Ovo prvo bih ja ovako objasnila: djeca koja su dobila komp u OŠ ili SŠ dobila su ga (većinom) jer su ih roditelji kupili za njih i zbog njih, dakle to su roditelji koji se ne bave puno računalima ne mogu niti uputiti dijete da radi raznovrsne stvari.Janoccka prvotno napisa
S drugim se appsolutno slažem.
Veliku ulogu igra naš osobni stav o računalu.
Ja ga skoro uopće ne koristim na poslu (tj kad trebam nešto napraviti za posao to radim doma), palim ga u trenutcima kad smo svi kod kuće, ako ga ograničim Sunčici, morala bih ga ograničiti i sebi. Ona se neće igrati s plastelinom ako sam ja za kompom, nego dođe vidjeti što ja radim.
Meni je računalo sredstvo za zabavu, komunikaciju i kreativnost. Vjerujem da ću to (bar dijelom) prenjeti Sunčici, kao i stav prema hrani, šetnjama, prijateljstvu i još gomilu toga.
I naravno, komp spada u gomilu odluka koje svakodnevno preispitujem - radim li to i to dobro i mogi li biti bolji roditelj...