Hvala na dobrodošlici :D
Evo obavili smo "obradu", zapravo danas je bila "socijalna obrada", tj. razgovor sa socijalnim radnikom koji nas je prečešljao uzduž i poprijeko, od povijesti obitelji do socijalno-ekonomskih uvjeta u kojima živimo. Bez brige, Emanuel, nismo neki naročito bogataši , najobičniji intelektualci (dakle, ekonomski hrvatski prosjek...) u, doduše vlastitom, predpotopnom stanu od 50 m2.
Dakle, zanimaju ih osnovne činjenice o obitelji, obrazovanje, da li je u obitelji bilo rastava, problematičnih članova, tko je oženjen/ udata, imaju li djece i sl. Podaci o poslu i primanjima, hobiji, koliko širok krug prijatelja imamo, družimo li se, izlazimo li, imamo li pretplatu za kazalište, koncerte, idemo li u kino....pa onda raspodjela kućanskih poslova (!!!), tko pere i čisti, tko pegla, tko vješa veš...kuha li i suprug, da li smo vozači, kako bismo organizirali život da dijete stigne sutra (tko bi ga pazio, da li bismo ga dali u jaslice, imamo li baka-servis, da li bih iskoristila porodiljni dopust od 9 mjeseci).
Pa onda kako su naše obitelji primile odluku o posvojenju, imamo li njihovu podršku itd.
Za par tjedana stići će poziv za obradu kod psihologa , pretpostavljam da ćemo rješavati test inteligencije, ličnosti i sl., kao i obaviti razgovor da vide jesmo li kakvi psihopati ili pedofili... Kad prikupe cijeli "file", šalju to natrag u Kumičićevu u centralu i onda ulazimo na listu posvojitelja.
Inače, poslali smo molbe na apsolutno sva mjesta u HR (popis se dobije u Kumičićevoj), jer kažu svi da je u manjim mjestima veća šansa.
Sve je zapravo bilo vrlo ugodno, žena susretljiva...dala nam je do znanja da ne smijemo čekati skrštenih ruku da nam dijete padne s neba, da moramo obilaziti domove, Caritas, povezivati se s domovima u manjim mjestima, ali da se ne smijemo vezivati niti uz jedno dijete (za obostrano dobro), nego samo voditeljima domova dati do znanja da smo potencijalni posvojitelji i što tražimo. Iako , moram priznati da ne kužim...jer postoji lista čekanja i centralna baza podataka za svaki grad, i što to sad znači da ja obilazim okolo i "tražim " dijete preko veze, kad se ionako za svako dijete koje ispuni uvjete za posvajanje formira uži izbor od 4-5 parova s te iste liste čekanja. Pa onda oni posjećuju dijete par mjeseci, soc.radnici to "promatraju" i na kraju odluče tko je "sretni dobitnik".
Kažu, inače, da je šansa veća što manje zahtjeva imaš, oko spola i oko godina (veći dobni raspon-veća šansa), zatim onaj tko želi posvojiti braću također je u prednosti. Treba biti spreman na to da sva domska djeca ipak zaostaju u razvoju, boležljivija su....zatim ako se usvoji starije dijete (4-5god.) ono se može psihološki testirati , a o njemu naprosto imaju i više podataka, tako da se može doznati obiteljska anamneza, pa čak i u takve detalje napr. kako je prošao porođaj, koliki je Abgar (jel' se to tako piše?) imao....
Sve je to tako zamršeno, nadam se da ćemo uspjeti poloviti konce. Navodno je najvažnije povezati se s parovima kojima je to već uspjelo i slijediti njihova iskustva. To je , evo, i razlog zašto sam ovdje. Zato molim sve one koji su kroz ovo prošli da nama ostalima bilo kakvim savjetom pomognu. Nije baš jednostavno u kratkom vremenu skužit da nećeš imati vlastito dijete (nakon što te doktori dugo zavlače, ne informiraju pravilno, loptaju te od jednog do drugog, možda izgubiš dragocjeno vrijeme, ali o odnosu liječnika ne bih ovaj put ) i onda se naći u ovoj silnoj administraciji oko posvojenja, shvatiti koliko je sve komplicirano (kao da letiš na Mjesec!).
Sorry, malo konfuzno pišem, naime tipkam onako kako se sjećam današnjeg razgovora u Centru.
Eto, kad prođemo i psiho-test, napisat ću kako je bilo.
Ma valjda će se i nama osmjehnuti neki par malih okica!
Jako sam sretna što ovakav site postoji i što znam da ima nekog s druge strane ekrana :D