 |
|||
Mi u jaslicama svaki dan nakratko porazgovaramo s tetom. Normalno, ako je žena jako zauzeta da je neću tupiti, ali kad vidim da su klinci mirni, pitam je kako je bilo i uvijek rado popriča sa mnom. Često, dapače, i sama počne pričati o tome kako je prošao dan.
Danas je moje dijete prvi dan ostalo samo, cca 45 min. Svih 45 min je urlao :shock: . Znam jer sam stajala ispred vrata, a i teta mi je potvrdila. Ima 15 mjeseci i čini mi se da druga djeca te dobi nisu tako urlala, doslovno, bez prekida. Je li to normalno? po postovima vidim da niti jedno dijete od forumašica nije tako konstantno plakalo.Mislim da bi plakao tako sve dok ja ne bi došla, pa i više sati. Znam ja njega...jako je zahtjevan, emotivan i tvrdoglav. Pitam se spada li u onaj mali broj djece koja se jaaako teško ili skoro nikako ne mogu prilagoditi.?! Znate li može li se doći u sredini godine na adaptaciju, negdje za cca 2, 3 mjeseca ?(a do tada bih ostavila ovu kombinaciju čuvanja što smo imali do sada...dadilja i malo tata). Ova gđa što ga je čuvala do sada je slobodna do Božića pa se mislim da ostane još malo doma.
Mi smo ovaj tjedan bubini, ali sam htjela jedan štos podijeliti s Vama.
Na vratima je izvješen dnevni jelovnik i po rasporedu doručak: muesli s voćem i sok od šljiva...
Bio cornfleaks s mlijekom.
Htjeli bi, imaju volju, ali ipak nije moguće 8)
sanja, ne razumijem što želiš reći time...
Pa umjesto doručka koji je prema rasporedu bio je obični cornflakes s mlijekom. Vrtić želi davati zdraviju, ali u stvari to ne radi. Sad, iz kojeg razloga ne znam.
pa za mene je i to zdrava hrana (u svakom slučaju nije muesli zamijenjen nutelom, paštetom i sl.), a ta zamjena onoga što je napisano na jelovniku se rijetko događa (iz nekih razloga vezanih uz kuhinju).
Evo nam i prvog našeg jasličkog razbolijevanja, primijetila sam da ih je ujutro u grupici bilo samo 2, s mojom 3, inače ih bude kako koji dan, uglavnom maks 6-7, dans je dobila temp. Tješim se da to zasad nije loše - sutra bi bio punih mjesec dana vrtića.
Mi smo bolesni več dva tjedna
treći dan se razbolio...antibiotik i doma do daljnjeg. Ja sam ispucala svoj g.o. i ne znam kako ćemo dalje. Kod nas je grupa non stop puna, uvijek skoro svih 15-ero mališana, i svi šmrču, kašlju i kišu. Pedica je preporučila, a s obzirom da je P. osjetljivijeg zdravlja da ovu godinu ili barem do proljeća bude doma...
Mi smo u međuvremenu imali manju krizu, plakao je na rastanku 3-4 dana. Sad je opet sve ok, praktički se sam obuče i ode u vrtić, mi ga samo pratimo. Ali je šmrkav, nos mu stalno curi.
i mi smo jucer imali malu krizu, jer sam ja malo zakasnila po njega, blesaca
pa je kad se najeo i vidio da me jos nema malo plakao.
danas je normalno otisao unutra, cak sam, i cula sam kako vice teti 'i ja sam stigao'
danas nisam zakasnila, al mi je rekao da je i danas plakao, teta nije nista spomenula, pa valjda nije nista strasno, a mozda i nije plakao, bas cu pitati sutra
dobro jutro,
evo da vam se i ja pridruzim, jucer nam je bio 1. dan
htio je ostati sam i dida je dosao po njega nakon 3 sata, ja sam bila jedno 45 min sa njim, tako da je bio sam cca. 2 sata, jedino nije htio jesti
danas sam bila mozda 15 min i dao mi je pusu i nastavio se igrati, dida ce ici po njega pola sata kasnije nego jucer
ja sam se dosta bojala kako ce to sve ispasti, jer sam ipak 3 godine bila sa njim doma, al eto za sad je sve super
nas vrtic radi do 13h tak da probleme sa spavanjem necemo imati
mi se upravo vratili iz jaslica, prvi dan. proveli smo sat ipo s djecom i tetom, s tim da sam se ja igrala s drugom djecom, a ona sa svima, nije me ni jednom pogledala, lijepo se igrala. na odlasku je bilo "neće, neće" (neće kući) pa je bio prisilan odlazak jer bi ona vjerovatno ostala do sutra 8)
dosta optimistično, naravno sve se to može promjenit kad krene sa spavanjem i ostavljanjem, ali me tješi da ostala djeca nisu plakala (osim jednog malenog koji je bez prestanka plakao baš krokodilskim suzama).
