloskim ocem, nego sa ocuhom ( barem sto se tice odnosa sa djetetom..) pa rastava ipak treba biti zadnja solucija, a trazenje ocuha i zamjenskog roditelja daleko nakon toga. Prije ili kasnije dođe sukob sa ocuhom oko djeteta koje nije njegovo.. ne kazem da sa bioloskim roditeljima nema problema, ali ipak mi se cini da je ovo lakse rijesiti...