Apricot,možda sam čekala da mi upravo ovako nešto netko napiše.
Jer sinoć,nakon totalnog napornog dana,kad su svi zaspali,legla sam i razmišljala o svemu.Isprepletale su se emocije,umor,nervoza,...pitanje,jesam li u nečemu pogrješila,u čemu je problem...
Ali ja sam jednostavno takva,i s vremena na vrijeme moram to izbaciti iz sebe isplakati se ,jer samo sam čovjek,ali ja ću i dalje raditi isto,jer želim da svi oko mene budu zadovoljni i sretni.
I to što se djeci dajem 300%,nadam se da će se to jednom isplatiti,za njihovo dobro.
A oni tko imaju zahtjevniju djecu ili djecu s poremečajem pozornosti znaju koja je to borba svakim danom,a opet Bog mi je dao tu ulogu sigurno zato što je znao da ću uspjeti sve to izdržati.
I kao što apricot kaže,sve će to jednom proći,samo treba izdržati.
Nadam se da HOĆU:
)))