Prilagodba na jaslice
7-13. (radni) dan prilagodbe
Prema mišljenju tete kod naše mrvice je sve OK - normalno jede, spava i igra se, a to je njima znak da je sve OK.
U petak sam razgovarala s tetom, bile smo same s mojom mrvicom, jer su svi već ranije otišli ili su bili bolesni, pa sam u miru mogla 'osjetiti' i nju i prostor. Ona mi se čini toplom i brižnom osobom, ali je opet naravno bitno koliko im se stigne posvetiti (srećom, u grupi ih je trenutno 9, ali ih dolazi cca 5-6). Moj mali je to vrijeme, kao i doma, samo htio da ga nosim do stvari koje mu privlače pažnju, ali je (što je bitno) u jednom trenutku poželio i da ide teti. Inače, kod ostavljanja ili kratko zaplače ili ne zaplače, a tako je i kada dođemo po njega. A moj utisak o svemu tamo oscilira. Jedan dan sam uvjerena da mu je tamo dobro, da se igra i da mu mi roditelji ne nedostajemo, a drugi dan, kada vidim da druga djeca plaču, bojim se da se i on tamo ne osjeća OK i da misli da smo ga iznevjerili i napustili. Kada bih barem mogla par sati gledati kako provodi vrijeme, bilo bi mi lakše (ali ne dozvoljavaju). Morat ću što više pitati tetu kako je proveo dan, jer ću se inače stalno pitate da li je sve OK. Inače, na moje pitanje jednoj teti da li je plakao uslijedio je odgovor (ali prilično siguran) - nitko ne plače (što baš i ne vjerujem, jer sam u par navrata zatekla uplakanu djecu). I još nešto - kada pitam koliko je plakao odgovaraju - malo ili kratko, a onda ga malo stavimo u krilo i sve je OK.
Sada kada je završila jedna faza: faza prilagodbe i kada sam bolje/više vidjela kako je tamo i kako on sve doživljava, kod mene je uslijedila druga faza kada počinjem preispitivati da li je to najbolje rješenje za njega i da li postoji i mogu mu pružiti nešto drugo. Naime, u trenutku kada sam odlučivala o jaslicama nisam vidjela/znala kako će sve to izgledati, a sada imam više informacija, pa još bolje posložiti neke stvari i odlučiti.
a naš drugi dan jaslica završio je plakanjem. tata je bi 20 min s njom unutra, nakon toga je otišao ( a ona opet vikala "neće, neće" da na neće kući), ali kad je nakon pola sata skužila da nema tate, udri u plač. plakala je još jedno pola sata u tetinom naručju dok ja nisam došla po nju.
al i dalje sam optimistična. tek pčinje naša prilagodba. ako ima roditelja sa sličnim iskustvima, neka napišu...
Ponosno prijavljujem da moja curica više ne plače kad ide u jaslice. Krenula je od 01. rujna i svakim danom išlo je na bolje. Za sada smo zadovoljni, samo da ne bude često bubana. Pozdrav svim jasličarima i njihovim roditeljima.
Evo i nas sa znantim napretkom, ja sam jako zadovoljna - curica od 19 mjeseci, ide do spavanja, više u pravilu ne negoduje kod približavanja zgradi vrtića, kod ulaska u vrtić ili kod ulaska u jaslički prostor (prije bi bio glasan plač) ili ne negoduje tj. ne rasplače se kad je baka pokupi, ako i malo protestira to je isključivo prilikom odvajanja ujutro i to kratko. Dobro i papa. Nakon 10 dana pauze zbog bolesti i putovanja normalno je ušla u vrtić, bez drame, mahnula mi rukicom pa-pa i utrčala u grupu. Danas je mahala pa-pa veselo dječici, a skoro joj je bilo napetije obuć kišne čizmice nove nego to da je baka došla po nju. Možda bi to stvarno mogao biti put adaptaciji. Počela je ići 1.9.
