IriLa, svaka čast!

Jako mi je drago kad čujem takve priče, i moja prijateljica ima jednu takvu - usvojili su (nakon više godina neuspješnih pokušaja uglavnom u kućnoj radinosti i 2 pok. inseminacije) curicu od godinu dana. Bila je jako odgojno zapuštena, čak je bilo sumnje na mentalnu zaostalost, ali sad je za neprepoznati! Koliko znači ljubav i pažnja.... :D

Ja se još nisam odlučila, ali negdje u podsvijesti znam da bih to ipak učinila. MM se nije izjasnio kad sam ga pitala o tome, vidim da se malo boji, da mu je to jedna neizvjesna i nepoznata situacija, tako da je rekao da ćemo prvo isprobati više mogućnosti a onda sjesti i pričati ozbiljno o tome. Ne forsiram ga, sve će doći na svoje. Mislim da oboje toliko volimo djecu da nećemo moći živjeti bez njih (na ovaj ili onaj način!)