Čekajući da nam se Bog i sreća osmjehnu, te kontaktirajući s dosta ljudi upućenih u problematiku, naišla sam na neke rezerve oko usvojenja starije djece (napr. 4-5 godina stare). Riječ je o "domskom sindromu", tj. "poremećaju" koji djeca steknu duljim boravkom u domu za nezbrinutu djecu - teško se privikavaju na život u obitelji samo s dvije osobe jer su naučili biti u velikoj grupi, pa se obzirom na to javljaju psihički problemi, žele ponovo na "pravi način" proživjeti najranije djetinjstvo, ponašaju se kao bebe...
Moram priznati da malo znam o tome, naime, jasno mi je da sva domska djeca zaostaju u razvoju jer im nije pružena roditeljska ljubav, ali ipak se nadam da je to sve moguće nadoknaditi strpljenjem i ljubavlju.
Ima li možda ovdje netko iskustvo s posvojenjem starijeg djeteta predškolskog uzrasta?
Irila je negdje gore spomenula podatke o literaturi na tu temu koja se može naći na internetu. Možda zna netko par adresa?