Danas je bila druga teta, ovako je išlo. U autu je, samoinicijativno (znači, ne na naš nagovor) veselo pozvala tatu i rekla mu pa-pa prije nego što smo je izvadili iz AS u kolica (ja sam je odvela u vrtić, tata čekao u autu). Kad smo ušli u predprostor na presvlačenje, veselo i zainteresirano komentirala - dječica! Kad je ušla u svoj prostor, teta ju je zagrlila i digla, danas smo kasnili pa je doručak bio gotov, i svirala je mjuza, i ona je s tetom u naručju veselo plesala, i još su mi kuckale u staklo i veselo mi mahale pa-pa, ja otišla i vidim nju kako zainteresirano pleše s tetom. Milo moje sunce, presretna sam i stvarno imam dojam da je ne ostavljam negdje u "ostavljačnicu tužne djece koja samo čekaju mamu ili nekog bliskog", da se tako izrazim, nego u mjesto koje je dijelom i njeno i di rade nekakve smislene stvari s dječicom. So far, so good, kuckam u drvo. 19 mjeseci je napunila.
Jaslice
Ina, lijepo je to čuti, čestitam - sve je to vjerojatno (većim) dijelom zasluga TM i tebe, jer se vaš pristup i ponašanje u svezi vrtića odrazilo i na dijete.
Kod mene je međutim takva situacija da tete govore da je malome u vrtiću super, a i da su sve osnovne rutinske aktivnosti OK - hranjenje, presvlačenje, spavanje i igranje (+prilagodba na tete u zamjeni i spajanje grupa), ali ja još nisam uvjerena da je on tamo zaista (veći dio vremena) dobro raspoložen, tj. da nije tužan i usamljen. Umirim se kada razgovaram s tetom (a to je u pravilu 1* tjedno, jer ne dolazim po njega), a onda kod mene krene novi ciklus 'crva koji mi ne da mira'. Naravno, i doma se dogodi da kratko plakucka ili negoduje, ali tada ga vidim i mogu reagirati, a u slučaju jaslica mogu samo vjerovati što mi kažu. MM se već (naravno) ljuti na mene, jer ne može shvatiti da mogu praviti problem tamo gdje ga nema. Mi smo krenuli s prilagodbom 17.09., prije par dana je on ostao u vrtiću cijeli dan, tako da je sve to (za mene) još relativno svježe; a valjda ću se s vremenom i ja 'prilagoditi'. S nestrpljenjem čekam i roditeljski sastanak da čujem kako 'dišu' ostali roditelji (naravno, ako na tome sastanku to budem mogla prepoznati/osjetiti).
Razmišljam i nadam se pozitivnome.
Inače, imam i problem kod ostavljanja. Naime, uopće ne znam što da govorim i kako da se ponašam. Sve mi je glupo i izvještačeno, vjerojatno iz razloga što se još nisam uvjerila da je mrvici tamo OK, pa sve što kažem u svezi vrtića (tete, igračke, djeca, prostor ...) mi zvuči lažno, a govoriti mu da je i meni teško odvojiti se i ostaviti ga tamo baš mi nema puno smisla, a i ne nalazim načina. Teta mi je srećom simpatična, pa sam sretna kada ju ujutro vidim, jer joj se i moja mrvica smiješi.
Evo da prijavimo da je lima danas mahnuo tati kada ga je ostavljao i uzeo tetu za ruku da se idu igrati
U petak nije htio doma iz vrtića.
Dijete je adaptirano
Svima ~~~~~~~za uspješnu adaptaciju.
Re: Jaslice
Ma, vjerojatno je to miks više faktora, toga što su tete OK (pa sam i ja bila opuštena), što je dijete komunikativno itd. Danas se isto ponovila rutina s mahanjem pa-pa, teta i cura su mi kucnule na staklo dok sam spremala stvari i odlazila i veselo mahnule, a one su plesale na mjuzu neku koju im uključe svaki dan oko 8 h. Stvarno se nadam da je to to. Ostaju sigurno još brojne faze, nadam se da ćemo zdravstveno poštedno proći.Nikolina-Zagreb prvotno napisa
Moja ljepotica ima zakašnjelu reakciju na vrtić, jako plače ujutro kad je ostavljam, pruža mi ruke i doziva me.
Kažu mi da se E. smiri jako brzo i da je ostatak dana sve jako dobro, lijepo se igra, jede i spava. Vjerujem im da je tako, pogotovo i zato što me E. popodne uvijek dočeka nasmijana i ponekad se čak ni ne da kući.
Zašto takav žestoki plač ujutro, kad je cijeli dan u vrtiću zadovoljna?
Nikolina-Zagreb, nama mamama je često teže nego djeci. Evo, moja curica se brzo smiri ujutro, a ja sam tužnjikava cijeli dan.
Kod mene je olakotna okolnost što smo već pet godina u tom vrtiću i dobro znamo sve tete, njihov način rada i funkcioniranje vrtića općenito. I jako smo zadovoljni s vrtićem, tako mi je lako pričati E. svako jutro da će joj biti lijepo, da će je tete maziti itd. jer znam da će to tako stvarno i biti. Vjerujem da će i tebi tako biti kad bolje upoznaš tete i vrtić.
tako mi je lako = tako da mi je lako
Sven je isto tako imao fazu da je plakao ujutro, a cijeli se dan igrao i nije se dao doma. NAkon par dana je i ujutro samo mahnuo! Doći će i taj dan!
Samo što kod nas ta faza traje već nekih mjesec dana.
laumi meni se cini kao da oni shvacaju da su dani kad su bili s nama doma gotovi
Ma mene u svemu tome najviše muči što ne znam kako da joj pomognem. Kad dođemo doma, odmah joj dam da se tješi cicom, mazimo se puno i za sad smo odustali od privikavanja na spavanje sama u krevetiću. Ne znam kaj još?
moj sin sad ide 2 mjeseca u vrtić.
Adaptacija je prošla fenomenalno, a i daljnji boravak u vrtiću izgleda super. Ne plače, zadovoljan je, brbljav (ispočetka je bio šutljiv dok se nije oslobodio), sve je prošlo više nego dobro.
On na vrtić ne gleda kao odvajanje od nas, već na to da dok mama i tata rade, on ide na igru i druženje i mislim da je to nešto najbolje što se može dogoditi djetetu i roditeljima.
Ne znam je l to ima veze da smo ga od 1. godine života vozili djedu i baki na čuvanje, pa se "navikao" odvojit od nas, jel to ima veze sa samim karakterom djeteta (iako je jako vezan za nas, pogotovo mm-a), ili mu je jednostavno tako dobro.
Najveći problem kod nas je nos koji curi neumorno već 2 mjeseca. Imunitet mu je jako pao, evo sad je i afte dobio, pokupio crijevnu virozu.
Ja mislim da je to do karaktera. Moja najstarija curka je imala izuzetno laganu adaptaciju i obožavala je ići u vrtić. Sin se isto jako brzo priviknuo na vrtić, ali ga ne voli previše. To nema veze s vrtićem nego s time što je on full kućni tip pa uopće ne voli baš biti izvan kuće.
A malena je od rođenja jako mazna (prvih 8 mjeseci stalno visila na cici) i najviše od svih troje traži fizički kontakt. Bez većih problema ostaje s bakama na par sati.
nista, a osim toga imas i drugo dvoje. zao mi je sto je nasoj frendici tesko, ali i L. zasluzuje svu paznju, jer i njoj se zivot promijenio ovu jesen. a M ce se vec izboriti za sebe. a maza je maza. sta god da im napravis nije im dosta. recimo meni se balerina usukala u krevet nocas jer me morala maziti
spajka,
Danas ju je tata vodio u vrtić i plakala je puno manje. :/
Evo, nakon 2 mjeseca vrtića (curica od 19 mjeseci), jutros, bez pitanja (ja sam bila u standardoj jutarnjoj gužvi i radio je bio uključen), kad smo parkirali kraj vrtića veselo uzvikuje "A-in bitić
Nadovezujem se na Inu ...
I ja bih podijelila svoje pozitivno iskustvo ...
Moj mali s 15 mjeseci nakon cca 1 mjesec odlaska u jaslice već zadnjih par puta ne plače (niti malo) i nije tužan prilikom ostavljanja, već se nasmije kada vidi tetu/djecu/prostor - ne znam točno što, kada otvorimo vrata jasličke grupe.
Ajme, super
i nama je danas prvi dan bez jutarnjih suza :D
Evo opet suzica, jučer i danas, nešto je općenito nervoznija, valjda jer svi imamo jače pokušaje discipliniranja, koji u njenom jakom karakteru izazivaju otpor (poseban je problem bacanje hrane pri jelu svud oko sebe, ako joj se baš to ne jede, s tim ratujemo i mi i tete). Vjerujem da je to prolazna faza, kakvih će još biti.
I moj je jutros negodovao, ali već doma. Inače se u kinderbetiću igra-čita slikovnice, dok se ja spremam i to traje max 20tak minuta, a danas ni toliko nije izdržao. Tražio je da mu skinem naljepnice sa zida. U kupaonici je tražio sve moguće podbratke koji su se sušili, dok sam ga presvlačila, ali ga niti jedan nije dugo držao koncentriranim. U hodniku, dok sam ga oblačila, je bacio 3 predmeta i na odlasku iz stana je plakuckao i negodovao. Isto je bilo i u autu. Na izlasku iz auta sam mu dala vreću i to ga je umirilo. Kada je vidio tetu, nasmijao se, a kada ga je spustila ili mu uzela vrećicu s čašicom/pelenama (ne znam točno) - počeo se derati/plakati. Valjda je danas općenito lošije volje; ne bih povezala s odlaskom u jaslice. Možda mu je i promjena jer su otišli baka/djeda koji su bili 2 tjedna ... Samo da ne bude bolestan ...
Čini se da su 'prvi dani jaslica' već iza svih nas, jer je sve manje postova na ovu temu, pa bih ja rezimirala naše 'prve dane':
- prilagodbu 14mjesečnoga dječaka je najvećim dijelom 'odradio' tata i mislim da je to bila puno bolja varijanta, kako su mnoge forumašice napisale, nego da sam ja - emotivna mama - sve to gledala i proživljavala
- 'mrvica' je prilikom odvajanja znao negodovati, rijetko plakati, a isto je bilo i kod našega dolaska; plakao je i kada bi druga djeca plakala
- tete su od početka govorile da je super
- od samoga početka je super jedo, spavao i igrao se, a to im je znak da je sve OK
- prošao je zamjene teta, spajanje grupa, dežurstva (ah
- danas, nakon nešto više od mjesec dana boravka u vrtiću već 3 dana gleda mene dok pričam s tetom i ne negoduje, ne plače i ne trči k meni već je zaokupljen djecom/hranom/tetom/prostorom, a isto je i kada tata dođe po njega
- neko vrijeme je nemiran nakon vrtića, zatim se počne igrati doma i obavezno sisa čim ja dođem doma
- ponekad prespava cijelu noć, a češće zaplače, završi u našem krevetu i ne da se iz njega cijelu noć
- sisa i ujutro i za uspavljivanje i za sada to ne mislim mijenjati, jer je u ovome kratkome razdoblju imao puno promjena
- ja samo (jako) zadovoljna organizacijom u vrtiću, te stručnošću, brigom i pažnjom teta - da kucnem u drvo i mislim da dijete ostavljam u ruke osoba u koje mogu imati puno povjerenje
- s tetom razgovaram na dolasku/odlasku i ponekad je neke duže, a ne hitne stvari pitam putem e-maila
- nastojim maksimalno surađivati i odazvati se svakome pozivu/obavijesti
- čini se da niti druga djeca više ne plaču/ne negoduju (jer kada donesem mrvicu svi su već tamo, za stolom ili oko igračaka, ali ne trče prema vratima).
Nadam se da će sve i u nastavku boravka u vrtiću biti OK i puno sreće s prilagodbom novih generacija i boravkom u vrtiću želim svima.
Kao i uvijek - trudim se razmišljati pozitivno.
Sretno svima
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom